Пређи на главни садржај

SVETSKI DAN VRTLARENJA BEZ KOPANJA ili METODE “NO DIG”…



Ne, Čarls Dauding (Charles Dowding) nije začetnik metode „No Dig” ili bašte bez kopanja, ali on jeste njen savremeni najpoznatiji popularizator danas. Pre njega ovu metodu su zagovarali:

  • F. C. King — još od 1920 eksperimentisao je s povrtarstvom bez kopanja; knjigu “Is Digging Necessary?” objavio je 1946.
  • Edvard H. Folkner (Edward H. Faulkner) — 1943. osporio je tradicionalno oranje knjigom “Plowman's Folly”.
  • Rut Stout (Ruth Stout) — od pedesetih godina XX veka promovisala je baštovanstvo bez kopanja, uz deblji sloj organskog malča.
  • Masanobu Fukuoka — japanski pionir prirodnog uzgoja bez obrade zemljišta, čiji je rad započeo još tridesetih godina XX veka, poznat kao  “Natural Farming”.
  • Esther Deans — širila je metodu u Australiji tokom sedamdesetih godina XX veka.

Šta je Daudingovo? Od 1982 on razvija i praktično pokazuje sistem stalnih gredica, površinskog nanošenja komposta i uzgoja bez prevrtanja zemlje. Njegova zasluga leži u tome što je metodu približio danas ogromnom broju savremenih baštovana.









No, sama ova ideja jeste mnogo starija i od Daudinga. On nije izmislio baštu bez kopanja, već je postao njen najuticajniji savremeni učitelj.

Suština njihove borbe bila je jednostavna, ali za svoje vreme gotovo revolucionarna uz pitanje: zašto stalno prevrtati zemlju, ako možemo da je hranimo i sačuvamo njen život i bez svega toga?

No, ovi pioniri vrtlarstva nisu se svi borili na isti način. Neki su se suprotstavljali tradicionalnom oranju, neki su tražili prirodniji odnos prema zemlji, a neki su pokazivali da bašta može da se obrađuje uz manje rada, bez stalnog kopanja i uz korišćenje organske materije.

Ovo su ljudi koji su verovali zemlji pre nego što je svet počeo da ih sluša, a oni su:

1. Edvard Folkner (Edward H. Faulkner, 1886–1964) - Američki poljoprivredni stručnjak. Godine 1943 objavio je “Plowman's Folly”, knjigu koja je dovela u pitanje uverenje da zemlju treba redovno orati. Tvrdio je da prevrtanje zemljišta nije nužno i da unošenje organske materije u površinski sloj zaslužuje mnogo više pažnje. Njegove ideje nailazile su na podsmeh i otpor.

2. Frederic Čarls King (F. C. King) - Baštovan koji je godinama eksperimentisao bez kopanja, još od 1920. U knjižici “Is Digging Necessary?” iz 1946 isticao je značaj humusa, glista i živog zemljišta. Njegova borba bila je tiha i praktična: pokazati da dobra bašta ne mora da počinje ašovom.

3. Rut Stout (Ruth Stout, 1884–1980) - Amerikanka koja je umorna od stalnog kopanja počela da pokriva zemlju debelim slojem slame i drugog organskog materijala. Pokazivala je da malč čuva vlagu, suzbija korov i vremenom hrani zemljište. Njena poruka bila je oslobađajuća: baštovanstvo ne mora da bude neprekidna fizička borba.

4. Masanobu Fukuoka (1913–2008) - Japanski poljoprivrednik i mislilac koji je od 1938 razvijao prirodni uzgoj. Nije se zalagao samo za nekopanje, već za širi pristup: bez nepotrebne obrade tla, sintetičkih veštačkih đubriva i pesticida. Njegov pristup razlikovao se od kompostnog sistema današnjeg Daudinga — Fukuoka je težio da što više prepusti prirodnim procesima.









Zašto su svi oni važni čak i danas, posebno danas? Njihova zajednička zasluga nije u tome što su svi izmislili istu metodu, već što su doveli u pitanje naviku koju su mnogi smatrali nepromenljivom. Danas su ponovo aktuelni jer očuvanje strukture zemljišta, smanjenje erozije i povećanje organske materije imaju stvarnu vrednost za plodnost i otpornost bašte. I možda je najvažnije upravo ovo: Dauding je postao nadaleko poznat zahvaljujući internet i mrežema, ali ideja koju danas širi pripada i ljudima koji su je branili mnogo pre njega, kada za nju nije bilo toliko publike pažnje i pozornosti. Ne treba ove ljude više nikad zaboraviti — ali ni odviše romantizovati, jer nisu svi bili jednako odbačeni, niti su svi radili na isti način.

Zemlja nije mrtva podloga koju treba neprestano popravljati, nego živi sistem koji treba negovati, čuvati. Ali istorijski gledano, moramo razdvojiti najamnje dve stvari: prirodno, organsko gajenje i metodu bez kopanja. One se prepliću, ali nisu isto.

Rudolf Štajner (Rudolf Steiner) jeste 1924 govorio o poljoprivredi kao živom, povezanom organizmu, što je postalo osnova biodinamičke poljoprivrede. Međutim, ne bi bilo tačno pripisati mu baš Daudingov sistem nekopanja i površinskog nanošenja komposta. Biodinamika nije isto što i „No Dig”. Još jedna važna stvar: Fukuoka je otišao i korak dalje od običnog organskog vrtlarstva. Njegov prirodni uzgoj nije se zasnivao na redovnom dodavanju komposta, kao kod Daudinga. Fukuoka je nastojao da smanji ljudsko mešanje u prirodne procese, a koristio je, između ostalog, biljne ostatke i slamu.  Kod svih njih postoji zajednička briga za život zemljišta i prirodniji uzgoj hrane, iako nisu svi zastupali istu metodu, a nisu svi bili protiv svakog prskanja ili svake obrade.










Metoda “No Dig” nije počela s Daudingom, već je počela mnogo ranije, ali je tek poslednjih desetak godina postala svetski prepoznatljiva. Zanimljivo je da je Dauding počeo da radi bez kopanja još od 1982, a u vreme kada je čak i organsko baštovanstvo bilo prilično usamljena ideja. Kako se metoda održala i postala popularna?

1. Dugo je bila na margini (1940–1980). Folkner, King i Rut Stout pisali su, eksperimentisali i pokazivali da zemljište može da bude plodno bez stalnog oranja i kopanja. Ali, tradicionalna poljoprivreda bila je snažno oslonjena na plugove, mašine, mineralna đubriva i ustaljene agronomske navike. Njihove ideje nisu postale dominantna praksa.

2. Onda je Dauding počeo da dokazuje metodu “No Dig” u praksi (od 1982). Na svojoj farmi u Somersetu podizao je stalne gredice, dodavao kompost odozgo svake jeseni i godinama upoređivao rezultate sa prekopanim gredicama. U početku je interesovanje bilo malo.

3. Preokret dolazi tek posle 2010, naročito od 2015. Počinje da raste svest o degradaciji zemljišta, gubitku organske materije, suši i značaju živog sveta u tlu. Međunarodna godina zemljišta 2015 dodatno je skrenula pažnju na ovu temu.

4. Internet je promenio sve. Dauding je počeo da objavljuje praktične snimke na svaom YouTube kanalu od 2013. Ljudi su mogli neposredno da vide njegove gredice, kompost, rezultate i berbu. Nije više morao da ubeđuje čitaoce svojim knjigama koje objavljuje takođe — pokazivao je šta dobija u svojoj bašti. Tokom pandemije 2020 interesovanje za kućno baštovanstvo dodatno je poraslo.

Koliko je danas zastupljen? Metod “No Dig” danas se praktikuje širom sveta, u svim vremenskim zonama, od malih kućnih vrtova do profesionalnih povrtarskih gazdinstava. Koriste ga i pojedine velike baštenske ustanove, poput “Kew Gardens” i vrtova “National Trust” u Britaniji. Ipak, nema pouzdane svetske statistike koja bi pokazala koliko se ukupno zemljišta obrađuje ovom metodom.

Fukuoka je govorio da čovek treba manje da se meša u prirodu (“Revolucija jedne slamke”). Rut Stout je pokazala da slama može da zameni veliki deo napornog rada. Folkner je osporio plug. King je osporio neophodnost kopanja. Dauding je sve to približio savremenom baštovanu kroz praktičan, ponovljiv sistem. Nisu oni svi govorili istim jezikom, ali su postavili isto važno pitanje: Da li čovek mora da savladava zemlju ili treba da nauči da sarađuje s njom?

Danas 3 novembra 2026 ne slavimo samo baštu bez kopanja, već promenu odnosa čoveka prema zemlji. Za Svetski dan bez kopanja (“No Dig”), evo jedne poruke:

Pre nego što je “No Dig” postao svetski poznat, postojali su ljudi koji su se usudili da ospore vekovnu naviku: da se plodnost zemlje stvara kopanjem i prevrtanjem. Folkner, King, Rut Stout, Fukuoka i mnogi drugi pokazivali su da zemljište ima sopstveni život koji ne treba neprestano narušavati. Danas Čarls Dauding tu ideju prenosi novim generacijama: kompost na površini, bez prevrtanja zemlje, uz poštovanje života u njoj. Možda je najveća pouka ali i poruka ovog dana upravo to da zemlja ne traži da je savladamo, nego da je razumemo. Jer zdrava bašta počinje zdravim zemljištem. I ne zaboravimo više nikad pionire. Njihove ideje su preživele i onda kada se o njima gotovo nije govorilo. A njihove ideje išle su protiv čitavog tadašnjeg sistema poljoprivrede.

Ali, nije da se baš o njima potpuno ćutalo. Njihove knjige su čitane, imali su sledbenike, ali nisu postali deo glavne poljoprivredne struje. Postojalo je nekoliko razloga za to:

1. Industrijalizacija poljoprivrede. Posle Drugog svetskog rata prednost su dobili traktori, plugovi, mineralna đubriva i pesticidi. To je bio dominantan pravac modernizacije.

2. Ustaljena agronomska doktrina. Oranje i prekopavanje smatrani su normalnim, gotovo neizostavnim postupcima svake nove setvene sezone. Ko je to osporavao morao je da dokazuje da postoji i posve drugačiji zdraviji neškodljiviji ispravniji put.

3. Komercijalni interesi. Razvoj poljoprivrede bio je povezan s velikom industrijom mehanizacije i agrohemije. Sistem bez intenzivne obrade nije odgovarao svim tim interesima.

4. Njihov rad nije odmah imao naučnu i institucionalnu podršku. Pojedinačna iskustva i baštenski ogledi nisu isto što i velika, dugogodišnja naučna istraživanja.

Koliko još treba da bi se potvrdio da su eto ovakvi namerno ućutkivani ili da je postojala neka organizovana zavera protiv njih.

Najdublja ironija leži u tome što je poljoprivreda decenijama pokušavala da poveća proizvodnju kontrolišući prirodu, a danas se sve više vraća pitanju kako da sačuva ono od čega zavisi — živo zemljište.

Živa i plodna zemlja može postojati i u bašti koja se kopa. Metod “No Dig” nije jedini put do zdravog zemljišta. No, nekopanje ima važne prednosti, a to su:

·         čuva strukturu zemljišta;

·         manje remeti gliste, gljive i mikroorganizme;

·         pomaže očuvanju vlage;

·         površinski kompost hrani zemljište i podstiče stvaranje humusa.

I Fukuoka i Dauding, svaki na svoj način, podsećaju nas na isto:

Zemlja nije samo nešto iz čega biljka raste. Zemlja je živi svet koji omogućava da život raste.

 

Ne, nisu svi imali potpuno isti stav prema hemiji, pesticidima i veštačkim đubrivima. Tu je važna razlika koju ne treba izbrisati.

  • Masanobu Fukuoka – bio je najdosledniji zagovornik prirodnog uzgoja bez sintetičkih đubriva i pesticida. Njegova filozofija obuhvatala je i odbacivanje nepotrebnog ljudskog mešanja u prirodne procese.
  • Čarls Dauding – izričito zagovara organsko baštovanstvo, bez sintetičkih pesticida i veštačkih đubriva. Kompost i organska materija osnova su njegovog sistema.
  • Rut Stout – zalagala se za prirodniju baštu, malčiranje i izbegavanje veštačkih đubriva, ali njena glavna tema bila je baštovanstvo bez kopanja.
  • Edvard Folkner – prvenstveno se borio protiv nepotrebnog oranja i za očuvanje organske materije u zemlji. Ne treba ga automatski predstavljati kao doslednog protivnika svake agrohemije.
  • F. C. King – naglašavao je humus, gliste i plodnost zemljišta, ali nije ga opravdano bez dodatnih dokaza svrstati u isti ideološki okvir kao Fukuoku.

Nisu svi bili zagovornici potpuno iste vrste čiste proizvodnje hrane. Organsko ne znači automatski da se ne koristi baš nikakva hemijska supstanca. Organska poljoprivreda dopušta određena sredstva prirodnog porekla, ali isključuje sintetička sredstva prema svojim pravilima. Zato ih ovako treba razdvojiti:

  • Fukuoka – filozofija prirodnog uzgoja bez hemijskih sredstava.
  • Dowding – organska proizvodnja hrane bez sintetičkih pesticida i veštačkih đubriva.
  • Stout – prvenstveno prirodno malčiranje i baštovanstvo bez kopanja.
  • King i Faulkner – prvenstveno očuvanje zemljišta i preispitivanje obrade.

Posebno je zanimljivo da Dauding kaže da je još kao mlad želeo da proizvodi hranljivu hranu i da ga je upravo zabrinutost zbog sintetičkih hemikalija u poljoprivredi usmerila ka organskom uzgoju.

Dakle, Fukuoka i Dauding se tu najjasnije susreću: zdravo zemljište, manje otrova, prirodnija hrana.

 

(članak napisan uz pomoć AI; sve fotografije iz mog vrta pobede “Hirošima”, proleće 2024 godine)

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...