Пређи на главни садржај

8-9 JUL 2026…

 



 

Dana 8 jula 2026 namestilo se sve tako a idealno da sam imala nadljudske snage kao i volje elana da čitav dan provedem jedino radeći u svom prekrasnom vrtu tačnije odmah iza prve užine ili nešto posle 10 sati pa sve do ispred večere negde do 18 sati (uz male pauze za ručak i jednu kafu) potrošila sam jedan čitav dan sa guštom na uređenje čišćenje i doterivanje vrta na raščupavanje i eliminaciji “suvišnog” a sasušenog šeboja (sada kada je opusteo ostareo nikome više ne valja niko ga ne voli jer se dakle zaboravilo da je to bio najlepši cvet i ukras vrta s proleća) tako da je pejzaž više rano prolećni ili negde jesenji  a ne bujno cvetno letnji. Vidi se kako je suša odnela svoj danak i ta duža bezkišnost...







Sakupljam seme šeboja tačnije sa svih lokacija čupam šeboj (negde čupam i karanfil) i ono što je suvo i ono što nije još zrelo jer se napravila neka gužva – moj šeboj je sve zagušio kako mi vele sve okupirao sve prekrio te kao moje kamenje ali i ostalo cveće (ako dobro pogledam da nije bilo šeboja bila bi pustoš i praznina ionako) treba da se ponovo sve istakne te da prodiše da se oslobodi, itd…

Negde do ručka došla sam u najtrnatiju zonu ružičnjaka i tu zapela tu se isparala nagrdila izranjavila što je moja desna ruka sve do lakta platila žestoko što zbog zadobijenih žuljeva em što me je trnje ruža baš izranjavilo te imam mnogo radnih uspomena tj. ogrebotina  a nisam mogla sa dugačkim rukavima usred leta da se provlačim između ruža i trnova...











Kada sam sve lepo počupala otvara se novi prostor (praznina) te sve one male saksije sa čuvarkućama prenosim (stalno neke promene pomeranja ili seobe ili vraćanje na nešto slično) sa plave paletice jer tamo se više ne vide jer tamo sve buja i one sada dobro dolaze ponovo u žardinjeri kod kokošinjca da ulepšaju prazniu…

Mama je zavirla u jednu koku i ponovo kaže ima malo pipa. Tako da ja nemam više sluha za jabukovo sirće i asistiranje pri kupanju bar ne dok se bavim samo sređivanjem cvetnih površina…











Mnogo sam štetovala semena šeboja jer nisam pustila da sve sazri a to ide dugo etapno a pod usahlim šebojem sve je delovalo kako kome a mahom zapušteno neuredno zakorovljeno i tako je sve otišlo dođavola čak mnogo više na kompost nego meni u konzervu gde inače skupljam sve suve semenke šeboja, ali nema veze nicće sve to iz komposta a ja ću presađivati dalje, itd...

U veliki kameni krug ukraj česme presadila sam iz one dve mamine žardinjere prkos koji će se lepo širiti i rasti sa obe strane jer to je višegodišnja biljka koja se zimi ne unosi već ostaje da raste uvek napolju...












Malo smo pokušali sve da ublažimo da zalijemo crevom ali kasno je sada dodavati vodu jer šta sada učiniti sa to malo kapi vode čudo svakako ne. Ali, na svu sreću tek poske 18 sati pošto me je mudra kiša pustila da sve lepo završim u vrtu desio nam se pljusak ali kratko malo, mada ovoj sušnoj podlozi i zemljištu treba mnogo više kiše...

Ovo je neki pusti jul nema onih ponosnih visokih suncokreta (ove godine svi su malo zakržljali i niski) nema one bujnosti kao prošle godine u isto doba. I dok sa druge strane ponovo u “Hirošimi” ima svega kao i ničega…

Hrizanteme koje treba da cvetaju krajem septembra posebno u oktobru o Tomindanu procvetale su već poodavno usred leta i to je presedan dakle, te sve cveta kad mu vreme izgleda uopšte nije…










I dok sam čistila taj silni šeboj šeboj (a jedino ga nisam očistila kod drvare jer tu ne mogu da čistim zbog one šargarepe te se tešim da će tu ostati više semena jer će sazreti sve  do konca) otkinula sam slučajno vrh belog krina ali šta vredi i da nisam ta mala stabljika ni ove godine ne bi donela prekrasnog cveta...

Kala mi je propala, čak i gaura, čak i lijatris plaća danak ove suše, kao i rudbecije…

Primetim utešno imaću dalije (izgleda one su otpornije) koje sam uvezala uz jednu šipku jer su izrasle ogromne…

Suša mi je sve upropastila, ali kad nije…

Seme šeboja očistila sam tek sutradan posle ručka uz kafu dana 9 jula 2026, tj. danas…






Kapija je ofarbana prvi put u žuto, a sutradan tj, danas i po drugi put, te odmah sam u onu praznu veću saksiju zasadila jednu čuvarkuću iz one jedne male saksije i postavila je na žutom ulazu kod kapije. Imala sam svoj plan jer trebala sam ja da ofarbam kapiju ali pošto sam se zauzela planski za vrt te udubila u samo jedan posao u čišćenje vrta nisam mogla da se prekidam remetim ili rastržem kako inače znam i mogu na hiljadu strana te odustajem od farbanja...

Ukupno 13 puta sam odlazila kolicima do komposta da izručim prepuna baš prepuna kolica optada a od toga 2-3 puta bilo je granje. Kruška julska lepotica slomila se od roda te smo neke grane kruške one pukle kao i grane lešnika koji je udarao na krov drvare morali da sasečemo i obuzdamo tj, malo sputamo. I tako se napravilo čitav dan dosta posla. Mnogo posla. Dugo nisam imala tako udarnički svoj radni dan (ili mi se tako pogrešno samo čini) od čega će me sutradan tj. danas boleti svaki mišić u telu jer sve se to radilo iz savijenih položaja leđa iz mnogo čučećeg položaja iz brzog ustajanja i ponovnog klečanja itd…

Nisam brala plodove te odlažem sve za sutradan tj. za danas 9 jula 2026 jer imali smo pokriće sa već ubranim plodovima...

Kompost je prepunjen ili pun do vrha, mada sve će se to fino slegati truliti a nemam kad da sve to sitnim jer nisam mašina (za to sitnjenje postoje mašine)…

Danas 9 jula 2026 pokušavam pod slatkim bolom u mišićima da lagano samo malo kuham. Ali, pre toga odlazim u prvu jutarnju berbu i ponovo iznosim preko 4 kg povrća ili plodova…

Nabrala sam dosta dobrog i krupnog paradajza, a jedan najveći plod ponovo blizu 350, berem 3 paradajza volovsko srce, čeri, 5 krastavaca (4 kornišona i jedan krastavac iz naše setve)…

I skuvala sam prvu tomato čorbu, onda ispekla jednu fokaču sa čerijem, pileća prsa u krem sosu od kisele pavlake i belog luka, i sezonsku salatu nasekla, a mama je napravila sataraš jer ja za dalje nisam imala volje mišića snage...

I očistila sam punu veliku sivu vanglu šeboja, nekako baš jedva tog cveća koje ću ponovo dogodine sejati te uživati u cvetovima do kraja a kad sve postane sasušeno izgužvano usahlo ponovo ću ga tamaniti čupati čistiti ali samo pod uslovom da nije na pravom mestu, te zato ću iduće setvene devete sezone sve postavljati tako da ne moram da čistim i ukidam šeboj jer nekome liči na korov...

Itd…

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...