Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te
ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje…
Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je
iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi
preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te
nije sve totalna propast...
Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe
ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama...
Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš
radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam
malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj
polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove
lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još
pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu
veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke strane “Hirošime” creva ili sistem
za navodnjavanje zvani kap po kap te neću ni jednu kap da izgubim i hoću da
napravim mnogo dugačkih linija od vrha sve do dna. Iako stazice moje najviše volim
i svoje lavirinte no više volim da se oslobodimo mama i ja velikog tereta i nosanja
kantica po velikoj vrućini...
Dan jeste bio jako prijatan osunčan a uz malo pauza i
kratkih odmora na oko 39 ili blizu 40 stepeni u plusu uspela sam da čitav dan posvetim
velikoj rekonstrukciji te da sve okončam vrlo uspešno brzo s obzirom da to radim
pod još dosta velikih zasada i zelenih površina. I pripremam se za jesenju
sedmu setvu 2025…
Ubacujem ovogodišnje zalihe komposta jer novog
komposta naravno nemam sve do marta 2026 ali se setim da pokupim iz velikog i manjeg
tikvišta iz naših bundevišta sav kompost i prvo potrošim kompost iz manjeg
tikvišta. A dogodine ću prvo napuniti ta dva setvene boksa (oni mi već dve godine
ne donose plodova samo kolaps te bolje da ostanu neko vreme tako prazni da ne
bacam trud i rad i znoj i pare u ta dva setvena boksa 2026 kad nema bundeva kad
nema tikvica) a sad zbog proširenja kompost mi jako treba i sreća moja da ga
imam u tim svojim zalihama...
Sredile smo mama i ja našu liniju kupina, te posekla
sam stare grane a mlade povezala i sve staro od kupina smo onda isekle u prazno
manje tikvište koje počinjemo da popunjavamo našim avlijskim optadom te pravimo
novu podlogu za kompost...
Ostale su mi samo 3 crepljike viška kao i još 2-3
okrnjene a to ću ugraditi unutar “Hirošime”, neću otuđiti ni jedan crep izvan “Hirošime”
ali neumrona ja imam još neke ideje, promene, male ispravke ali to su samo sitnice
i detalji koje ću uraditi kad sve lepo očistim kad nove prostore za setvu sebi otvorim…
Naravno, imam još samo malo promena ili izmena ali
za sada to je to a skoro 99,9 % sve je ve završeno. Iz velikog tikvišta pokupiću
lopatom sav kompost i takođe sve otuda ugraditi u “Hirošimu” da napravim nove lepe
površine za jesenju setvu...
Sa donje i gornje strane najlona postavljene su
crepljike tako da je taj estetski crepljikasti detalj i dalje zadržan, a
ovekovečen....
Neke nove stazice jesu oivičene crepom, a negde se malo
upravila linija crepa i za koji centimetar proširilo a sve u svemu imamo baš dobar
svoj zalet elan za sedmu jesenju setvu 2025, kao i našu osmu prolećnu 2026...
Macola je radila čitav dan u moj ruci (mišići su već
u slatkom radničkom bolu u grču) te sam zakucala ni sama ne znam koliko tačno
kočića a sve one drvene kočiće koje sam pre toga cimala ljuljala te povadila pomerajući
prvo suvišan crep i sve je dobro kad je moja postavka mobilna pa se lako
prekroji izmeni promeni rekonstruiše…
Primetim da su kornišoni već počeli da izrastaju i
to je bilo posve novo iznenađenje u onom znoju radu teretu i naporu grču jer trebalo
je lopatom puniti 3-4 kofe, koje mama pretera kolicima, a ja jednu najmanju prenesem
peške, a onda podizati teške kofe te unositi te prazniti sasipati te poravnjati
iznivelisati…
Još sam iznele zelenog lišća i stabljika odsečeni
hvrhova od paradajza opet sam nasekla nekoliko kofa kalemarskim makazama...
Mama je premestila prvu sadnju praziluka sa dna na
vrh ono malo preživelih struka u novi zasad da vidimo hoće li išta opstati i ispasti
od svega toga a ustanovile smo da nam je praziluk pojeo rovak prilično nas tu desetkovao,
te nije krivo “preterano” zalivanje, itd...
Jedan plavi patlidžan koji nema cvetova sam iščupala
a ostali su puni cvetova kao i sitnih plodova te ih zadržavam dalje da vidim
hoće li imati sile snge moći da urode plodom mada sumnjam jer sve je to samo
možda “bacanje” para za kupovnu lošu rasadu, itd…
Itd…
Način kako upisujete radove u bašti je fenomenalan. Za nekog poput mene ko ne uspjeva održati kako treba ni saksijsko cvijeće je 🫣, je spektakularno da pratim i iščekuje dešavanja u "Hirošimi". Svaka čast i na načinu pisanja i održavanju "Hirošime" (Vama i mami). 👏👏👏
ОдговориИзбришиHvala Mirela, što čitate moje upisivanje baštenskih radova te znati da imam i takve javne čitatelje poput vas fenomenalno je takođe. Ne brinite što mislite da vam s početka ne uspeva saksijsko cveće, jer tako je svaki početnik mislio u jednom svom nesigurnom trenu ali ako zaista volite da imate neko cveće onda ćete vremenom postati veliki ekspert. I ja sam mislila davno da nikad neću uzeti motiku i lopatu u ruke (misleći naivno ko izuči neke tobož škole neće morati nikad da kopa i ore, niti da se muči) jer sam više volela držati svesku i olovku posebno knjigu u svojoj ruci, ali eto dođu gadna, grdna, čudno apsurdna preteška vremena pa i da ništa ne znam kao što ne znam inače ubedim sebe da ipak nešto malo znam te se pogordim i neustrašivo počnem da se igram, da sejem i uzgajam biljke i tako nađem svoj neki put (svoj Tao) koji mi se nije dao naći ni nikad pronaći i nedam da me sa njega oduvaju vetrovi nikad više. No, šalu ili zbilju na stranu hvala vama i u moje ali i mamino ime.
Избриши