Пређи на главни садржај

23 OKTOBAR 2026…

 

 

Dana 23 oktobra 2026, tj. danas jeste baš idealno ili podesno povoljno vreme a ono pred još jedna uštap da se nešto ozimo poseje tačnije sve što je inače predodređeno za ovo jesenje i zimsko doba godine ili setvene sezone. No, pošto je meni od moje prethodne setve ili septembarskog početka i uštapa sve išlo neverovatno uspešno i dobro danas eto nisam imala potrebu ništa neuspelo da ispravim ili ponovim, a ove godine zavetovala sam se na jako skromnija ulaganja. Ali, ipak poželim da nešto posejem i danas te da se malo poigram čisto da vidim šta ću kad bacim malo biljnog osušenog praha da nazad dobijem - sve ili ništa...

I dok sam juče po kišnom i oblačnom danu čitav dan sređivala kuću ali i čitala poeziju (a prekuče sam sve od letos nagomilano ispeglala) te usisavala brisala prašinu na nesmal mesec dana ponovo, a pošto se stvorilo po podovima ili već nahvatalo ćuće, a od prašnjave ćuće malo više kijam te treba sve ublistati, eliminisati, jer hoću da sve blista a onda da fino zasednem u svoju “fotelju” te da pišem ili čitam (nema fotelju ali ono moje mesto gde udobno se ušuškam te zavalim kad čitam zovem upravo tako – “fotelja”)…







I dok sam sređivala kutije prenosila teglice i sve začine iz letnje kuhinje u svoju žutu kosmičku kuhinju nađem nešto čaja od kamilice koji se vukao ko zna od kada a kuvao da se njime hladnim isplaču oči. I rešim da to u jednoj maloj dobro nakvašenoj liniji (hvala kiši nisam morala ničim da zalijem) a tamo pored već prenetih začinskih lekovitih trava zasejem u spoljašnjem vrtu pored žice ispod plastičnog slavoluka. A mogla sam to baciti ko nekad brzopleto sve na truljenje na compost ali onda ne bi iščekivala od danas neko čudo ludo, niti bi zauzvrat dobila ono što očekujem - da eto mogu dobiti ako mi niknu sve te suve latice i cveće gle predivnu lekovitu aromatičnih listova i najlepših sitnih cvetića kamilicu a tamo nekad o proleću za prostu kalendarsku 2027 godinu...

Onda sam u “Hirošimi” rešila da zasadim neku trunčicu, jer ono jako malo preostalih čašica salate iz one prve setve uspešne i zasadim oko 6-7 čašica još te ostane u gajbici svega još 5 komada da malo jače naraste. I sva salata je uspela iz prve setve (dogodine ću prvu setvu imati na koncu leta iskoristiti više toplotu i dužinu dana svetla a u ovo doba dakle već u oktobru 2027 ješću salatu te biću mudrija i pametnija a posejaću sve negde u avgustu te valjda neću biti umorna a ni sušama izmorena kao ove godine). I sve primetnije salata sve osetnije buja grana se razrasta te očekujem da će ubrzo stasati da je kroz mesec dana već zakidamo ili šišamo...

Što se tiče druge setve koja je bila na mladinu a pre desetak dana mogu reći da je uspela takođe eno polagano izniče peršun lišćar kao i blitva ali i luk crni. Napolju u setvenom boksu crni luk još nije ni krenuo...










Ispod najniže strane najlona  desno na par mesta imam male oaze ili žbunove peršuna lišćara koji je ostatak naše ovogodišnje prolećne setve koga nisam svog počupala i koji ostavljam tako da vidim do kada će bacati svoj prinos (zbog gužve prilikom setve posejala sam peršun o proleću 2026 na najnedostupnije mesto za šišanje ali sam ipak nešto uspevala da našišam dok većinu su dobijale zatravljeno koke nosilje)…

Koke će sneti manje jaja u oktobru nego u septembru a ne znam zašto ali minus je oko 20 i neko jaje možda 30 videću na koncu meseca…

Sada čekam ili živim da otkidam tačnije čupkam prve jesenje zimske plodove unutar “Hirošime”...

Napolju iz setvenog boksa kod drvare skoro svaki dan načupaju se predivne sveže organske rotkvice...

Uskoro mi pristiže u “Hirošimi” prva na berbu rukola...

Na početku linije gde je rukola slabije nikla zasadila sam još nekoliko čašica salate da sve to ipakn nečim živim ispunim...

Svaki dan pitam se gde ću zateći bogomoljku u kojoj pozi a obično svaki naš susret bio je prizeman dakle vidim je uvek na zemlji, a danas me baš iznenadila svojim ukazanjem jer je zateknem baš u visini vaznetu na gredi a onda se brzo uhvatila te visi kao cirkuski akrobata na plastičnom luku ili trapezu...












Danas je ravno mesec dana a postignuto je sve ovo rekordno brzo neverovatno uspelo, a kako i ne bi kad je i danas ponovo bilo to divno toplo sunce a unutra preko 28, 5 stepeni u plusu...

Ponovo sam sve zalila nakon 5 dana ručno kanticama…

Pošto smo iselile sve sastojke iz letnje kuhinje, veliki frižider isključile, a kad recimo kao danas radimo još napolju bar treba iskoristiti još poneku priliku da skuvamo ručak dole ali i da dalje bar ručamo u letnjoj kuhinji (juče nismo jer je bilo kišno hladno neradno) s tim što sada donesemo u korpama sastojke koji nam trebaju za taj dan, i danas je od bundeve nektar napravljena poslastica ali i projare po istom receptu od letos samo što umesto tikvica ide rendana bundeva nektar, a naša hokaido bundevica završila je kao prilog uz pečenu pastrmku. I dalje nasečem po neki naš sazreli paradajz…

Dok posmatram danas kadife činimi se nikad veće i lepše dugotrajnije nisu bile ali i hrizanteme su nam prekrasne i sinula mi nova ideja odmah imam novo rešenje za promene u vrtu, tu uvek nešto moram da promenim ili pomerim jer to znači da još nema savršensta kome težim, te premestim viseće žardinjere svih 5 na donje terase ali onda u nekoliko navrata stamen ponovo kombinovati gde ću 2 a gde one 3, te stanem premeštati čas spolja a čas iznutra te smišljati zamišljati kako ću idućeg proleća to napraviti mnogo ili još lepše, itd...

Još samo malo i izlazimo utešno koliko sutra iz lepljenja stiropora iza nas je izlepljenih 110 kvadrata ili utrošenih 22 komada bala, a preko tone lepka pošto se kod naš maže debelo domaćinski) načisto ali to znači dalje utešno da ćemo ići kad se može koliko se može ako dopusti zdravlje i zima te još dalje raditi na proleće 2027 punom parom jer imamo dakle prvo mazanje lepka i odmah postavljanje mrežice u duetu a onda finiš ili drugo mazanje samo lepka a to je već procedura trošak ogromna kvadratura oko 200 kvadratnih metara. Ali, prizivam i zimu i hladnoću da malo se odmorimo te sve prekinemo jer ovo što jeste urađeno do danas i više je nego ikad sanjano...












Dobro smo opasani ušuškani i već osećamo te tople fine efekte iznutra te nema gubitka energije...

Itd…

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...