Dana 17 oktobra 2026 očistila sam sve preostale
ivice trotoara te uz pomoć svog velikog noža uklonila sam olako a na prirodan zdrav način travu zubaču i sve ostale korovske
travke...
Onda smo izbetonirali kod drvare jo jedno naše sveto
mesto te malo smo proširili onu već postojeću ulaznu rampu u drvaru i tako smo sanirali
još jedno malo mesto na kome se eto zadržavala voda od 2020. Ovim smo dobili
veću ili malo širu ulaznu rampu u drvaru u koju kroz istu uterujemo plava vučna
kolica prepuna iscepanih drva...
I tako smo za ovu godinu 2026 bez zezanja završili
betoniranje a iduće 2027 nam ostaje samo malo da još saniramo neka trošna mesta
na ulaznoj maloj kapiji na trotoaru početnom koji nam je počeo malo prskati ili
komiti se od mrazeva i kiša jer “stručnjaci za mistrijama” nisu umeli pre 20 godina
da izbetoniraju kako valja te da bude postojanije, zakdialisu namna cnmentu a
beton ne može da bude loše tanko kao posna hrana već baš baš masno ili mrsno a
tu se dakle ne štedi na cementu...
Od preostalih kamenčića i šljunka nastala je još
jedna stazica ona koja razdvaja našu drvaru i kokošinjac a vodi prema našoj kaci
od 500 litara u kojoj se sakuplja kišnica pravo sa krova kokošinjca mada mi je
zafalilo malo još sitno šljunkovitog učinkovitog materijala ali u neko vreme sigurno
kad se eto bude ponovo radilo nešto sa šljunkom a kad budemo prosejali na sito
sitne kamenčiće i povadili pesak onda ću imati čime dovršiti ovo već započetu
malu stazu. No, ovim prvim potezom uradila sam pola puta a to je dakle ipak dovoljno...
Doterali su nam prevaranti dva metra panjeva tobož
mada ponovo tanjež i sitni panjevi koji se kod nas i ne prodaju kao drva ua
ogrev a zovu se ogranjci a to se u nekim šumama ostavi da istruli koliko je
tanko jer to nije drvo koje na tržištu može da se krće od 50 evra po metru
(mada oni nas po treći put prave budalama i daju nam tačno onoliko panjeva
koliko tobož treba da se još namiri ili podmiri samo kao iscepanih drva a kad
su tako pošteni valjani što ljudima ne prodaju iscepano drvo jer tu se najlakše
premeri) ali kad to iscepamo videćemo da li dobijamo knap manje ili više kako bi
trebalo da se prospe cepanih drva iz dobrih trupčića. Namirili su nam 2 metra jer smo od onih kupljenih i
odmah plaćenih 15 metara trupčića u drvaru jedva spakovali svega 13 metara...
Zasadila sam još svoje rasade salate te oslobodila još
dve gajbice zasejanih čašica...
Dana 19 oktobra 2026 konačno sam otišla na poslednji ovogodišnji
vašar ali ne da kupujem kokoške već isključivo samo biljke, inače ovo je moj prvi
vašar od svega 3 koje sam posetila i odvažila se da malo na istom potrošim para
ali samo za cveće...
I na svega 3-4 mesta sve tezge ispitam i ustanovim da
ima samo jedno povoljno mesto kao i dva preskupa koja imaju po onu jednu biljku
koju ja inače još nemam ali koje eto baš hoću i malo skuplje da platim ali da
ove jeseni imam neke nove biljke lepih boja a ljubičaste i prekrasnih cvetova u
svom vrtu koji ima onu divnu žičanu ogradu te sada zaslužuje i dobro prelepo
cveće uz istu (dogodine ima da napravim mnogo pelcera hrizantema od ovih koje
sam danas nakupovala i već zasadila, kao i od onih koje već uzgajamo)...
I tako potrošila sam za sve ili ugradila sam u svoj
vrt ukupno 30 evra (ili 3580 dinara da blaže žvuči), a kupila sam u prvom navratu:
8 čašica viola ili ljubičica onog cveća koje kod nas zovu dan i noć a svaka
čašica po 60 dinara što je dakle ukupno 480 dinara, zatim sam kupila na istom
povoljnom mestu 5 hrizantema u 4 boje a svaka mala saksija ili čašica je po 100
dinara a inače hrizanteme su išle od 200 pa sve do hiljadu dinara što je dakle
papreno mnogo ili preskupo. I kupila sam još dve biljke u koje se zbog
ljubičaste boje zaljubljujem već na prvi pogled a prva je ukrasni kupus za 300
dinara, nešto što još nisam videla, a kao drugu višegodišnju biljku kupila sam
ljubičastih cvetova biljku zvanu hebu od 500 dinara (jednom sam na vašaru
kupila hebu ali ta još nije cvetala a ona raste u mom vrtu u ružičnjaku kao
mali žbun žuto zelenih cvetova to je onaj šatirani šaroliki mali žbun za koji
sam zaboravila tačan naziv ali koji je prkosio i preživeo sve kisele kiše i
vrućine)...
Kupili su mi dva džaka (da sam videla ja tu cenu ne
bih ništa kupila) a piše organske zemlje i to naravno ulazi u trošak na šta sam
pukla još 1100 dinara (mogla sam kupiti neko cveće još neko koje mi se baš
dopalo ali za koje nisam imala para ili kupiti još 11 hrizantema) i više nema
nameru da kupujem zemlju jer je papreno skupo. Tako da sam ovim malo više štetovala
izgubila ili napravila odliv novca, a imala sam i svoj divni compost, a tu
zemlju sam inače pomešala sa svojim kompostom jer ta zemlja ne valja da ide sam
u žardinjere, a trebalo je napuniti svih 5 visećih praznih žardinjera. Ta dva
džaka teže svega 80 litara zemlje što je ništa kad se stane trošiti u vrtu...
Onda sam posadila sve te videla da mi fali još cveća
ljutim se na sebe što sam bila škrta i što nisam još malo para potrošila (viole
volim po 3 u žardinjerama a mama mi uvek kaže da ne bacam pare jer dovoljno je
po 2 a meni je to nekao uvek malo cveća), te sam poslala po drugi put da mi se
dokupe još 3 hrizanteme (već sam u starom radničkom odelu sa rukavicama
prljavim od rada sa umazanim rukama od zemlje i već sadim cveće ne mogu da se
vraćam nazad na vašar) ali je nestalo tih hrizantema od 100 dinara a nađene su
svega dve a treća je kupljena od 200 dinara. Na te tri hrizanteme otišlo je još
400 dinara. I dokupljeno mi je još 5
čašica viola ili ljubičica a po 60 dinara svaka čašica što je ukupno još 300 dinara...
Ljubičice sam posadila zadnje tek posle ručka a u 5
visećih žardinjera, a ukrasni ljubičasti kupus u saksiju veliku, a hebu u veliku
kamenu centralnu kocku u vrtu, a sve hrizanteme pored onih mojh pelcera takođe
hrizantema uz žicu pored kokošinjca i tako sam pod hrizantemama stavila dva
velika presma ili pak dva velika žičana polja ono mesto koje je bujalo od zmijolikih
tikvica i onih previsokih prelepih suncokreta. I znači pored žice u dva navrata
posadila sam ukupno 8 hrizantema u 4 boje (žute, bordo, roze, beličaste), a u
žardinjere ukupno 13 čašica viola...
U prazne male saksije zasadila sam ili odmah opelcovala
mojh 5 otkinutih čuvarkuća...
Očistila sam sve saksije od čili papričica. A ostavila
sam i dalje čili paprike da rastu u zemlji kako napolju uz žicu iza drvare tako
i unutar “Hirošime”...
Uz pomoć cepača na struju iscepana su drva a onda sam
ja skupila snagu da ista drva spakujem istog trena da rešimo “zabunu” iako mi
je zaista bilo preteško da se vratim u tu drvenu priču a kad sam sve umetrila
te izmerila i pomnožila našla sam da smo iz panjeva dobili ponovo knap ili jedva
2,1 metara drva itd. I od 15 metara kupljenih drva u panjevima mi jedva u drvari
imamo 15 metara iscepanih drva i ko šibica fino spakovanih drva. Nimalo onog očekivanog
viška koje se podrazumeva da se prospe kad se kupe balvani ili panjevi. Ali, sam
eto po ko zna koji put crno na belo dokazala da smo prevareni žestoko po ko zna
koji put u ovom životu...
U “Hirošimi” jako toplo 30 stepeni...
Danas 20 oktobra 2026 berem još jednu turu rotkvica napolju
one koje rastu u setvenom boksu kod drvare...
Tokom dana u “Hirošimi” jako toplo blizu 32 stepena
u plusu...
Juče sam sve kanticama ručno zalila...
Danas sam jako malo imala snage da teže fizički
potegnem (napustili smo letnju kuhinju što se tiče obedovanja ili dužeg boravka
tamo mada je koristimo i dalje na kratko ali nemam snage danas ni da kuvam) jer
su me juče drva “uništila” i zato grabim lišće ili grabim svoj još jedan olakšavajući
zen moment...
Juče smo bili smetnuti zbog drva te smo se tek danas
vratili nazad našim radovima na zapadnoj strani fasade i ponovo napravili pomak
napredak u radu a blizu smo da već završimo polovinu predviđenih radova jer sa
te strane idu svega 4 table ispod rogova...
Preskočila sam divnu osunčanu odmarajuću našu nedelju
ili taj 18 oktobar 2026 i naš davno planirani izlet koji smo već jednom odložili
zbog kiše ali o tome ću tek verovatno našire jednom pisati ako skupim pouzdanog
istorijskog materiajala što dakle sumnjam (a sve mi se čini da je sve samo puki
mit i legende koje se prepričavaju tako olako) za još jedan mini putopis po mom
kraju imalo šire nizvodno…
Primetila sam danas eno već niče druga setva salate u
čašicama polako bojažljivo a niče polagano već se nazire druga setva blitve…
Itd…

.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Коментари
Постави коментар