Пређи на главни садржај

7 MAJ 2026…

 



 

U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)...

Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)...







Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim kako bi mogli još strašnije da nam naude, ali mislim da nema razloga za brigu (rovak je moj saveznik neću smetnuti sa uma nikada (jer verujem da u podzemlju moje “Hirošime” ima jača saveznička sila od jednog ili više rovaka te će i on ili oni postati plen nečem mnogo krupnijem od njega ili njih...











Zmijolike tikvice lepo rastu u saksijama, već imam ideju gde ću ih zasaditi i već maštam te zamišljam kako će se prikačiti onako džinovske na onu moju predivnu srebrnastu ogradu, sa druge strane…

Za samo 9 dana od kako smo baš srećne ruke sve posejale 28 aprila 2026 pred majski uštap vidi se danas 7 maja 2026 kako je sve bio samo BINGO BINGO BINGO ili najsrećniji pogodak, te dakle u obe saksije nikao je bosiljak đenoveze, nikle su i zasejane kesice mirođije, nikle su čak i tikvice napolju u većem tikvištu, samo još se nije pomolila bundeva ni jedna. Nikao je čak i kukuruz, dobijeno bačeno domaće seme…

Paradajz sav prepun je žutih cvetova te čekam malo više oblačnosti te da lepo pažljivo zavirim ispod liski te da pokidam zaperke i privežem sve ono što je preraslo kočiće…

Ošišan je sav jesenji peršun dok prolećni sve više i više izrasta te će i on pristići u neko svoje vreme na prvo šišanje, a to će već u vrtu biti posebno naglašen istaknut kamerom i slikom zabeležen događaj…

Vidi se kako je zbog ove toplote sve jako brzo niko čak i napolju a da ne pričam u “Hirošimi”, mada samo krastavaca nema još uvek na pomolu tako da definitivno seme nije dobro, jer sada u zadnjem pokušaju setve krastavac je imao sve što mu treba...











Mali kalem dunje prepun je otrebljenih prvih plodova. Kad se samo setim jeseni 2020 mene i mame naše posebno jezive teške mučne suzne situacije u kojoj smo zasadile mnogo života i napretka čak 6 kalema te sada nam sve to stiže na dobro lepo branje…

Ruže su prekrasne u svim bojama a najlepše za sada jesu puzavice…

Neveni…

Turski karanfili…

Danas je procvetala prva perunika bradata ako sam nešto pametno naučila ili dobro ovako ofrlje vrtlareći...

Sada nema sitne ili krupne biljke koju ne mogu da prepoznam ili imenujem…

Žalfija počinje da cveta a kad precveta pošišaću te ljubičaste cvetove te osušiti i povaditi crne male semenčice i onda napraviti jednu setvu ili svoju rasadu žalfije…

Sve ruže čak i ona sumnjiva patuljasta se primila i poterala te ima svoj mladar, dakle sve sve baš sve ruže zasađene ovog proleća 2026 primljene su i čekam da zabeležim njihove prve cvetove...

Mama je zasadila u dve žardinjere neko cveće kaže to je neki krupniji prkos – kako god men i se svaki vid prkosa mnogo sviđa, a tek prkos cveće…

Tikvice u malo tikvištu kod marele ona prva setva sve su lepše i lepše...









Onu primljenu jednu granu kalema marele koja je dobila zelene liske i poterala mi smo u ovim radovima otkinuli slučajno nenamerno ali verujem da ta živa uspela grana mora treba ponovo pustiti lisriće ali ako recimo ne krene onda ćemo ponovo u proleće 2027 imati šta da kalemimo po treći put – treći put uspeva sve bez sumnje...

Sve lepo raste ali sam jako tužna zbog paprika i štete koju mi pravi rovak a moj zasađeni kupus rani ditmar gruva i savija se a liske će uskoro stići za prvu sarmicu i hoće moj ludi kupus da prestigne kupovne visokorodne paprike, sa njima kao da nešto sve ide onako klonulo, kilavo, a ja vidim mnogo klonulih paprika, nakrivih, ali ih ne pipam već čekam da vidim hoće li same pasti jer ako padnu klonu onda nepogrešivo znam presekao ih je rovak. Rovak - stop stop stop!...

U tikvištu linija šeboja i linija kadife takođe izniče. I nema sumnje 28 april 2026 bio je baš podesan dan za setvu svega...

Čekam nicanje boranije i bundeva, samo još to da dočekam da  ubusi, i mogu da uskliknem sa najvećom vrtlarskom ljubavlju da mi je sve ove godine 2026 išlo nikad bolje ili kao i uvek posebno do 2019 samo naj naj naj – najbolje!...






Moraću dokupiti još bar 10 struka krastavaca jer ovo će biti moj šamar godina te 2027 moj imperativ jeste da napravim mnogo rasade te da ne zavisim od skupoće niti od kupovine ali da nađem bolje rešenje da mi rasada uspe u malo prostora po toj iznenadnoj hladnoći, itd...

Ako ću najbolje proći sa nečim osećam to će biti paradajaz, ali mi je žao da imamo manjak krastavaca ili paprika...

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...