Пређи на главни садржај

10-12 OKTOBAR 2026…

 



 

Dana 10 oktobra dokupila sam još nešto malo semena za produžetak jesenje setve te utrošila još 370 dinara za 2 kesice blitve (svaka po 50 dinara) i kilogram semenskog crnog luka 270 dinara (prošli put na drugom mestu našle smo luk po 260 dinara)...

Ako sve tačnije zbrojim onih 13 evra uoloženih za septembarsku setvu i današnjih malih oko 2-3 evrića dakle sve je manje od 20 evra a koštala me sva moja ovogodišnja jesenja semenska ulaganja baš ništavno (15-16 evra) a videćemo zar ne sve do proleća pa i do kraja leta (kad povadim beli luk u gajbice) šta ćemo sve iz toga pojesti ili na koncu konca dobiti...

Završena je severna strana zida bar što se tiče lepljenja stiropora, a kad se samo lepo setim da smo istu tu stranu ludo hrabro počeli kao pregolem zalogaj već prvog septembra 2026 onda smo mi uz sve druge novo otvorene poslove obaveze uradili sve ovo malo je kazati dosta solidno dosta brzo...







Dana 11 oktobra 2026 čitav dan kiša i neka nepomičnost te otkazujemo već isplanirani put a onda čitav kišni dan visim što u ormarima, pakujem sređujem, visim što nad praznim sveskama A4 formata na linije, a treba nekad ispeglati veš, treba usisati, a ja to što ne volim trpam pod tepihe, to obično odlažem rastežem, ignorišem, a sveske ispisujem i pripremam se za nove čitalačke zalogaje, jer dolazi idilično zimsko mračno vreme a najviše podesno samo za čitanje jer spoljašnji ili vanjski radovi po avliji prestaju ili traju kraće jer kako se ranije smrači sve kraće i kraće radimo – te ja kažem da nam je dosta rada sada treba da se odmorimo zasluženo (kupaćemo se u našoj unutrašnjo toplini milini krcakti skupljene zalihe) i nakupimo snage za novi radnički talas o proleću 2027...

Dana 12 oktobra 2026 a pre Miholjdanske setve usledila je mala priprema za sutrašnje veliko betoniranje pošto između dva zida imamo mali problem sa oticanjem vod, problem sa padom koji nam nisu dobro odradili one 2010 problem sa zadržavanjem iste te vode ili kiše te moramo da ispravimo neke svoje krive Drine ili sitne detalje nečije velike propuste ili neznanje (oni koji su nam radili trotoar ostavili su da nam se voda vraća na kuću na jednom ili više stepenika, eto toliko misle da sve što samo uzme mistriju u ruke kao ume da malteriše) a pošto je kokošinjac tu došao te napravio malo veći zastoj ili malo pometnje da reagujemo konačno. Trotoari su urađeni 6 jula 2010  a onda se 2020 uz to uklopila drvara a posle 2024 kokošinjac i dobro je da rešimo to oticanje vode te ispravimo sve te mane te napravimo nešto još bolje...








Vetrenjaču smo okačili u zoni sušenja veša ili ispred ulaznih vrata tako da je za sada mirna nepomična tiha te otporna i imuna na svaki blagi lahor te izgleda ona čeka nešto jače i silnije vetrove da bi se pokrenula jer za sada ne reaguje na slabe i nejake ujede vazdušne (neko mi kaže da je pokvarena, a ja tvrdim da nije samo treba čekati jači nalet vetra)…

Stara šljiva se odavno osušila polovično i prevagnuli smo da je uklonimo celu pošto u blizini gajimo nove mlađe zdrave stabljike, te smo je konačno posekli a od nje je ostao lep stalak za cveće ili saksiju te odmah je tu došla ona saksija sa mojim ljubičicama a u istoj imam i 3 zasađene lale koje ove godine nisu iznike te čisto da vidim da li će se pojaviti o proleću 2027...

Lukovice su skupe nije da se kupi samo jedan komad već to treba nekoliko desetina komada ako se želi lep prizor u nekom kutku avlije, te tako lukovice idu od 70 80 i 90 dinara za lale, narcise i zumbule. Da kupim od svega po 10 komada ili skromnije samo po 5 to izađe baš mnogo a cveće se ne jede zar ne. Odustajem da bacam pare na sve to…

Raskrčili smo i grane od posečene šljive i zatim sam svim biološkim otpadom piljevinom lišćem grančicama napunila i setveni boks kod komposta…

Onda je usledila miholjdanska jesenja setva okobarska jer više neću ništa sejati u novembru sve sam ovim današnjim pokušajima završila i ostaje samo sve one čašice koje rastu stasavaju da ih zasadim u svoj pravi dobar čas...

Prvo sam posejala 3 kesice peršuna lišćara a pored toga u nastavku iste setvene parcele posejala sam još 2 kesice blitve…

Sad mogu da filozofiram, vadim moje slike iz svoje arhive, one prepune kipeće korpe raznih plodova, sokova, slike sunca ili da upoređujem brzinu kao i jačinu nicanja sve da upoređujem te pravim poređenje u svoja dva mala setvena navrata septembarsko i oktobarsko da vidimo šta je jače šta je bolje šta uspelije...

Potom sam u liniji pored rukole zasadila iz čašica najveće pristigle salate čak 23 komada i ostale ću u neko skorije vreme...

Onda sam u spoljašnjem vrtu sama zasadila kilogram crnog luka (mami hvala jer mi je grabuljama napravila male kanaliće) u srednjem setvenom boksu i nakon setve zajedno mama i ja sve smo zatrpale sakupljenim jesenjim opalim lišćem. Luk je ušuškan te da vidim hoće li biti bolje raditi ga tokom zime napolju, hoće li manje da ga napadaju crvi, hoću li imati u rano proleće zdrave glavice, itd..

Ostalo mi je malo luka, samo jedna šaka luka i to sam posadila unutra u “Hirošimi”....

I na kraju napunila sam 82 čašice i zasejala još jednu kesicu zimske salate a reč je o ljubljanskoj ledenki onoj reckavoj salati...

Nakon toga sve sam zalila ručno kanticama…

Pri dizanju kanti primetila sam da me moja ruka u laktu i dalje boli ali podnošljivo a na nogama sam od novih vrtlarskih braon čizmica napravila žuljeve od lepog hodanja (preko 6 hiljada koraka danas) koje sam posle isekla makazicama istisnula vodu da manje boli ali sam kao i uvek napravila sebi male bolne rane...

Na sevrnoj strani zida obrađen je još jedan prozor (sa te strane ostaje za obradu samo još jedan moj prozor od ukupno 3)...

Uskoro merdevine idu na zapadnu stranu zida...

Bila sam danas odviše umorna za kuvanje, te tek sutra mi je dan samo za odmaranje ili kuvanje. I sutra gasimo frižider u letnjoj kuhinji te prelazimo u maminu kuhinju na doručak kao i večeru ali i dalje za ručak i ostale užine ili predahe koristićemo letnju kuhinju dok traju radovi još napolju. I vreme je za najlepše vreme onog slatkog osamljivanja ili povlačenja u tople nam košnice...

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...