Dakle, sinoć ili samo 18 minuta posle ponoći u noći
uštapa kad je sve duplo jače i energičnije u Prirodi počelo je veličanstveni
obračun svega sa svime, zapravo prava kanonada svetlica da blješti obasjava ali
i da najljuće moguće udara da zastrašuje u daljini po daljini odzvanja. Počela se
osećati odjednom svežina koju donosi još uvek ta neka i dalje očekivana kiša koje
još nema. Zavidim onim daljinama koje sigurno sada eto pljusak natapa. I ponovo
sumnjam kao i uvek da će nama biti to malo kiše na ovu pustoš i pukotine...
I dok tako nije počelo sve u daljini veličanstveno
da sve bješti odabrala sam novu knjigu za čitanje a radnja me odvodi u omiljeni
preteški XIX vek iz koga se verovatno nikad nisam ni odmakla i ukome živim a na
neke daleke južne plantaže na kojima se svakodnevno kinje robovi crnci. I samo
prvih 50 strana sinoć dovoljno da naslutim da je knjiga upravo onakva kakvu sam
je i zamislila prenapeta preistinita prepotresna...
I konačno posle snebivanja i kod nas je eto malo
navratila sva ta pljuskovita gospođa kiša i počela je treštati i padati udarati
sa svih strana uz malo strašljivog vetrića oko 3 sata i 43 minuta. To je vreme
kada pretrčavam po mraku čas na severnu a čas na južnu stranu prozora da
uporedim sa koje eto strane lepše zablješte sve one očaravajuće svetlice koje sanjam
da zabeležim (uključim kameru ali ne umem da osetim taj momenat bljeska tačnije
imam smešnu opremu), ali nikad ne uspevam u tom svom mraku. Osećala sam se kao
Nikola Tesla (gospodar munja) tačnije jedino sam sa njim i sa munjama sinoć
meta komunicirala njih dozivala u sebe sve to upijala punila se iznutra kao
baterija snagom Prirode. Dakle, svaki gospodar munja posmatra svetlice i munje,
osluškuje prasak i gromove bez bojazni da će recimo jedna da zatrese negde u blizini.
Tu je lešnik uz kuću te kažu tamo gde raste drvo lešnik grom nikad ne udara. A
tutnjalo je za sve pohvale za sve strahove za sve nestrahove za sve a prolamalo
se baš žestoko, a možda je negde neki Frankenštajn stvarao svoje novo čudovište.
I čitav sat poklonila sam hodanju po mraku na vrhovima prstiju i najtišem posmatranju
munja odseva odbleska a onda sam uz pljusak kiše verovatno ispunjena lepotom
Prirode malo zaspala pred osvit...
Izjutra zatičem tragove velikog pljuska i vetra mnogo
omlaćenih letnjih jabuka i hitam ka “Hirošimi” a kad tamo onaj prvi uspravni
neotvoreni zapupeli suncokret od juče na ulazu kod plave paletice izabrao da
procveta upravo jutros dok prvojulska kiša divno rominja i nažalos tu brzo kiša
prestaje da sipi...
Onda pod svom tom navučenom maglom i vlagom pregreva
ogreva i teško se diše čitav dan zbog pritiska. I ne volim vlagu a primećujem
da stvara pravu smrdljivu zaparu čak i kad je T mnogo niska niža jutros nego
svih prethodnih dana. Jedino podnosim suv vazduh ali toga ovde nema...
I dok se suncokreti okreću za suncem ja se narednih
dana okrećem samo za mojim procvetalim suncokretima...
Čili papričice počele da se trebe te imam prve uspravne
plodove najpre su žuti a posle ljubičastei ili obrnuto a onda pocrvene što je
znak da su za branje. I zanimljivo kako rastu sve čili papričice uspravno
stremeći rastući od dna ka vrhu dok sve ostalo ide rastom od vrha ka dnu…
I jutros berem plodove čeri paradajza i kornišone i ponovo
nalazim neki malo načet čeri tačnije našla sam samo dva komada...
Mama se žali da je jutros našla pre mene nekog
crvenog puža koji je pojeo jedan plod paprike načisto. Nije ostavila da vidim
tog novog žitelja našeg eko sistema. Tako prođem ja kada se zadržim malo više
na sebi pošto otvorim oči i na svojim knjigama pa ne mogu da rano uranim u 6
sati i otvorenih očiju sjurim se među biljke il išerpe svejedno. A jutros sam u
7 i 30 baš pospana čak i kasnije posle 9 i 30 dok sve obilazim i radim tako da
čudno pospano govorim i kad nešto malo progovorim…
Ošišan je peršun lišćar i prolećna kao i jesenja setva
i ponovo u zamrzivač pakujem 3 kutije savijenih lulica...
Obrala sam i žute šilje paprike...
I čekala sam danima ovaj prvi dan zahlađenja da još
malo nešto provežemo i ošišamo u “Hirošimi”, ali jutros iako je varljivo sveže to
kišno jutro učinilo je da iznutra “Hirošime”
muči me vlaga zapara koja je preko 60% i taj jedan sat premora doživim malo poveći
napor i šok zamor i oznojim se dok sve sredim i malo sebi uzlupam srce i stvorim
blagi bol u prsima...
Mama je vadila jutros krompir te nezadovoljno kaže
da ga ima ali malo sitno - sve u svemu troši se to što malo ima, a meni se u
nekim jelima kvalitet tog krompira ne dopada tako da je recimo očajan taj
krompir, itd...
Ta neka sparina i težina danas je osujetila mnoge
moje ideje i planove tako da sam se nekako provukla klimavo nikako dosadno
zamorno kroz ovaj dosadan sumoran umoran dan. I nisam postigla ništa čak ni 10
% svojih tobož nauma ili strašnih ciljeva. I dok možda u Prirodi o uštapu energije
rastu imam utisak da je kod mene sve obrnuto. I tako sam zbog sparine u nekom
svom večitom minusu ili zaostatku nazadku...
A na sve ove jade mučila me malo glavobolja od te sparine...
I da ulepšam sebi zamoran dan zavirim u tikvište i uberem
još 2 gigantske tikvice jednu od 871 a drugu od 844 grama a u obe nađem 1 kg i
715 g dakle od 12 juna do danas ubrala sam 19 tikvica ukupne težine 12 kg i 230
g. I sada tu imam dosta novih potencijalnih tikvica (mnogo ih propadne) na čiji
porast moram čekati neko vreme ali zato će me iznenaditi ubrzo neka druga
tikvišta kao i sorte tikvica...
Nisam mogla ništa da bućkam u letnjoj kuhinjici i tamo
mi je sparno a te neke sparine uvukle su se u sve moje omiljene odaje, možda i u
književne teme. A imala sam kao mnogo ideja samo sam uveče napravila avocado namaz
i to je neki moj mlitavi današnji sav učinak…
Vreme je uspavljujuće a pritisak mi je kao i juče uvek
mnogo nizak oko 99 sa 71 puls 56, tako da sam nešto kao hodajući zevajući zombi
koji samo što sene sruši...
U sketchbook sam nacrtala suncokret. Nisam zadovoljna
kako je ispalo ali bolje ne umem. Ljuti me jer sam nekada ipak umela mnogo bolje…
Na prag letnje kuhinje u predvečerje navratilo je slučajno
a nama nepoznato malo prelepo sivo mače koje smo odmah nahranili i došli na
ideju da ako ono bude želelo da ga zadržimo i usvojimo. Umiljavalo se skakalo pelo
po trešnji pokazalo da je neverovatno svemu vično i bilo bi lepo ako bi tu i ostalo.
To bi značlio dalje da ga moramo čuvati od Džonija koji em što ne voli mačke a
ne voli ni koke no naše koke ne dira kada ga pustimo (naše koke su srećom iza
žice)...
Našla sam jutros prvi oformljeni plod plavog patlidžana...
Treba da peglam veš koji vredno skupljam od meseca decembra
2025 i još nema volje(uzimam neopeglano šta mi treba sa gomile), a treba
čistiti usisavati ponovo sve jer silni gosti pristižu ali ali ni tu nemam atomić
snage, tako da mi je već muka unapred na samu pomisao dve reči - usisivač i pegla
dva tužna predmeta koja ne podnosim te radije volim hodati izgužvana i čupava
neočešljana…
Itd…


















.jpg)

Коментари
Постави коментар