Пређи на главни садржај

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

 



 

Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje…

Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast...








Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama...

Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji  unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke strane “Hirošime” creva ili sistem za navodnjavanje zvani kap po kap te neću ni jednu kap da izgubim i hoću da napravim mnogo dugačkih linija od vrha sve do dna. Iako stazice moje najviše volim i svoje lavirinte no više volim da se oslobodimo mama i ja velikog tereta i nosanja kantica po velikoj vrućini...











Dan jeste bio jako prijatan osunčan a uz malo pauza i kratkih odmora na oko 39 ili blizu 40 stepeni u plusu uspela sam da čitav dan posvetim velikoj rekonstrukciji te da sve okončam vrlo uspešno brzo s obzirom da to radim pod još dosta velikih zasada i zelenih površina. I pripremam se za jesenju sedmu setvu 2025…

Ubacujem ovogodišnje zalihe komposta jer novog komposta naravno nemam sve do marta 2026 ali se setim da pokupim iz velikog i manjeg tikvišta iz naših bundevišta sav kompost i prvo potrošim kompost iz manjeg tikvišta. A dogodine ću prvo napuniti ta dva setvene boksa (oni mi već dve godine ne donose plodova samo kolaps te bolje da ostanu neko vreme tako prazni da ne bacam trud i rad i znoj i pare u ta dva setvena boksa 2026 kad nema bundeva kad nema tikvica) a sad zbog proširenja kompost mi jako treba i sreća moja da ga imam u tim svojim zalihama...











Sredile smo mama i ja našu liniju kupina, te posekla sam stare grane a mlade povezala i sve staro od kupina smo onda isekle u prazno manje tikvište koje počinjemo da popunjavamo našim avlijskim optadom te pravimo novu podlogu za kompost...

Ostale su mi samo 3 crepljike viška kao i još 2-3 okrnjene a to ću ugraditi unutar “Hirošime”, neću otuđiti ni jedan crep izvan “Hirošime” ali neumrona ja imam još neke ideje, promene, male ispravke ali to su samo sitnice i detalji koje ću uraditi kad sve lepo očistim kad nove prostore za setvu sebi otvorim…











Naravno, imam još samo malo promena ili izmena ali za sada to je to a skoro 99,9 % sve je ve završeno. Iz velikog tikvišta pokupiću lopatom sav kompost i takođe sve otuda ugraditi u “Hirošimu” da napravim nove lepe površine za jesenju setvu...

Sa donje i gornje strane najlona postavljene su crepljike tako da je taj estetski crepljikasti detalj i dalje zadržan, a ovekovečen....

Neke nove stazice jesu oivičene crepom, a negde se malo upravila linija crepa i za koji centimetar proširilo a sve u svemu imamo baš dobar svoj zalet elan za sedmu jesenju setvu 2025, kao i našu osmu prolećnu 2026...

Macola je radila čitav dan u moj ruci (mišići su već u slatkom radničkom bolu u grču) te sam zakucala ni sama ne znam koliko tačno kočića a sve one drvene kočiće koje sam pre toga cimala ljuljala te povadila pomerajući prvo suvišan crep i sve je dobro kad je moja postavka mobilna pa se lako prekroji izmeni promeni rekonstruiše…











Primetim da su kornišoni već počeli da izrastaju i to je bilo posve novo iznenađenje u onom znoju radu teretu i naporu grču jer trebalo je lopatom puniti 3-4 kofe, koje mama pretera kolicima, a ja jednu najmanju prenesem peške, a onda podizati teške kofe te unositi te prazniti sasipati te poravnjati iznivelisati…

Još sam iznele zelenog lišća i stabljika odsečeni hvrhova od paradajza opet sam nasekla nekoliko kofa kalemarskim makazama...

Mama je premestila prvu sadnju praziluka sa dna na vrh ono malo preživelih struka u novi zasad da vidimo hoće li išta opstati i ispasti od svega toga a ustanovile smo da nam je praziluk pojeo rovak prilično nas tu desetkovao, te nije krivo “preterano” zalivanje, itd...






Jedan plavi patlidžan koji nema cvetova sam iščupala a ostali su puni cvetova kao i sitnih plodova te ih zadržavam dalje da vidim hoće li imati sile snge moći da urode plodom mada sumnjam jer sve je to samo možda “bacanje” para za kupovnu lošu rasadu, itd…

Itd…

 

Коментари

  1. Način kako upisujete radove u bašti je fenomenalan. Za nekog poput mene ko ne uspjeva održati kako treba ni saksijsko cvijeće je 🫣, je spektakularno da pratim i iščekuje dešavanja u "Hirošimi". Svaka čast i na načinu pisanja i održavanju "Hirošime" (Vama i mami). 👏👏👏

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Mirela, što čitate moje upisivanje baštenskih radova te znati da imam i takve javne čitatelje poput vas fenomenalno je takođe. Ne brinite što mislite da vam s početka ne uspeva saksijsko cveće, jer tako je svaki početnik mislio u jednom svom nesigurnom trenu ali ako zaista volite da imate neko cveće onda ćete vremenom postati veliki ekspert. I ja sam mislila davno da nikad neću uzeti motiku i lopatu u ruke (misleći naivno ko izuči neke tobož škole neće morati nikad da kopa i ore, niti da se muči) jer sam više volela držati svesku i olovku posebno knjigu u svojoj ruci, ali eto dođu gadna, grdna, čudno apsurdna preteška vremena pa i da ništa ne znam kao što ne znam inače ubedim sebe da ipak nešto malo znam te se pogordim i neustrašivo počnem da se igram, da sejem i uzgajam biljke i tako nađem svoj neki put (svoj Tao) koji mi se nije dao naći ni nikad pronaći i nedam da me sa njega oduvaju vetrovi nikad više. No, šalu ili zbilju na stranu hvala vama i u moje ali i mamino ime.

      Избриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...