Dana 30 septembra 2026 sa setvenog boksa ukraj drvare
ubrala sam još jednu tikvicu od 399 g a to je dakle 52-a tikvica a ukupna težina svih nabranih tikvica samo odatle
iznosi 33 kg 317 g…
Završena su sva varenja na severnim spoljašnjim ogradama
a nakon toga i sva moja farbanja...
Drva su se dakle polagano pakovala a došlo se samo do
drugog reda...
Prvog oktobarskog dana 2026 ofarbala sam ogradu na samo
mojoj osunčanoj spoljašnjoj terasi strpljivo ručno pomoću dve različite četkice
a onda popodne kupljen je mali električni kompresor te sam uz pomoć njega brzo ofarbala
sve one preostale vijugave sve komplikovane sitne detalje, te ostaje da se na
isti način kad se stigne ofarba i ograda
spolja uz pomoć merdevina. Ja sam ofarbala sve sa terase dakle samo iznutra i tu
je moj sav ovogodišnji posao farbanja završen. Utrošila sam litar farbe a dokupljen
je još litar za spoljašnju stranu ograde. Sad kad imam kompresor neka iduća
razna farbanja kao recimo što je farbanje klupa biće mi sva mnogo brža i
lakša...
Pakujemo drva malo pojačavam tempo te stižem do početka
četvrtog reda već...
Dana 2 oktobra 2026 vidno primećeno u “Hirošimi” nicanje
belog luka samo nakon 9 dana od jesenje setve što je dakle baš uspešno a malo sam
bila “skeptična” da će ispod onog svelog lišća išta tako brzo da krene, ali sam
se eto igrala (ideju sam očima ukrala od jednog Engleza, a nije obožavani Čarls)
te rešila da pustim svoj opit ili eksperiment sve do kraja...
Rešila sam da dokupim još 1 kg crnog luka te da zasejem
napolju u oktobarskoj setvi u srednjem setvenom onom prenetom boksu samo lu a
kad sve to zasejem ponovo ću nagrnuti mnogo lišća po vrhu – svideo mi se ovaj
pokus...
Privodimo malterisanje kraju…
Pakujem lagano drva i stižem do početka petog reda.
Ali, upinjem sve naše snage bodrim svoju ekipu da se otarasimo mudro drva uz još
samo malo napora te rešavam da sve spakujem danas. I naravno sve spakujemo ostanemo
samo malo duže i otrasimo se drva (obećali smo sebe častiti jednim lepim
izletom kad sve ovo sredimo, i jesmo već
u nedelju 4 oktobra 2026), a sve je stalo u 5 dugačkih redova i samo malo
je preteklo za šesti redić...
Dana 3 oktobra 2026 završili smo sva malterisanja i
eto laknulo nam je, jer smo već u 7 mesecu velikih radova a t oje već poodmakla
radnička trdunoća zar ne. Ali, ostalo je da se još obradi naš lepi mali
prozorčić te se i na tome dakle poradilo…
Dana 5 oktobra 2026 očistila sam najpre sav
preostali paradajz a onda pokupila sve nedozrele plodove ponovo veliku prepunu
korpu i taman pomislila da je to malo dovoljno za čitav divan osunčan dan. A onda
me sunce i toplota sve to zajedno ponelo te sam zasukala rukave muški te uradila
do sutona jako mnogo raznih vrtlarskih a mahom graditeljskih i rušilačkih prepravljajućih
ali i novih poslova te napravila nešto novo prekopala a onda izmenila još mnogo
toga...
Primetila sam na 2-3 mesta eto već bojažljivo kreće
da niče i luk srebrenjak...
Pet prvih oktobarskih dana već posmatram pomno te beležim
najniže jutarnje T u “Hirošimi” i konstatujem
da je najhladnije jutro upravo ovo petooktobarsko a svako je novo oktobarsko
jutro bilo dakle hladnije od onog prethodnog i tako zaredom već 5 dana. I sada
treba juriti ili ubeležiti prvi minus…
Idući od prvog do petog oktobra 2026 te najniže T
imale su ove vrednosti, sve u plusu: 5,9 zatim 4,6 onda 3,9 potom 3,7 i jutros plus
3,5 stepeni po Celzijusu…
Onda sam napravila danas 3 setvena nova boksa, idealno
unapred spremna da dočekujem prolećni osunčani mart 2027 da sve napunim novim
kompostom i krenem u još jednu prolećnu setvenu sezonu svoju, devetu...
Prvo sam napravila na uzlazu u “Hirošimu” levo i desno
po jedan manji setveni boks a ukupna dva manja i odmah ih napunila svim iznetim
zelenim materijalom a posečenim stablima paradajza koje sam pre sipanja sitno
usitnila kalemarskim makazama...
Mama mi je pomogla da neke crepove zakopam i pravila
mi kanale budakom. Ali, sam zaboravila ne samo reći već i usnimiti da sam pre
svega ovoga postavila crep na 3 presma ispod žice u zoni kompostišta…
Da bih dakle dobila za sve ovo potrebnog polovnog
crepa ukinula sam brzo tj. poskidala sav onaj jednom a ne tako davno poređani
crep po sredini “Hirošime” i umesto crepa ponovo vratila omiljeni obožavani kamen
koji sam premestila sa središnje stazice po obodu da mi drži compost...
Onda sam napravila drugi setveni boks ili kako ih ja
volim zvati moja setvena linija ili moja žardinjera kod kompostišta...
I na kraju dana prašnjava umorna znojava da se ne bih
i sutra prljala kao dans te klečala na kolenima i čučala napravim brzo treći setveni
boks kod velike žute kapije najduži preko 4 metra uz žicu te napunim ga sa malo
materijala odsečenih grana koje smo imali u tom trenutku da sakupimo u dvorištu...
A na proleće 2027 sve ove nove parcelice setvene treba
fino napuniti novim kompostom i onda osmisliti čime sve to ispuniti čime zasejati
ili zasaditi a meni hvala kreativnosti sposobnosti mojoj ne manjka čak ni pukih
ideja te već imam neke vizije svoje kako će sve to jednom procvetati...
Vratili smo se ponovo radovima na fasadi tačnije na našu
severnu hladnu stranu gde je urađen jedan od preostalih neurađenih ćoškova a
ostalo je tu još samo malo da se zalepi stiropora a onda se spuštamo na zapadne
strane naše fasade...
U proteklih 6 dana bilo je još mnogo mnogo
zanimljovg toga ali neke lepe možda najlepše trenutke eto preskačem jer se zbog
umora fokusiram “usko” na svoje malo vrtlarstvo…
Itd…


















Коментари
Постави коментар