Dana 10 oktobra dokupila sam još nešto malo semena
za produžetak jesenje setve te utrošila još 370 dinara za 2 kesice blitve (svaka
po 50 dinara) i kilogram semenskog crnog luka 270 dinara (prošli put na drugom
mestu našle smo luk po 260 dinara)...
Ako sve tačnije zbrojim onih 13 evra uoloženih za septembarsku
setvu i današnjih malih oko 2-3 evrića dakle sve je manje od 20 evra a koštala
me sva moja ovogodišnja jesenja semenska ulaganja baš ništavno (15-16 evra) a
videćemo zar ne sve do proleća pa i do kraja leta (kad povadim beli luk u
gajbice) šta ćemo sve iz toga pojesti ili na koncu konca dobiti...
Završena je severna strana zida bar što se tiče
lepljenja stiropora, a kad se samo lepo setim da smo istu tu stranu ludo hrabro
počeli kao pregolem zalogaj već prvog septembra 2026 onda smo mi uz sve druge
novo otvorene poslove obaveze uradili sve ovo malo je kazati dosta solidno
dosta brzo...
Dana 11 oktobra 2026 čitav dan kiša i neka
nepomičnost te otkazujemo već isplanirani put a onda čitav kišni dan visim što
u ormarima, pakujem sređujem, visim što nad praznim sveskama A4 formata na
linije, a treba nekad ispeglati veš, treba usisati, a ja to što ne volim trpam
pod tepihe, to obično odlažem rastežem, ignorišem, a sveske ispisujem i pripremam
se za nove čitalačke zalogaje, jer dolazi idilično zimsko mračno vreme a najviše
podesno samo za čitanje jer spoljašnji ili vanjski radovi po avliji prestaju ili
traju kraće jer kako se ranije smrači sve kraće i kraće radimo – te ja kažem da
nam je dosta rada sada treba da se odmorimo zasluženo (kupaćemo se u našoj
unutrašnjo toplini milini krcakti skupljene zalihe) i nakupimo snage za novi
radnički talas o proleću 2027...
Dana 12 oktobra 2026 a pre Miholjdanske setve
usledila je mala priprema za sutrašnje veliko betoniranje pošto između dva zida
imamo mali problem sa oticanjem vod, problem sa padom koji nam nisu dobro
odradili one 2010 problem sa zadržavanjem iste te vode ili kiše te moramo da
ispravimo neke svoje krive Drine ili sitne detalje nečije velike propuste ili
neznanje (oni koji su nam radili trotoar ostavili su da nam se voda vraća na
kuću na jednom ili više stepenika, eto toliko misle da sve što samo uzme
mistriju u ruke kao ume da malteriše) a pošto je kokošinjac tu došao te
napravio malo veći zastoj ili malo pometnje da reagujemo konačno. Trotoari su
urađeni 6 jula 2010 a onda se 2020 uz to
uklopila drvara a posle 2024 kokošinjac i dobro je da rešimo to oticanje vode
te ispravimo sve te mane te napravimo nešto još bolje...
Vetrenjaču smo okačili u zoni sušenja veša ili ispred
ulaznih vrata tako da je za sada mirna nepomična tiha te otporna i imuna na
svaki blagi lahor te izgleda ona čeka nešto jače i silnije vetrove da bi se pokrenula
jer za sada ne reaguje na slabe i nejake ujede vazdušne (neko mi kaže da je
pokvarena, a ja tvrdim da nije samo treba čekati jači nalet vetra)…
Stara šljiva se odavno osušila polovično i
prevagnuli smo da je uklonimo celu pošto u blizini gajimo nove mlađe zdrave
stabljike, te smo je konačno posekli a od nje je ostao lep stalak za cveće ili saksiju
te odmah je tu došla ona saksija sa mojim ljubičicama a u istoj imam i 3 zasađene
lale koje ove godine nisu iznike te čisto da vidim da li će se pojaviti o proleću
2027...
Lukovice su skupe nije da se kupi samo jedan komad
već to treba nekoliko desetina komada ako se želi lep prizor u nekom kutku
avlije, te tako lukovice idu od 70 80 i 90 dinara za lale, narcise i zumbule.
Da kupim od svega po 10 komada ili skromnije samo po 5 to izađe baš mnogo a
cveće se ne jede zar ne. Odustajem da bacam pare na sve to…
Raskrčili smo i grane od posečene šljive i zatim sam
svim biološkim otpadom piljevinom lišćem grančicama napunila i setveni boks kod
komposta…
Onda je usledila miholjdanska jesenja setva
okobarska jer više neću ništa sejati u novembru sve sam ovim današnjim pokušajima
završila i ostaje samo sve one čašice koje rastu stasavaju da ih zasadim u svoj
pravi dobar čas...
Prvo sam posejala 3 kesice peršuna lišćara a pored toga
u nastavku iste setvene parcele posejala sam još 2 kesice blitve…
Sad mogu da filozofiram, vadim moje slike iz svoje
arhive, one prepune kipeće korpe raznih plodova, sokova, slike sunca ili da upoređujem
brzinu kao i jačinu nicanja sve da upoređujem te pravim poređenje u svoja dva
mala setvena navrata septembarsko i oktobarsko da vidimo šta je jače šta je
bolje šta uspelije...
Potom sam u liniji pored rukole zasadila iz čašica
najveće pristigle salate čak 23 komada i ostale ću u neko skorije vreme...
Onda sam u spoljašnjem vrtu sama zasadila kilogram
crnog luka (mami hvala jer mi je grabuljama napravila male kanaliće) u srednjem
setvenom boksu i nakon setve zajedno mama i ja sve smo zatrpale sakupljenim jesenjim
opalim lišćem. Luk je ušuškan te da vidim hoće li biti bolje raditi ga tokom
zime napolju, hoće li manje da ga napadaju crvi, hoću li imati u rano proleće
zdrave glavice, itd..
Ostalo mi je malo luka, samo jedna šaka luka i to sam
posadila unutra u “Hirošimi”....
I na kraju napunila sam 82 čašice i zasejala još
jednu kesicu zimske salate a reč je o ljubljanskoj ledenki onoj reckavoj salati...
Nakon toga sve sam zalila ručno kanticama…
Pri dizanju kanti primetila sam da me moja ruka u laktu
i dalje boli ali podnošljivo a na nogama sam od novih vrtlarskih braon čizmica napravila
žuljeve od lepog hodanja (preko 6 hiljada koraka danas) koje sam posle isekla
makazicama istisnula vodu da manje boli ali sam kao i uvek napravila sebi male bolne
rane...
Na sevrnoj strani zida obrađen je još jedan prozor
(sa te strane ostaje za obradu samo još jedan moj prozor od ukupno 3)...
Uskoro merdevine idu na zapadnu stranu zida...
Bila sam danas odviše umorna za kuvanje, te tek sutra
mi je dan samo za odmaranje ili kuvanje. I sutra gasimo frižider u letnjoj
kuhinji te prelazimo u maminu kuhinju na doručak kao i večeru ali i dalje za
ručak i ostale užine ili predahe koristićemo letnju kuhinju dok traju radovi još
napolju. I vreme je za najlepše vreme onog slatkog osamljivanja ili povlačenja
u tople nam košnice...
Itd…










Коментари
Постави коментар