Jutros 13 septembra 2025 u “Hirošimi” čistim sečem
čupam i berem sav preostali paradajz (samo ostaju još dva žuta čerija po gornjoj
desnoj bočnoj strani)...
Onda sam počupala i sav neven prepunu kofu i to su
danas pojele naše koke nosilje (a danas su snele samo 2 komada jaja)...
Sada je sve spremno po donjoj bočnoj levoj strani “Hirošime”
za naš veliki radni setveni ponedeljak a za setvu 3 sorte luka i 2 sorte rotkvica...
Beli luk sam raskomadala i pripremila za sađenje
čeno po čeno...
Jedan tovar plavih kolica zelenog otpada bačen je na
compost...
Ubran je sav preostali čeri kao i paradajz, a onda uberem
još i jedan kornišon, zatim paprike šilje, itd…
Dok traju naši mali sitni poslići ili najlepši
vrtlarski radovi srećem u “Hirošimi” mnoge svoje saveznike čak i onu malu smrdibubu
što je smatram korisnom u ovom svom nezagađenom ekološkom lancu…
Nisam stigla da ispričam da sam pre neki dan u kompostu
u “Hirošomi” golim okom a onda i rukama uhvatila rovka (malog gada podrivača) i
da sam ga sa apetitom zgnječila a to je taj nevaljalac što mi je sekao one moje
stradalne biljke počev od proleća…
Ponovo je u fokusu danas jedan mali bebasti gušterčić.
A mama mi onda kaže da je danas videla kako se u naš kompost napolju zavukao slepić
no pomirene smo da im je tu u našem kompostu ipak sklonište stanište i skrovište
te neka ih videćemo se idućeg proleća kad prezimimo ali više compost neću
pipati onako hrabro golim rukama već samo lopatom i vilama, itd…
Mama je nabrala lepu količnu smokvi, te ostavile smo
dve pune kese već u zamrzivač da pečemo kad stisne duga hladna zima...
Berem čili papričice jer to je redono svaki dan posebno
za ručak...
Jednu saksiju a najmanju čili papričica sam danas
poklonila te putuju izvan “Hirošime” na jednu terasu....
Danas 15 septembra 2025 – zasejano je prvo izjutra 3
kilograma luka a 3 različite sorte, te počev od kraja donje leve bočne strane sejem
prvo 2 linije belog luka, a onda slede po 3 linije crnog luka i 3 linje luka
srebrenjaka a ukupno 8 linija luka koje natapaju onda 4 creva sistemom kap po kap...
Na krajevima uz stazicu bliže posejala sam u 2
linije 2 kesice belih duguljastih rotkvica i 2 kesice crvenih okruglih rotkvica
jer danas je takva a opadajuća mena kada se inače seje luk i krtole...
Primetim salatu u čašicama nešto nevidljivo ponovo tamani
ili puževi ili ne znam šta ali imam još kesica te biće novih setvi tek od 22 septembra
i neću zakasniti, a salatu ću uskoro zasejati – mada ovaj porast u čašicama
nije nešto ni brzo a ni preveliko kako sam pak očekivala a time ću završiti setvu
jesenju sve osim graška koji ću odložiti nekad za mesec oktobar (možda ću neku liniju
salate zasejati direktno, ali pre setve lišća i zeleniša kad stigne 22 septembar
tj. mladina treba očistiti parcelu središnju desnu koja je sada pod paprikama)...
Sistemom kap po kap sve je natopljeno za ukupno 4 sata
zalivanja...
Pošto mi je ostalo od svih lukova samo po malo viška
najpre sejem liniju belog luka koju postavim ispred nane ruzmarina i žalfije da
tom linijom odvojim začinske biljke od peršuna koji ću tek zasejati za 7 dana,
mada želim da uvek napravim tu dobru estetiku raznolikost a ne samo linije odvajanja…
Tamo desno po bočnoj gornjoj strani iza lavande i praziluka
zasadim crni luk i luk srebrenjak a to malo što je dakle preteklo za prvu ranu
potrošnju ili branje...
U “Hirošimi” beremo 2 kornišona i jednu ljutačicu papriku
a od 2 kornišona pravim neponovljivu taciki salatu…
Špargla napreduje fantastično te sa strane izbijaju prepoznatljivi
štapići ti budući izdanci ono što ću za 2-3 godine skuvati te pojesti i brati
još 15 godina dalje...
Koke su danas snele 3 komada jaja (juče čak 5) a do
sada 55 komada u prvih 15 dana septembra, te očekujem stotku ili malo preko stotke.Valjda
će proneti nešto više pošto mogla bih da prodam ali nikako da skupim (potroši
se za ovo za ono), niti da stvorim višak, a stare mušterije ponovo traže jaja. Za
sada smo skupile 20 za prodaju te uskoro uz malo odricanja možemo prodati bar 40
jer od Trojica od konca juna nismo imale jaja ni viška a ni za prodaju mada
nije letos ni bilo interesovanja...
Cveće koje raste u spoljašnjem vrtu a zove se crnooka
suzana sada izgleda prekrasno i pravi je ukras našeg vrta u tihom jesenjem gašenju...
Posmatram neko cveće tek se sada probudilo verovatno
kišama osvežilo pokrenulo i sve iznova kreće tamo gde je zaustavljeno sušom tako
i hosta posađena u zoni KOKO ŠINJCA dobija novo lišće buja raste...
Posle ručka sečem neke grane na voćkama i ostalom drveću
koje mi smetaju koje nisam po vrelom letu mogla da održavam ili bolje sređujem
te je malo bilo zagušeno pri prolazu a onda sam raskrčila drenjke, malo podrezala
japansku jabuku koja nema ove godine plodova, te malo obuzdala mladare na
smokvi i lešnicima te dvoja puna kolica zelenog otpada odlazi u veliko tikvište…
Kamara komposta je sve tanja i manja tako da idućeg
proleća 2026 neće biti mnogo komposta
ali eto biće išta a to je ipak bolje nego veliko puko ništa. A ovog najužasnijeg
leta 2025 izgubila sam najmanje 10 košenja avlije a to bi bila silna bačena trava
a ovo malo trave što je već krenulo iza “Hirošime” to čuvamo za naše koke
nosilje...
Setva od 4 septembra pokazuje da su nam u “Hirošimi”
odlično nike rotkvice ali ne i rukola koje na nekim mestima nema te ili je
slabo iznikla a na nekim mestima je ima baš dovoljno ili dosta solidno dobro...
Na čašicama salate danas uvrebam guštera mojih
biljaka budnog anđela čuvara...
Nabrala sam i nešto žutog čerija…
Itd…
Коментари
Постави коментар