Od dana 10 oktobra 2025, pa sve do danas 16 oktobra 2025 pitam se da li je tek onaj mali maleni potočić izlivene “poezije“ rešio da nekako malo više mučnije potre ili izbriše, nekako poništi sve one zapise iz “Hirošime”, koji su trebali nastajati negde u vremenu, prostoru, ali su ipak izostajali, gotovo da su se u meni negde ugasili. I znači li to možda da je mali maleni potočić onda preko noći stasao u neku silnu novu vodu “poezije” te rešio da podavi svo ovo moje vrtlarenje od 2019 godine... Kako sam se latila telefonske “kamere” nemam više sluha da uslikavam “fotografije” putem svoga telefona. I sve me odvlači u neke druge vode, ili pak pronalazim rešenje (kako da žabeležim trenutke svoga života, uspomene, sve svoje stvaralačke pokušaje, svoje okršaje) koje mi je dakle lakše, brže, manje zamornije a cilj jeste sve svoje uspomene i slike sadašnjeg svakog neponovljivog trenutka sačuvati, onda im se vraćati i nakon više decenija, a sve ponovo i ponovo ili opet i opet počinjuć...
Vesna V. Lalović : MAGNIFIQUE GARDENING - moja vrtlarska raskazanija mala...