Пређи на главни садржај

1 JUL 2026…

 



 

Dakle, sinoć ili samo 18 minuta posle ponoći u noći uštapa kad je sve duplo jače i energičnije u Prirodi počelo je veličanstveni obračun svega sa svime, zapravo prava kanonada svetlica da blješti obasjava ali i da najljuće moguće udara da zastrašuje u daljini po daljini odzvanja. Počela se osećati odjednom svežina koju donosi još uvek ta neka i dalje očekivana kiša koje još nema. Zavidim onim daljinama koje sigurno sada eto pljusak natapa. I ponovo sumnjam kao i uvek da će nama biti to malo kiše na ovu pustoš i pukotine...

I dok tako nije počelo sve u daljini veličanstveno da sve bješti odabrala sam novu knjigu za čitanje a radnja me odvodi u omiljeni preteški XIX vek iz koga se verovatno nikad nisam ni odmakla i ukome živim a na neke daleke južne plantaže na kojima se svakodnevno kinje robovi crnci. I samo prvih 50 strana sinoć dovoljno da naslutim da je knjiga upravo onakva kakvu sam je i zamislila prenapeta preistinita prepotresna...







I konačno posle snebivanja i kod nas je eto malo navratila sva ta pljuskovita gospođa kiša i počela je treštati i padati udarati sa svih strana uz malo strašljivog vetrića oko 3 sata i 43 minuta. To je vreme kada pretrčavam po mraku čas na severnu a čas na južnu stranu prozora da uporedim sa koje eto strane lepše zablješte sve one očaravajuće svetlice koje sanjam da zabeležim (uključim kameru ali ne umem da osetim taj momenat bljeska tačnije imam smešnu opremu), ali nikad ne uspevam u tom svom mraku. Osećala sam se kao Nikola Tesla (gospodar munja) tačnije jedino sam sa njim i sa munjama sinoć meta komunicirala njih dozivala u sebe sve to upijala punila se iznutra kao baterija snagom Prirode. Dakle, svaki gospodar munja posmatra svetlice i munje, osluškuje prasak i gromove bez bojazni da će recimo jedna da zatrese negde u blizini. Tu je lešnik uz kuću te kažu tamo gde raste drvo lešnik grom nikad ne udara. A tutnjalo je za sve pohvale za sve strahove za sve nestrahove za sve a prolamalo se baš žestoko, a možda je negde neki Frankenštajn stvarao svoje novo čudovište. I čitav sat poklonila sam hodanju po mraku na vrhovima prstiju i najtišem posmatranju munja odseva odbleska a onda sam uz pljusak kiše verovatno ispunjena lepotom Prirode malo zaspala pred osvit...









Izjutra zatičem tragove velikog pljuska i vetra mnogo omlaćenih letnjih jabuka i hitam ka “Hirošimi” a kad tamo onaj prvi uspravni neotvoreni zapupeli suncokret od juče na ulazu kod plave paletice izabrao da procveta upravo jutros dok prvojulska kiša divno rominja i nažalos tu brzo kiša prestaje da sipi...

Onda pod svom tom navučenom maglom i vlagom pregreva ogreva i teško se diše čitav dan zbog pritiska. I ne volim vlagu a primećujem da stvara pravu smrdljivu zaparu čak i kad je T mnogo niska niža jutros nego svih prethodnih dana. Jedino podnosim suv vazduh ali toga ovde nema...

I dok se suncokreti okreću za suncem ja se narednih dana okrećem samo za mojim procvetalim suncokretima...








Čili papričice počele da se trebe te imam prve uspravne plodove najpre su žuti a posle ljubičastei ili obrnuto a onda pocrvene što je znak da su za branje. I zanimljivo kako rastu sve čili papričice uspravno stremeći rastući od dna ka vrhu dok sve ostalo ide rastom od vrha ka dnu…

I jutros berem plodove čeri paradajza i kornišone i ponovo nalazim neki malo načet čeri tačnije našla sam samo dva komada...

Mama se žali da je jutros našla pre mene nekog crvenog puža koji je pojeo jedan plod paprike načisto. Nije ostavila da vidim tog novog žitelja našeg eko sistema. Tako prođem ja kada se zadržim malo više na sebi pošto otvorim oči i na svojim knjigama pa ne mogu da rano uranim u 6 sati i otvorenih očiju sjurim se među biljke il išerpe svejedno. A jutros sam u 7 i 30 baš pospana čak i kasnije posle 9 i 30 dok sve obilazim i radim tako da čudno pospano govorim i kad nešto malo progovorim…

Ošišan je peršun lišćar i prolećna kao i jesenja setva i ponovo u zamrzivač pakujem 3 kutije savijenih lulica...

Obrala sam i žute šilje paprike...

I čekala sam danima ovaj prvi dan zahlađenja da još malo nešto provežemo i ošišamo u “Hirošimi”, ali jutros iako je varljivo sveže to kišno jutro  učinilo je da iznutra “Hirošime” muči me vlaga zapara koja je preko 60% i taj jedan sat premora doživim malo poveći napor i šok zamor i oznojim se dok sve sredim i malo sebi uzlupam srce i stvorim blagi bol u prsima...

Mama je vadila jutros krompir te nezadovoljno kaže da ga ima ali malo sitno - sve u svemu troši se to što malo ima, a meni se u nekim jelima kvalitet tog krompira ne dopada tako da je recimo očajan taj krompir, itd...

Ta neka sparina i težina danas je osujetila mnoge moje ideje i planove tako da sam se nekako provukla klimavo nikako dosadno zamorno kroz ovaj dosadan sumoran umoran dan. I nisam postigla ništa čak ni 10 % svojih tobož nauma ili strašnih ciljeva. I dok možda u Prirodi o uštapu energije rastu imam utisak da je kod mene sve obrnuto. I tako sam zbog sparine u nekom svom večitom minusu ili zaostatku nazadku...







A na sve ove jade mučila me malo glavobolja od te sparine...

I da ulepšam sebi zamoran dan zavirim u tikvište i uberem još 2 gigantske tikvice jednu od 871 a drugu od 844 grama a u obe nađem 1 kg i 715 g dakle od 12 juna do danas ubrala sam 19 tikvica ukupne težine 12 kg i 230 g. I sada tu imam dosta novih potencijalnih tikvica (mnogo ih propadne) na čiji porast moram čekati neko vreme ali zato će me iznenaditi ubrzo neka druga tikvišta kao i sorte tikvica...

Nisam mogla ništa da bućkam u letnjoj kuhinjici i tamo mi je sparno a te neke sparine uvukle su se u sve moje omiljene odaje, možda i u književne teme. A imala sam kao mnogo ideja samo sam uveče napravila avocado namaz i to je neki moj mlitavi današnji sav učinak…

Vreme je uspavljujuće a pritisak mi je kao i juče uvek mnogo nizak oko 99 sa 71 puls 56, tako da sam nešto kao hodajući zevajući zombi koji samo što sene sruši...

U sketchbook sam nacrtala suncokret. Nisam zadovoljna kako je ispalo ali bolje ne umem. Ljuti me jer sam nekada ipak umela mnogo bolje…

Na prag letnje kuhinje u predvečerje navratilo je slučajno a nama nepoznato malo prelepo sivo mače koje smo odmah nahranili i došli na ideju da ako ono bude želelo da ga zadržimo i usvojimo. Umiljavalo se skakalo pelo po trešnji pokazalo da je neverovatno svemu vično i bilo bi lepo ako bi tu i ostalo. To bi značlio dalje da ga moramo čuvati od Džonija koji em što ne voli mačke a ne voli ni koke no naše koke ne dira kada ga pustimo (naše koke su srećom iza žice)...

Našla sam jutros prvi oformljeni plod plavog patlidžana...

Treba da peglam veš koji vredno skupljam od meseca decembra 2025 i još nema volje(uzimam neopeglano šta mi treba sa gomile), a treba čistiti usisavati ponovo sve jer silni gosti pristižu ali ali ni tu nemam atomić snage, tako da mi je već muka unapred na samu pomisao dve reči - usisivač i pegla dva tužna predmeta koja ne podnosim te radije volim hodati izgužvana i čupava neočešljana…

Itd…

 

 


Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...