Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...
Ponovo nastade vreme za povlačenje, za odlazak u neku vrstu svoje personalne hibernacije ili usporavanja, odmeravanja, usmeravanja, a zapravo sve može da se svede na svoje življenje a još jednog svog novog zimskog sna, koji će prilično potrajati, sve do buđenja novog nam proleća 2026 i naše osme setvene sezone “Hirošima”... Došle su nam novembarske studene magle, kiše, prve snežne pahuljice, kao i snegovi po obrisima i vrhovima dalekih brda, a prosinac decembar već na pragu. Idealno dakle vreme da se čovek sakrije ogrne a onda dobro u svom unutrašnjem prostoru zagreje okrepi osnaži preporodi unutar svoje košnice ili svoje jazbine svoga gnezda ili svoje pećine svog kosmosa – sve zavisi šta jeste njegov čovekovo unutrašnji univerzum ili sigurnosni prostor življenja… Ne treba sebe podsećati koliko je aktivnosti i sati rada sati razmišljanja sati pisanja sati čitanja sati disanja sati borbe sati setve sati presađivanja sati uzgoja sati žetve sati berbe sati kuvanja sve...