Пређи на главни садржај

KOLIKO SU NAŠE KOKE SNELE ZA GODINU DANA JAJA (samo u 2025-oj godini, šta ako kažem preko 1600 komada)…



 

Sa nejvećim guštom i nestrpljenjem sam čekala kraj 2025 godine ili da se bavim više brojkama ili da statistički sve uzvagam ili izanaliziram našu živinarsku prvu godinu 2025 a u kojoj su se naše koke nosilje kao prvo baš domaćinski pronele te snele preko 1600 komada jaja. Samo prva godina i samo jedna godina - dovoljna da pojasni objasni dokaže pokaže kako u vodu padaju sve lanjske sumnje i omalovažavanja moje velike ideje…

Prvo želim da analiziram svoje pernato jato kako sam ga od početka godine 2025 stvarala proširivala ali i nažalost gubila. Trećeg marta 2025 naivno sam potrčala da kupim na farmi 5 zatočenih koka da ih oslobodim kaveza i donesem u naš predivni kokošinjac među naših 16 postojećih koka i petla Petka. Kupili smo tada koke stare oko godinu dana a svaka po 250 dinara dakle više nego povoljno (zato se treba pitati da li će biti održive ili su izrađene istanjene krte pa malo ih nešto kljucne one prsnu), a onda su naše koke inače urođeni kanibali ne sve samo neke počele da napadaju te koke došljakinje i 4 su usmrtile sem one jedne prkosne žilave kusave a najružnije koja je opstala i preživela i još uvek živi dobro nosi jaja. Autsajderka na koju sam tipovala na prvi pogled i sada je prekrasna da je ne može niko prepznati ko je ona bivša kusava ružna kokica nejaka s početka marta 2025...

Onda su došla dva letnja vašara, mnogo poleta, onaj prvi junski o caru Konstantinu i veliki naš suludi optimizam da ćemo konačno ostvariti svoj san i doći blizu brojci od 40 kokica. I kupili smo 9 kljunova 3 juna 2025, a sve mlado jato, ali i samo 3 nešto starije koke od 11 meseci i nismo očekivali da će to jato da se osipa i nestaje, umire...

Na drugom letnjem vašaru julskom o Prokopiju kupljeno je još jedno mlado jato (ta jata proneće se na jesen, ovu jesen  2025) lepo podmladak i ponovo 9 grla čak i 3 mala pačeta...

Ali, do 22 jula 2025, pa sve do 19 decembra 2025 mi smo imali neprijatnosti silne, a osipanje i gubitak jata, u koje smo sve svoje uložili i mnogo toga žrtvovali potrošili. U julu i avgustu 2025 imali smo gubitak od čak 4 kljuna a sve što je kupljeno na junskom vašaru. Urok ili neki drugi razlog - ne znamo, sve ostaje misterija…

Smrtnosti među kokama nije posle bilo, te kao da je zla kob stala i tako sve do 17 oktobra 2025, kada smo ponovo izgubili jednu koku ponovu onu sa junskog ili julskog vašara. Pred naš omiljeni poslednji jesenji vašar treći u godini  o Tomindanu smo kupili 4 grla do toga 2 ćurke i 2 morke, ne sluteći da ćemo ponovo imati gubitke...







Dana 21 oktobra 2025 zaklali smo podgajenu patku belu jer je imala krivu kičmu i od nje deformisane nije mogla postati niakd dobra patka nosilja, a to nije šteta (iako jeste) - dakle utešno smo iskoritili uzgajano zdravo domaće meso jer koke hranimo samo žitaricama najviše kukuruzom i pšenicom bez koncentrata. A lepota ukus tog mesa je neopsiv kad živina ne okusi koncentrat i smrdljive granule...

Sve je bilo dobro do decembra 2025, a onda smo zaklali braon ćurku koja nije mogla na noge o čemu sam već pričala jer su je koke kanibali gonili malo načeli. I sve počinje 16 decembra 2025 kad nam iznenada umire i druga živahna plava preostala ćurka. A onda kroz 2 dana umire nam beli petao kupljen na julskom vašaru umire naš Prokopije koji nije dočeko da nam zakukuriče. I konačno da se navrši na troje umrlih - umire nam na dan krsne slave 19 decembra 2025 bela koka nosilja takođe kupljena na letnjem vašaru (po meni nisu čista posla!), i tako ako zbrojim zbrojim ukupno smo ove 2025 godine načisto izgubili 8 grla, a od toga dvoje je zaklano u nuždi u moranju iznenada - dakle gubitak 10 grla manje u jatu...

Prošle 2024 kada je sve počelo nije bilo gubitaka uopšte među kokama nosiljama, osim gubitka naša 2 petla…

Kako je raslo moje jato. Beležim i računam od 17 jula 2025 i tada sam imala jato od 26 kljunova, 2 petla i 24 koke nosilje. Najveći broj blizu ostvarenja svoga pernatog sna bila sam 21 jula nakon vašara i imala ukupno 35 kljunova od toga 3 petla, 3 pačeta, 29 koka nosilja. Od 22 jula 2025 imam 34 grla - 2 petla, 3 pačeta, 29 koka. Ali, kroz 5 dana 27 jula 2025 ima 33 grla - 2 petla, 3 pačeta, 28 koka. A 3 avgusta 2025 - 32 grla (2 petla, 3 pačeta, 27 koka nosilja). 16 avgusta 2025 - 31 grlo od toga 2 petla, 3 pačeta, 26 koka. 17 oktobra 2025 - 30 grla - 2 petla patak, 2 patke, 25 koka. 19 oktobra 2025 broj u jatu raste na 33 kljuna, a u jatu tada imam 2 petla, petku, patka, 25 koka, 2 ćurke, 2 morke (par muško i žensko). 13 decembra 2025 - 32 grla (2 petla, patak, patka, 25 koka, ćurka, 2 morke). 16 decembra 2025 – imam 31 grlo (2 petla, patak, patka, 25 koka, 2 morke). 18 decembra 2025 - 30 grla (petao, patak, patka, 25 koka, 2 morke). 19 decembra 2025 - 29 grla, a to su ipak 2 petla (ona jedna koka kremkasta najveća od juna jeste izgleda petao), 2 morke, patak, patka i 23 koke nosilje…

I valjda smo se tu zaustavil sve užase i uroke koje ne znam ko nam sve šalje, a ja vraćam vazda njima zlim odašiljačima samo njima nazad. I tako ćemo nastaviti dalje našu borbu za opstanak na svom pragu da se još više širimo i dočekamo unos novih mladih zdravih živih kokica, a ćurke više nikad neću moći nabaviti (malo krijem ove svoje gubitke jer ne smem da potresam onoga ko mije tu živinu kupio; majka i ja nekako nosimo svoje štete i silne gubitke, pa ćutimo)…

Ali, da se vratim snetim jajima (tu mi urok nije mnogo naudio!) i vedrijim najlepšim stranama naše pernate priče. Počeli smo sve 10 oktobra 2024 u jesen kada je useljeno u novi objekat tek izgrađen samo 5 starih kokica i gle imamo dakle sada 5 puta više jače svega uprkos ovim nedaćama koje smo ispaštali ni krivi ni dužni uprkos silnoj šteti. Od 27 oktobra 2024 imali smo jato od 16 grla samo - 15 koka i jedan petao Petko. Od tog meseca do danas 21 decembra 2025 imamo duplo više svega. A 19 oktobra 2024 kupljeno je novo mlado prvo naše jato koka od 10 komada. I čekalo se bogme do marta 2025 da te koke pronesu da sazre…

Januar 2025 dalo nam je naše malo jato svega 13 komada jaja verovali ili ne, a u februaru nešto više samo 39 komada. I onda je došao mart 2025 sa 134 komada snetih jaja. April 2025 167, maj najbujniji čak 216 komada jaja, jun 198 komada. A onda jul 2025 i blagi početak stagnacije zastoja i ne čudi u vreme onih suša i nenormalnih vrućina. U julu 2025 samo 107 jaja, i prvi blagi zastoj od čak 10 dana u kojima imamo ili nula ili jedno jaje od toga 3 dana sa nulama bez snetih jaja. Onda avgust 2025 još gori sa 8 dana nula, a majka u jednom trenutku kupuje nešto jaja u prodavnici jer smo imali samo 67 komada za čitav mesec. Od septembra 2025 sve nam bolje kreće da li zbog hodočašća u Tumane ne znam (ali zašto smo gubili one neke kljunove to nije bilo nam zaštićeno!), ali septembar 2025 nam daruje 163 komada jaja. Oktobar 2025 daje 165, novembar 158 jaja i šta mislite – da će decembar da daje mnogo više. Ja pomislim da neće, jer došla je zima pa će nam koke prestati kako babe po selima vele, ali gle čuda: uprkos onoj smrtnosti kljunova neko čudo nama daje dobru nosivost jaja te do juče samo a do 20 decembra 2025 koke su snele 166 komada jaja i kako dobro ide preći će 200 garant u decembru mesecu 2025 čak najviše od poslednja 3 meseca zar ne…

Ali još malo o nosivosti jaja, da idvojim u kom mesecu je 2025 u jednom danu bilo najviše snetih jaja na dnevnoj bazi. Januar 2025 u jednom danu bilo je najviše 3 komada jaja u gnezdima. U februaru najveći broj jaja u jednom danu je 4. Oba meseca  imaju dosa dana sa nulama. Kad je nastao mesec mart 2025 nema više nula – svaki dan dariva po neko jaje, a najveći broj u jednom danu u martu bio je 8 komada jaja. April ima jedan dan sa nulom a najveći broj snetih jaja u jednom danu iznosio je 10. U maju mesecu 2025 nema dana sa nulama a najveći broj jaja jeste 11. U  svakom mesecu desi se retko da nađemo po neko malo razbijeno jaje jer uvek imamo kokicu koja ne čuči ne leži dok snosi svoje jaje već stojeći izbaci svoje jaje,  a ono malo čukne u padu ali to su male neznatne stvari nikakve štete...

Mesec jun 2025 nema nula a najveći broj jaja jeste ponovo 11 komada u jednom danu – te pitam se može li ikad biti veći broj od 11. Jul 2025 ima nula rekla sam 3 dana sa nulama a najveći broj snetih jaja u julu jeste 8. Avgust ima 8 dana sa nulama a najveći broj jaja u jednom danu jeste 6. Septembar nema nula, a najveći broj snetih jaja jeste 9 u jednom danu. Oktobar nema nula a najveći broj jaja u jednom danu je 10. Novembar nema nula a najveći broj jaja u jednom danu je 10. I onda decembar mesec u kome do danas a do 21 decembra 2025 nema nula a najveći broj snetih jaja u jednom danu jeste inače najveći u toku godine i on je iznosio čak 12 jaja, a bilo je to tri dana decembarska (dani 5, 6 i 8 decembar 2025) čak 3 jaka najjčaa dana u 2025 po nosivosti jaja mašala...

Eh, malo sam i zaradila, malo jaja prodala po 25 dinara iako je u nekim periodima na pijaci jaje domaće bilo po 30 dinara...






Od aprila do maja 2025 prodala sam 140 komada jaja, u junu 80. Onda nije bilo jaja za prodaju sve do septembra kad je prodano 60 komada jer samo višak mogu da otuđim prodam. U oktobru prodano još 60 komada, u novembru 30 komada i u decembru 60 komada. Od aprila do decembra 2025 za 8 meseci prodato je samo 440 komada jaja po 25 dinara a to je ravno 11 hiljada dinara ili 100 evra, dakle malo sam otplatila onih preko hiljadu uloženih evra u podizanje kokošinjca prošle jeseni...

Ali, ono najbitnije – koliko sam stekla jaja ukupno od januara  do decembra, do 20 decembra 2025 godine, jer tu pravim ovaj presek, te evo da izračunam na digitron:

Od januara, pa sve do novembra 2025 sneto je 1427 jaja i da dodam do juče snetih 166 komada to je 1593, a preći ćemo 1600 dakle. Od toga ako oduzmem prodatih 440 komada šta sledi u zaključku – u kući u domaćinstvu ostalo je i potrošeno 1153 komada puta po 25 ili 30 dinara, ali da računam uvek po najnižoj ceni od 25 dinara koja je vrednost našeg projekta i rada i truda: 28825 dinara a to je blizu 250 evra (dakle već u prvoj godini povratila sam 1/3 uloženih sredstava a oko 350 uloženih evra u objekat). Bez računanja štete i gubitka 10 kljunova ove 2025 godine, jer ta šteta ne može da se statistički obračuna...

Itd…

 

 

 

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...