Dana 2 jula 2026 - sveže ubrano u vrtlarsku korpu: 3
kornišona i šaka čerija. Od ubranih plodova pravim kuvam živim. Dakle, pravim domaće
tortilje, sataraš, potaž od tikvice. I onda sam konačno uspela da ispeglam tu
malu gomilicu neispeglanog veša. Kao i uvek ispostavi se da sve mogu samo kad hoću
i zar bih iza sebe imala toliki broj pročitanih knjiga da baš samo jedva ili
povazdam rintam drndam usisivač ili peglam veš. No, pola sata posla (samo
toliko mi treba) a jedino toliko mogu u par meseci da poklonim pegli. I ubrane su
one 4 preostale kajsije ali ovoga puta mnogo zrelije i lepše…
Dana 3 jula 2026 moradoh da se latim usisivača te
dobijem neku divovsku snagu neki inat da sve preokrenem sve pretumbam da sve
pomerim sve operem čak i zavese sve prekrivače sa komoda a ovo se zove baš
detaljno ili generalno veliko brisanje i usisavanje kućne prašine (penjem se i
na merdevine skidam prašinu sa višljih ormara) dakle pomeranje svih uglova (pravila
sam novi raspored ali nije moglo da ispadne savršeno kako sam zamislila pa sam
tužno sve vratila na staro, mada neke detalje i jesam malo promenila) i odjednom
se najčistije moguće prodiše (ali to je cena da malo prorade i moji bolni
sinisu jer sam alergična jednom dokazano najviše na grinje te ne bih ni smela
da usisavam pa ipak usisavam ponekad u mesec i po do dva). I to mi je oduzelo
mnogo snage a i vremena čak 5 vezanih sati tako da sam posle ručka ignorisala
sve svoje navike te nema kafe nema druge užine nema pauze. No, jutarnja korpa jutros
bila je prepuna plodva: ljutačica paprika, paradajz, krastavci. I ubrala sam
prva 2 ploda paradajza volovsko srce. Ukupna težina prepune korpe povrća ovog
jutra malo preko 2 kg tačnije oko 2 kg i 200 g možda 180 ili 170 g. Berem čeri
takođe. I pravim pastu od tikvice, onda kolač sa letnjim jabukama prepun cimeta...
Dana 4 jula 2026 ubrana su 3 prva ploda patison tikvice
u malom plavom tikvištu ukraj letnje kuhinjice a u ta 3 ploda ukupno 1 kg i 29
g a tikvice su težine pojedinačno 451 g, 326 i 252 g. Berem paradajz čeri, krastavce
mada neki su malo skvrčeni zgureni a
takve bacim kokama. Ukraj kokošinjca imam i prvi žuti cvet ukrasnog suncokreta.
U tikvištu kod drvare sa koga sam ubrala onih 19 velikih tikvica sada svaki dan
po jedno razočaranje po jedan tužan bolan poražavajući uzdah, jer uvek nađem po
neku malu propalu trulu tikvicu nerazvijeni plod nedonošče koje uberem te bacim
kokama. I tako za sada imam tu period stagnacije jer plodovi strule nestaju
jeste trule propadaju ali ima tu i neke nade ima malih zametaka koji obećavaju
da će se povratiti stara slava i snaga i nastaviti da nam daju one predivne silne
plodove. I sada treba čekati ponovo da se desi lepota izrastanja ali i užitak
sreća branja a toga nema bar za neko duže vreme. I nabrala sam još i 3 žute šilje
paprike. A pravim sataraš i dinstam patison tikvice. Onda je usledilo sedmo košenje
dvorišta. Zatim sam fiokar iz letnje kuhinje ofarbala u žuto a potom smo mama i
ja sve pomerile u letnjoj kuhinji i očistile prostor u kome sam napravila za
sada najbolju moguću verziju te dakle novi raspored stvari. I vreme je bilo za
promene i pomeranje za tumbanje i čišćenje. A imala sam jaku volju da svoj prostor
u kome sam od marta nekad i pre pa sve do mitrovdanka baš sredim a imam ideju
za još neke nove radove ali ti radovi nekad tek u avgustu. Jer ostali su neki
propusti koje treba sada rešiti bar ovog jako radnog leta još neka poboljšanja.
I neka moja maštanja još neke neostvarene želje jer kad se ograda završila onda
dolaze neke odložene sitnije manje jeftinije željice (iako ima i skuplje željice još kako nekad u budućnosti uraditi fasadu pošto smo sve
pretumbali i prerovili okolo zidove) na ostvarenje. Tako sam u inat decenijama
maštala i o ogradi sa 4 strane te sad kuražno mogu još i dalje samo da zamišljam i maštam. Prostor
je prodisao i sve je bolje posloženo da je sada još veća lakoća kuvanja. Novi
fiokar dobija ne samo novi šik totalno žuti izgled već i svoje novo lepo mesto i
sada se navikavamo na novo lepše stanje stvari. Dok trepnemo 5 kakvih godina je
proteklo za tim šporetom u toj letnjoj kuhinjici od 18 metara kvadratnih…
Dana 5 jula 2026 - U “Hirošimi” naravno imamo male
crne bubice ali i druge veće zelene braon crvene šarene one što ih zovu stenice
no mi ih ničim ne tretiramo nema tu rata nema ni hemijske politike već se
gledamo srećemo družimo osmatramo nadmudrujemo pa ko bude jači pričaće. A mi
njih pokupimo u teglu kad naletimo na veće krupnije skupine a neke ostaju da “rovare”
ali “šteta” koju za sada ne čine samo po neka flekica koja se obreže jeste
minimalna dakle svi živi stvorovi vole da žive te neka ih (ja ih ne kupim u
teglu, a mami ih kupi dok ja berem povrće redovno, mada ja ih kad nađem neki
krupniji uzorak mami podarim posve retko za odlazak u teglu neke ne prijavim da
vidim, jer malo ih tako štitim i možda one meni uzvrate nečim dobrim) ništa
neće napraviti rđavo tamo a i one su naši saveznici po onoj genijlanoj ideji
koju je razvio Japanac Fukuoaka Masanobu. I ovo je dakle prirodno vrtlarenje
ili imitiranje prroiode (jednom sanjam da i ja nasumice pobacam kuglice od
gline pune raznih semenki kao Fukuoka eto možda tek dogodine), pa ako bude bude
za sve ima i hrane čak i mesta. Odradujem se svemu živom pa i tim malim sitnim bubicama.
A berem prepunu jutros najtežu korpu malo preko 4 kg a iznosim paradajz, krastavce,
čeri. I ubrana je prva glavica ranog kupusa ditmar i naravno skuvan je prvi slatki
kupus. Hvala mami skuvala je savršen ručak, a mene je čekalo neko drugo bućkanje
mućkanje, inače kad pomenuh rani kupus sada ga čupamo ono što ima lepe pristigle
glavice čuvam nama a ono što su “napale” razne bubice gusenice i druga živa bića
čupam te time nahranim koke a to su inače stabljike koje se neće glavičiti koje
su “napadnute” koje nisu imale silinu jačinu a ni snagu da se otrgnu i odole izazovima.
I nisam na vreme posejala pozni kupus (ne bih imala ni prostor za to) inače ja
ga i ne sejem ali eto iako mu isetkne rok dogodine nešto ću pokušati od toga tek
iduće devete setvene sezone a ove godine ovo mi je baš dosta. I još 2 ploda
volovskog srca ubrana su a uvek jedrija nezrelija te za par dana dobijaju pravu
boju i svoje zrenje (to sam naučila od Čarlsa) u nekoj od činija. I bere se naravno
čeri. Imam i 2 najteža ploda paradajza jedan od 364 g a drugi od 306 dakle u oba
673 g što nikako nije malo. I ponovo se vraćaju prošlogodišnje slike naše obilate
setve i ubiranja plodova našeg rada te korpe su opet prepune ali kopre se brzo i
potroše. Pravim uštipke od patison tikvice, kolač sa višnjama (poslednje
količine višanja nabrane su i još malo ostavljeno u zamrzivač). I naravno
izmišljeni dezert pravim. Svuda invazija stenica i bubica te ih ima najviše na sasušenim
stabljikama šeboja a treba da uskoro prikupljam nove ture semena (umorna sam
ali nakaniću se i za to, leto je baš zamorno dosadno jer samo nešto mi mravi
skupljamo). Ali, ja ih samo pozdravim i ostavim te neka čine šta misle da treba
u toj prirodi. A svaka bubica mogu da potpišem čak i takvu peticiju jeste
pametnija od čitavog ljudskog roda. I znam da su tu bubice da me nečem nauče ali
samo ako pogodim da ih dobro naučim posmatrati i osluškivati. A posle ručka
pobegli smo na planinu na svežinu. A tamo livadske trave i ivanjsko žuto cveće od
koga pletem venac onaj nalik lovorovom imperatorskom ili carskom i da šetajući tako
osetih se u odorama svojim pobednički kao da trijumfalno prolazim kroz koje
kakav luk ili pre slavoluk i onda je venac iz dva puta našao svoje novo mesto.
Nije više na mojoj glupoj glavi. No, biće to zaštitnički venac amajlija koja će
me do idućeg 7 jula braniti od svakoga zla. A kad smo kod 7 jula sutra je i prvi
rođendan ili tek godina dana mog režiserskog amaterskog rada (godinu dana kako
sam posustala u fotografisanju te nema zavidnu vrtlarsku arhivu) u vrtu tj.
godinu dana postojanja moje javne stranice na Instagramu Magnifique Gardening.
Sa livada doneli smo predivan buketić cveća koje niko živ ne može da sortira
ili uzgoji jer to samo tako može da posloži i daruje priroda. A kad se vratismo
kući čeka nas izmišljeni dezert sa kuglom sladoleda na vrhu. Na planinu smo poneli
kolač sa višnjama i verovatno ne bi bio tako ukusan da se nije pojeo na malo preko
hiljadu metara. A vazduh tamo gore čini da nešto ukusno bude još preukusnije. A
tamo gore apetiti rastu. Prvo sam venac od ivanjskog cveća postavila na protočni
mali bojler ali je spao i to mi je kazalo da neće tu da boravi i onda je okačen
na jednu kukicu i tu ostaje. Kupine su počele da sazrevaju i sada i njih vredno
treba pakovati u zamrzivač. Ponovo u naš vrt došetalo je ono malo mače i počelo
da pokazuje sve svoje nove veštine te skače te penje se uz drveće a onda istražuje
kompost i vešto preko žice preskače sve prepreke na neke druge svoje odabrane
strane. Pored pčela na lavandi tu je i jedan bumbar došao da zavede red kao u
pesmi...
Dana 6 jula 2026 prva jutarnja berba nešto skromnija
težina korpe tek oko 2 kg jer berem mudro samo koliko nam treba da ostalo još dozreva
i da ga ima svaki dan na duži rok verujem. Sada se salata jede za sva 3 obroka.
I berem 4 krastavca preukusni nisu gorki svi izrasli iz one naše setve iz one
naše borbe da išta uspe opstane i stasa. I berem paradajz takođe. I pravim
konačno od paradajza volovsko srce najlepši sos i špagete. Ispečem i projarice
od patison tikvice i ponovim novi pleh za mafine. Pošto je mama kod jedno dve
koke primetila po malo pipa onih sitnih bubica koje se jedva vide golim okom
okupala ih je u mešavini jabukovog sirćeta (1 litar sirćeta a 10 litara mlake
vode) i mlake vode sve preventive radi inače krenu te pipe kad su velike
vrućine to smo tako rešili prošle godine. Samo što je ovo sada brzo primećeno i
nema kod svih koka. Onda je mama metlicom iznutra isprskala sve sirćetom zidove
gnezda pod, a uskoro ću novu turu sasuti
u prskalicu i ponovo sve isprskati. Ja sam bila samo klimavi asistent ili samo
ona koja pridržava vrata dok mama uzme jednu po jednu koku iz kokošinjca a onda
svaku okupa u kofi a onu okupanu pušta pročišćenju u dvorište. predveče
iskopano je još plodova da ne kopamo sutra - malo krompira, luka, šargarepe i
naravno paprike žute šilje i babure (nisu krupne ali ima ih još). Krompir nam
je sitan jalov malo ga ima i nije suva zemlja već je meka prospita ima vlage
ima dakle tlo podesno ali više nema sumnje nije uzrok suša već loše seme i
konačno treba promeniti taktiku iduće godine. Ubrala sam i jedan kornišon koji
mi je jutros promakao oku. I ponovo nalazim još jednu trulu tikvicu ona koja je
pre par dana obećavala da će ubrzo izrasti tako snažna. Stižu i prve kruške tzv.
julska lepotica a danas sam smazala dve padanice malo natrule opale ali imalo
je više od pola dobro za pojesti...
Čitam knjigu za knjigom i dobro mi sve ide…
Itd…





























Коментари
Постави коментар