U jutarnju korpu stalo je sveže ubranog paradajza, kao
i krastavaca…
Ali, pre toga dok sam još išla hitala ka letnjoj
kuhinjici svratim u svoje malo tikvište ukraj drvare i tamo otkinem pristiglu
tikvicu veću od 682 grama a onda u velikom tikvištu ukraj majske trešnje otkinem
skoro duplo manju tikvicu od 386 grama…
Ovim je sa tikvišta ukraj drvare ubrana po redu 24-a
tikvica a ukupna težina svih tikvica sa te male površine do danas iznosi 17 kg i
182 grama…
U velikom tikvištu najvećem ako je za utehu ubrala sam
najmanje tikvica mršavih a tek drugu tikvicu od 386 grama a sa te površine sam
ubrala jedva 700 grama do sada a to mi samo govori da odustanem, te da od iduće
setvene sezone promenim raspored ili stanje stvari i u tu setvenu parcel posadim
ili posejem nešto sasvim drugačije. No, verovatno su tikvice tu slabije jer je neko
hteo da ostavimo one samoniklice koje mi nisu ni trebale a ne hrane me za sada
paradajzom uopšte. Tu sam dobila samo onu jednu činiju kiselih plodova jer toliko
su mi dale samoniklice jer sve što jedem iznosim u ogromnim količinama sve što berem
postižem sa onih blizu 80 metara kvadratnih u “Hirošimi” već 8 leta...
Od ubrane manje tikvice pravim jedan novi gastro novite
– krstiću ga projara, za koji još berem buket peršuna lišćara još uvek rabim
svoju jesenju setvu peršuna...
Kad uporedim ubrane krastavce i današnje tikvice vidim
da su krastavci koliko i te manje tikvice...
I danas sam ponovo 1 kg imala u tikvicama 1 kg i 68
grama…
Posle prve užine mama je počupala svu cveklu iz spoljašnjeg
vrta koju smo zajedno očistile i dobile jednu punu kofu. U svakom slučaju više cvekle
nego prošle godine. Ima različitih plodova krupnih i sitnih a tu su dakle dve
sorte okrugle I duguljaste izmešane
cvekle (cveklu smo posejale 12 marta 2026). I sve u svemu, skuvano danas posle
ručka a onda i spakovano 6 činija a svaka malo preko 500 g dakle malo preko 3 kg
skuvane ohlađene cvekle ostavljeno u zamrzivač. I treba biti zahvalan ali ima
uvek i onih koji nisu ničim mojim zadovoljni jer kao i uvek navikla sam (bar
ovih 8 godina kako vrtlarim) da neko uvek ismeva moje sitne neprskane i veštakom
ne nađubrene plodove. Sve u svemu svih 6 činija smažem (ali nikad sama) u slast
(delim obično sa onima koji nisu mojim plodovima rada zadovoljni) bez bojazni da
ću uneti neku tešku hemiju kroz plodove koje trošim...
Itd…


















Коментари
Постави коментар