Пређи на главни садржај

17-20 OKTOBAR 2026…

 


Dana 17 oktobra 2026 očistila sam sve preostale ivice trotoara te uz pomoć svog velikog noža uklonila sam olako a na prirodan  zdrav način travu zubaču i sve ostale korovske travke...

Onda smo izbetonirali kod drvare jo jedno naše sveto mesto te malo smo proširili onu već postojeću ulaznu rampu u drvaru i tako smo sanirali još jedno malo mesto na kome se eto zadržavala voda od 2020. Ovim smo dobili veću ili malo širu ulaznu rampu u drvaru u koju kroz istu uterujemo plava vučna kolica prepuna iscepanih drva...

I tako smo za ovu godinu 2026 bez zezanja završili betoniranje a iduće 2027 nam ostaje samo malo da još saniramo neka trošna mesta na ulaznoj maloj kapiji na trotoaru početnom koji nam je počeo malo prskati ili komiti se od mrazeva i kiša jer “stručnjaci za mistrijama” nisu umeli pre 20 godina da izbetoniraju kako valja te da bude postojanije, zakdialisu namna cnmentu a beton ne može da bude loše tanko kao posna hrana već baš baš masno ili mrsno a tu se dakle ne štedi na cementu...

Od preostalih kamenčića i šljunka nastala je još jedna stazica ona koja razdvaja našu drvaru i kokošinjac a vodi prema našoj kaci od 500 litara u kojoj se sakuplja kišnica pravo sa krova kokošinjca mada mi je zafalilo malo još sitno šljunkovitog učinkovitog materijala ali u neko vreme sigurno kad se eto bude ponovo radilo nešto sa šljunkom a kad budemo prosejali na sito sitne kamenčiće i povadili pesak onda ću imati čime dovršiti ovo već započetu malu stazu. No, ovim prvim potezom uradila sam pola puta a to je dakle ipak dovoljno...







Doterali su nam prevaranti dva metra panjeva tobož mada ponovo tanjež i sitni panjevi koji se kod nas i ne prodaju kao drva ua ogrev a zovu se ogranjci a to se u nekim šumama ostavi da istruli koliko je tanko jer to nije drvo koje na tržištu može da se krće od 50 evra po metru (mada oni nas po treći put prave budalama i daju nam tačno onoliko panjeva koliko tobož treba da se još namiri ili podmiri samo kao iscepanih drva a kad su tako pošteni valjani što ljudima ne prodaju iscepano drvo jer tu se najlakše premeri) ali kad to iscepamo videćemo da li dobijamo knap manje ili više kako bi trebalo da se prospe cepanih drva iz dobrih trupčića. Namirili  su nam 2 metra jer smo od onih kupljenih i odmah plaćenih 15 metara trupčića u drvaru jedva spakovali svega 13 metara...

Zasadila sam još svoje rasade salate te oslobodila još dve gajbice zasejanih čašica...








Dana 19 oktobra 2026 konačno sam otišla na poslednji ovogodišnji vašar ali ne da kupujem kokoške već isključivo samo biljke, inače ovo je moj prvi vašar od svega 3 koje sam posetila i odvažila se da malo na istom potrošim para ali samo za cveće...

I na svega 3-4 mesta sve tezge ispitam i ustanovim da ima samo jedno povoljno mesto kao i dva preskupa koja imaju po onu jednu biljku koju ja inače još nemam ali koje eto baš hoću i malo skuplje da platim ali da ove jeseni imam neke nove biljke lepih boja a ljubičaste i prekrasnih cvetova u svom vrtu koji ima onu divnu žičanu ogradu te sada zaslužuje i dobro prelepo cveće uz istu (dogodine ima da napravim mnogo pelcera hrizantema od ovih koje sam danas nakupovala i već zasadila, kao i od onih koje već uzgajamo)...

I tako potrošila sam za sve ili ugradila sam u svoj vrt ukupno 30 evra (ili 3580 dinara da blaže žvuči), a kupila sam u prvom navratu: 8 čašica viola ili ljubičica onog cveća koje kod nas zovu dan i noć a svaka čašica po 60 dinara što je dakle ukupno 480 dinara, zatim sam kupila na istom povoljnom mestu 5 hrizantema u 4 boje a svaka mala saksija ili čašica je po 100 dinara a inače hrizanteme su išle od 200 pa sve do hiljadu dinara što je dakle papreno mnogo ili preskupo. I kupila sam još dve biljke u koje se zbog ljubičaste boje zaljubljujem već na prvi pogled a prva je ukrasni kupus za 300 dinara, nešto što još nisam videla, a kao drugu višegodišnju biljku kupila sam ljubičastih cvetova biljku zvanu hebu od 500 dinara (jednom sam na vašaru kupila hebu ali ta još nije cvetala a ona raste u mom vrtu u ružičnjaku kao mali žbun žuto zelenih cvetova to je onaj šatirani šaroliki mali žbun za koji sam zaboravila tačan naziv ali koji je prkosio i preživeo sve kisele kiše i vrućine)...






Kupili su mi dva džaka (da sam videla ja tu cenu ne bih ništa kupila) a piše organske zemlje i to naravno ulazi u trošak na šta sam pukla još 1100 dinara (mogla sam kupiti neko cveće još neko koje mi se baš dopalo ali za koje nisam imala para ili kupiti još 11 hrizantema) i više nema nameru da kupujem zemlju jer je papreno skupo. Tako da sam ovim malo više štetovala izgubila ili napravila odliv novca, a imala sam i svoj divni compost, a tu zemlju sam inače pomešala sa svojim kompostom jer ta zemlja ne valja da ide sam u žardinjere, a trebalo je napuniti svih 5 visećih praznih žardinjera. Ta dva džaka teže svega 80 litara zemlje što je ništa kad se stane trošiti u vrtu...

Onda sam posadila sve te videla da mi fali još cveća ljutim se na sebe što sam bila škrta i što nisam još malo para potrošila (viole volim po 3 u žardinjerama a mama mi uvek kaže da ne bacam pare jer dovoljno je po 2 a meni je to nekao uvek malo cveća), te sam poslala po drugi put da mi se dokupe još 3 hrizanteme (već sam u starom radničkom odelu sa rukavicama prljavim od rada sa umazanim rukama od zemlje i već sadim cveće ne mogu da se vraćam nazad na vašar) ali je nestalo tih hrizantema od 100 dinara a nađene su svega dve a treća je kupljena od 200 dinara. Na te tri hrizanteme otišlo je još 400 dinara.  I dokupljeno mi je još 5 čašica viola ili ljubičica a po 60 dinara svaka čašica što je ukupno još 300 dinara...

Ljubičice sam posadila zadnje tek posle ručka a u 5 visećih žardinjera, a ukrasni ljubičasti kupus u saksiju veliku, a hebu u veliku kamenu centralnu kocku u vrtu, a sve hrizanteme pored onih mojh pelcera takođe hrizantema uz žicu pored kokošinjca i tako sam pod hrizantemama stavila dva velika presma ili pak dva velika žičana polja ono mesto koje je bujalo od zmijolikih tikvica i onih previsokih prelepih suncokreta. I znači pored žice u dva navrata posadila sam ukupno 8 hrizantema u 4 boje (žute, bordo, roze, beličaste), a u žardinjere ukupno 13 čašica viola...

U prazne male saksije zasadila sam ili odmah opelcovala mojh 5 otkinutih čuvarkuća...

Očistila sam sve saksije od čili papričica. A ostavila sam i dalje čili paprike da rastu u zemlji kako napolju uz žicu iza drvare tako i unutar  “Hirošime”...

Uz pomoć cepača na struju iscepana su drva a onda sam ja skupila snagu da ista drva spakujem istog trena da rešimo “zabunu” iako mi je zaista bilo preteško da se vratim u tu drvenu priču a kad sam sve umetrila te izmerila i pomnožila našla sam da smo iz panjeva dobili ponovo knap ili jedva 2,1 metara drva itd. I od 15 metara kupljenih drva u panjevima mi jedva u drvari imamo 15 metara iscepanih drva i ko šibica fino spakovanih drva. Nimalo onog očekivanog viška koje se podrazumeva da se prospe kad se kupe balvani ili panjevi. Ali, sam eto po ko zna koji put crno na belo dokazala da smo prevareni žestoko po ko zna koji put u ovom životu...

U “Hirošimi” jako toplo 30 stepeni...

Danas 20 oktobra 2026 berem još jednu turu rotkvica napolju one koje rastu u setvenom boksu kod drvare...

Tokom dana u “Hirošimi” jako toplo blizu 32 stepena u plusu...

Juče sam sve kanticama ručno zalila...

Danas sam jako malo imala snage da teže fizički potegnem (napustili smo letnju kuhinju što se tiče obedovanja ili dužeg boravka tamo mada je koristimo i dalje na kratko ali nemam snage danas ni da kuvam) jer su me juče drva “uništila” i zato grabim lišće ili grabim svoj još jedan olakšavajući zen moment...

Juče smo bili smetnuti zbog drva te smo se tek danas vratili nazad našim radovima na zapadnoj strani fasade i ponovo napravili pomak napredak u radu a blizu smo da već završimo polovinu predviđenih radova jer sa te strane idu svega 4 table ispod rogova...

Preskočila sam divnu osunčanu odmarajuću našu nedelju ili taj 18 oktobar 2026 i naš davno planirani izlet koji smo već jednom odložili zbog kiše ali o tome ću tek verovatno našire jednom pisati ako skupim pouzdanog istorijskog materiajala što dakle sumnjam (a sve mi se čini da je sve samo puki mit i legende koje se prepričavaju tako olako) za još jedan mini putopis po mom kraju imalo šire nizvodno…

Primetila sam danas eno već niče druga setva salate u čašicama polako bojažljivo a niče polagano već se nazire druga setva blitve…

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...