Пређи на главни садржај

2-6 JUL 2026…

 



Dana 2 jula 2026 - sveže ubrano u vrtlarsku korpu: 3 kornišona i šaka čerija. Od ubranih plodova pravim kuvam živim. Dakle, pravim domaće tortilje, sataraš, potaž od tikvice. I onda sam konačno uspela da ispeglam tu malu gomilicu neispeglanog veša. Kao i uvek ispostavi se da sve mogu samo kad hoću i zar bih iza sebe imala toliki broj pročitanih knjiga da baš samo jedva ili povazdam rintam drndam usisivač ili peglam veš. No, pola sata posla (samo toliko mi treba) a jedino toliko mogu u par meseci da poklonim pegli. I ubrane su one 4 preostale kajsije ali ovoga puta mnogo zrelije i lepše…











Dana 3 jula 2026 moradoh da se latim usisivača te dobijem neku divovsku snagu neki inat da sve preokrenem sve pretumbam da sve pomerim sve operem čak i zavese sve prekrivače sa komoda a ovo se zove baš detaljno ili generalno veliko brisanje i usisavanje kućne prašine (penjem se i na merdevine skidam prašinu sa višljih ormara) dakle pomeranje svih uglova (pravila sam novi raspored ali nije moglo da ispadne savršeno kako sam zamislila pa sam tužno sve vratila na staro, mada neke detalje i jesam malo promenila) i odjednom se najčistije moguće prodiše (ali to je cena da malo prorade i moji bolni sinisu jer sam alergična jednom dokazano najviše na grinje te ne bih ni smela da usisavam pa ipak usisavam ponekad u mesec i po do dva). I to mi je oduzelo mnogo snage a i vremena čak 5 vezanih sati tako da sam posle ručka ignorisala sve svoje navike te nema kafe nema druge užine nema pauze. No, jutarnja korpa jutros bila je prepuna plodva: ljutačica paprika, paradajz, krastavci. I ubrala sam prva 2 ploda paradajza volovsko srce. Ukupna težina prepune korpe povrća ovog jutra malo preko 2 kg tačnije oko 2 kg i 200 g možda 180 ili 170 g. Berem čeri takođe. I pravim pastu od tikvice, onda kolač sa letnjim jabukama prepun cimeta...











Dana 4 jula 2026 ubrana su 3 prva ploda patison tikvice u malom plavom tikvištu ukraj letnje kuhinjice a u ta 3 ploda ukupno 1 kg i 29 g a tikvice su težine pojedinačno 451 g, 326 i 252 g. Berem paradajz čeri, krastavce mada neki su malo skvrčeni zgureni  a takve bacim kokama. Ukraj kokošinjca imam i prvi žuti cvet ukrasnog suncokreta. U tikvištu kod drvare sa koga sam ubrala onih 19 velikih tikvica sada svaki dan po jedno razočaranje po jedan tužan bolan poražavajući uzdah, jer uvek nađem po neku malu propalu trulu tikvicu nerazvijeni plod nedonošče koje uberem te bacim kokama. I tako za sada imam tu period stagnacije jer plodovi strule nestaju jeste trule propadaju ali ima tu i neke nade ima malih zametaka koji obećavaju da će se povratiti stara slava i snaga i nastaviti da nam daju one predivne silne plodove. I sada treba čekati ponovo da se desi lepota izrastanja ali i užitak sreća branja a toga nema bar za neko duže vreme. I nabrala sam još i 3 žute šilje paprike. A pravim sataraš i dinstam patison tikvice. Onda je usledilo sedmo košenje dvorišta. Zatim sam fiokar iz letnje kuhinje ofarbala u žuto a potom smo mama i ja sve pomerile u letnjoj kuhinji i očistile prostor u kome sam napravila za sada najbolju moguću verziju te dakle novi raspored stvari. I vreme je bilo za promene i pomeranje za tumbanje i čišćenje. A imala sam jaku volju da svoj prostor u kome sam od marta nekad i pre pa sve do mitrovdanka baš sredim a imam ideju za još neke nove radove ali ti radovi nekad tek u avgustu. Jer ostali su neki propusti koje treba sada rešiti bar ovog jako radnog leta još neka poboljšanja. I neka moja maštanja još neke neostvarene želje jer kad se ograda završila onda dolaze neke odložene sitnije manje jeftinije željice (iako ima i  skuplje željice još kako nekad  u budućnosti uraditi fasadu pošto smo sve pretumbali i prerovili okolo zidove) na ostvarenje. Tako sam u inat decenijama maštala i o ogradi sa 4 strane te sad kuražno mogu  još i dalje samo da zamišljam i maštam. Prostor je prodisao i sve je bolje posloženo da je sada još veća lakoća kuvanja. Novi fiokar dobija ne samo novi šik totalno žuti izgled već i svoje novo lepo mesto i sada se navikavamo na novo lepše stanje stvari. Dok trepnemo 5 kakvih godina je proteklo za tim šporetom u toj letnjoj kuhinjici od 18 metara kvadratnih…









Dana 5 jula 2026 - U “Hirošimi” naravno imamo male crne bubice ali i druge veće zelene braon crvene šarene one što ih zovu stenice no mi ih ničim ne tretiramo nema tu rata nema ni hemijske politike već se gledamo srećemo družimo osmatramo nadmudrujemo pa ko bude jači pričaće. A mi njih pokupimo u teglu kad naletimo na veće krupnije skupine a neke ostaju da “rovare” ali “šteta” koju za sada ne čine samo po neka flekica koja se obreže jeste minimalna dakle svi živi stvorovi vole da žive te neka ih (ja ih ne kupim u teglu, a mami ih kupi dok ja berem povrće redovno, mada ja ih kad nađem neki krupniji uzorak mami podarim posve retko za odlazak u teglu neke ne prijavim da vidim, jer malo ih tako štitim i možda one meni uzvrate nečim dobrim) ništa neće napraviti rđavo tamo a i one su naši saveznici po onoj genijlanoj ideji koju je razvio Japanac Fukuoaka Masanobu. I ovo je dakle prirodno vrtlarenje ili imitiranje prroiode (jednom sanjam da i ja nasumice pobacam kuglice od gline pune raznih semenki kao Fukuoka eto možda tek dogodine), pa ako bude bude za sve ima i hrane čak i mesta. Odradujem se svemu živom pa i tim malim sitnim bubicama. A berem prepunu jutros najtežu korpu malo preko 4 kg a iznosim paradajz, krastavce, čeri. I ubrana je prva glavica ranog kupusa ditmar i naravno skuvan je prvi slatki kupus. Hvala mami skuvala je savršen ručak, a mene je čekalo neko drugo bućkanje mućkanje, inače kad pomenuh rani kupus sada ga čupamo ono što ima lepe pristigle glavice čuvam nama a ono što su “napale” razne bubice gusenice i druga živa bića čupam te time nahranim koke a to su inače stabljike koje se neće glavičiti koje su “napadnute” koje nisu imale silinu jačinu a ni snagu da se otrgnu i odole izazovima. I nisam na vreme posejala pozni kupus (ne bih imala ni prostor za to) inače ja ga i ne sejem ali eto iako mu isetkne rok dogodine nešto ću pokušati od toga tek iduće devete setvene sezone a ove godine ovo mi je baš dosta. I još 2 ploda volovskog srca ubrana su a uvek jedrija nezrelija te za par dana dobijaju pravu boju i svoje zrenje (to sam naučila od Čarlsa) u nekoj od činija. I bere se naravno čeri. Imam i 2 najteža ploda paradajza jedan od 364 g a drugi od 306 dakle u oba 673 g što nikako nije malo. I ponovo se vraćaju prošlogodišnje slike naše obilate setve i ubiranja plodova našeg rada te korpe su opet prepune ali kopre se brzo i potroše. Pravim uštipke od patison tikvice, kolač sa višnjama (poslednje količine višanja nabrane su i još malo ostavljeno u zamrzivač). I naravno izmišljeni dezert pravim. Svuda invazija stenica i bubica te ih ima najviše na sasušenim stabljikama šeboja a treba da uskoro prikupljam nove ture semena (umorna sam ali nakaniću se i za to, leto je baš zamorno dosadno jer samo nešto mi mravi skupljamo). Ali, ja ih samo pozdravim i ostavim te neka čine šta misle da treba u toj prirodi. A svaka bubica mogu da potpišem čak i takvu peticiju jeste pametnija od čitavog ljudskog roda. I znam da su tu bubice da me nečem nauče ali samo ako pogodim da ih dobro naučim posmatrati i osluškivati. A posle ručka pobegli smo na planinu na svežinu. A tamo livadske trave i ivanjsko žuto cveće od koga pletem venac onaj nalik lovorovom imperatorskom ili carskom i da šetajući tako osetih se u odorama svojim pobednički kao da trijumfalno prolazim kroz koje kakav luk ili pre slavoluk i onda je venac iz dva puta našao svoje novo mesto. Nije više na mojoj glupoj glavi. No, biće to zaštitnički venac amajlija koja će me do idućeg 7 jula braniti od svakoga zla. A kad smo kod 7 jula sutra je i prvi rođendan ili tek godina dana mog režiserskog amaterskog rada (godinu dana kako sam posustala u fotografisanju te nema zavidnu vrtlarsku arhivu) u vrtu tj. godinu dana postojanja moje javne stranice na Instagramu Magnifique Gardening. Sa livada doneli smo predivan buketić cveća koje niko živ ne može da sortira ili uzgoji jer to samo tako može da posloži i daruje priroda. A kad se vratismo kući čeka nas izmišljeni dezert sa kuglom sladoleda na vrhu. Na planinu smo poneli kolač sa višnjama i verovatno ne bi bio tako ukusan da se nije pojeo na malo preko hiljadu metara. A vazduh tamo gore čini da nešto ukusno bude još preukusnije. A tamo gore apetiti rastu. Prvo sam venac od ivanjskog cveća postavila na protočni mali bojler ali je spao i to mi je kazalo da neće tu da boravi i onda je okačen na jednu kukicu i tu ostaje. Kupine su počele da sazrevaju i sada i njih vredno treba pakovati u zamrzivač. Ponovo u naš vrt došetalo je ono malo mače i počelo da pokazuje sve svoje nove veštine te skače te penje se uz drveće a onda istražuje kompost i vešto preko žice preskače sve prepreke na neke druge svoje odabrane strane. Pored pčela na lavandi tu je i jedan bumbar došao da zavede red kao u pesmi...









Dana 6 jula 2026 prva jutarnja berba nešto skromnija težina korpe tek oko 2 kg jer berem mudro samo koliko nam treba da ostalo još dozreva i da ga ima svaki dan na duži rok verujem. Sada se salata jede za sva 3 obroka. I berem 4 krastavca preukusni nisu gorki svi izrasli iz one naše setve iz one naše borbe da išta uspe opstane i stasa. I berem paradajz takođe. I pravim konačno od paradajza volovsko srce najlepši sos i špagete. Ispečem i projarice od patison tikvice i ponovim novi pleh za mafine. Pošto je mama kod jedno dve koke primetila po malo pipa onih sitnih bubica koje se jedva vide golim okom okupala ih je u mešavini jabukovog sirćeta (1 litar sirćeta a 10 litara mlake vode) i mlake vode sve preventive radi inače krenu te pipe kad su velike vrućine to smo tako rešili prošle godine. Samo što je ovo sada brzo primećeno i nema kod svih koka. Onda je mama metlicom iznutra isprskala sve sirćetom zidove gnezda pod, a uskoro ću novu turu  sasuti u prskalicu i ponovo sve isprskati. Ja sam bila samo klimavi asistent ili samo ona koja pridržava vrata dok mama uzme jednu po jednu koku iz kokošinjca a onda svaku okupa u kofi a onu okupanu pušta pročišćenju u dvorište. predveče iskopano je još plodova da ne kopamo sutra - malo krompira, luka, šargarepe i naravno paprike žute šilje i babure (nisu krupne ali ima ih još). Krompir nam je sitan jalov malo ga ima i nije suva zemlja već je meka prospita ima vlage ima dakle tlo podesno ali više nema sumnje nije uzrok suša već loše seme i konačno treba promeniti taktiku iduće godine. Ubrala sam i jedan kornišon koji mi je jutros promakao oku. I ponovo nalazim još jednu trulu tikvicu ona koja je pre par dana obećavala da će ubrzo izrasti tako snažna. Stižu i prve kruške tzv. julska lepotica a danas sam smazala dve padanice malo natrule opale ali imalo je više od pola dobro za pojesti...

Čitam knjigu za knjigom i dobro mi sve ide…

Itd…

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...