Dana 18 novembra 2026 posadila sam sveone a preostale čašice ili one još dve gajbice moje rasade salate iz druge setve… Dana 19 novembra 2026 berba rotkvica u “Hirošimi” obe sorte, a nešto poslednjih rotkvica nabrala sam i u setvenoj zoni kod drvare samo što te rotkvice nisam zabeležila na svom snimku. Utešno jer od svega nemam danas a ni od juče čak ni jednu fotografiju… Dana 20 novembra 2026 nešto više sunca, a nakon svog onog sivila i ponovo kiša, te ga je trebalo iskoristiti pametno te obići za početak još jednog a samo svog dana svoj vrt pobede “Hirošima”, te pored video klipova napraviti danas i dosta fotografija, te možda i koju kap inspircaije za nešto više od svega toga, mada sumnjam... U “Hirošimi” sve jeste dobro ali neću reći nikad lepše možda nikad bolje, jer sve je uspelo ono zasejano mojom rukom (dodaću i mojom mukom) i sve dalje živi uspeva te sve buja dakle vegetacija uprkos periodu pozne jeseni i dalje raste, no tako mi sve upravo još malo treba...
Još samo 11 novembarskih dana ostalo je da mine, ove 2026, koja silazi nekako odjednom čudno, a teško učmalo, itd… Većina drveća jeste odbacila svoje lišće, verovatno ne onako kako divne majke odbacuju svu svoju nerazumnu decu, a posebno breze nemaju više lišća, a vegetacija je više nego eto biće baš spremna da ode ne u materinu, već u onu svoj zasluženu zarađenu mirovinu ili stanje nemicanja nenicanja. Te dakle bez svake sumnje ovo je period shodno fenološkim dobima koje se zove prosto – neka pozna jesen… I još ima po neko drvo u avliji koje prkosi koje odoleva svim oscilacijama kao naša najveća gigantska majska trešnja (nismo uspeli da je sasečemo skratimo za nekoliko vrhova ili spratova neću kazati glava), ali i preteranim kišama koje imamo u ovo vreme u ovo sivo maglovito doba u ovoj godini 2026 koju ne znam kako da pamtim ako je samo sudeći po novembru mesecu... Srećom štite nas dalje naše jutarnje silne magle te i dalje nema manje T u “Hirošimi” ispod plus ...