Пређи на главни садржај

30 SEPTEMBAR – 5 OKTOBAR 2026...

 



 

Dana 30 septembra 2026 sa setvenog boksa ukraj drvare ubrala sam još jednu tikvicu od 399 g a to je dakle 52-a tikvica  a ukupna težina svih nabranih tikvica samo odatle iznosi 33 kg 317 g…

Završena su sva varenja na severnim spoljašnjim ogradama a nakon toga i sva moja farbanja...

Drva su se dakle polagano pakovala a došlo se samo do drugog reda...







Prvog oktobarskog dana 2026 ofarbala sam ogradu na samo mojoj osunčanoj spoljašnjoj terasi strpljivo ručno pomoću dve različite četkice a onda popodne kupljen je mali električni kompresor te sam uz pomoć njega brzo ofarbala sve one preostale vijugave sve komplikovane sitne detalje, te ostaje da se na isti način kad se stigne  ofarba i ograda spolja uz pomoć merdevina. Ja sam ofarbala sve sa terase dakle samo iznutra i tu je moj sav ovogodišnji posao farbanja završen. Utrošila sam litar farbe a dokupljen je još litar za spoljašnju stranu ograde. Sad kad imam kompresor neka iduća razna farbanja kao recimo što je farbanje klupa biće mi sva mnogo brža i lakša...

Pakujemo drva malo pojačavam tempo te stižem do početka četvrtog reda već...








Dana 2 oktobra 2026 vidno primećeno u “Hirošimi” nicanje belog luka samo nakon 9 dana od jesenje setve što je dakle baš uspešno a malo sam bila “skeptična” da će ispod onog svelog lišća išta tako brzo da krene, ali sam se eto igrala (ideju sam očima ukrala od jednog Engleza, a nije obožavani Čarls) te rešila da pustim svoj opit ili eksperiment sve do kraja...

Rešila sam da dokupim još 1 kg crnog luka te da zasejem napolju u oktobarskoj setvi u srednjem setvenom onom prenetom boksu samo lu a kad sve to zasejem ponovo ću nagrnuti mnogo lišća po vrhu – svideo mi se ovaj pokus...

Privodimo malterisanje kraju…







Pakujem lagano drva i stižem do početka petog reda. Ali, upinjem sve naše snage bodrim svoju ekipu da se otarasimo mudro drva uz još samo malo napora te rešavam da sve spakujem danas. I naravno sve spakujemo ostanemo samo malo duže i otrasimo se drva (obećali smo sebe častiti jednim lepim izletom kad sve ovo sredimo, i jesmo već  u nedelju 4 oktobra 2026), a sve je stalo u 5 dugačkih redova i samo malo je preteklo za šesti redić...

Dana 3 oktobra 2026 završili smo sva malterisanja i eto laknulo nam je, jer smo već u 7 mesecu velikih radova a t oje već poodmakla radnička trdunoća zar ne. Ali, ostalo je da se još obradi naš lepi mali prozorčić te se i na tome dakle poradilo…

Dana 5 oktobra 2026 očistila sam najpre sav preostali paradajz a onda pokupila sve nedozrele plodove ponovo veliku prepunu korpu i taman pomislila da je to malo dovoljno za čitav divan osunčan dan. A onda me sunce i toplota sve to zajedno ponelo te sam zasukala rukave muški te uradila do sutona jako mnogo raznih vrtlarskih a mahom graditeljskih i rušilačkih prepravljajućih ali i novih poslova te napravila nešto novo prekopala a onda izmenila još mnogo toga...

Primetila sam na 2-3 mesta eto već bojažljivo kreće da niče i luk srebrenjak...







Pet prvih oktobarskih dana već posmatram pomno te beležim najniže jutarnje T u “Hirošimi”  i konstatujem da je najhladnije jutro upravo ovo petooktobarsko a svako je novo oktobarsko jutro bilo dakle hladnije od onog prethodnog i tako zaredom već 5 dana. I sada treba juriti ili ubeležiti prvi minus…

Idući od prvog do petog oktobra 2026 te najniže T imale su ove vrednosti, sve u plusu: 5,9 zatim 4,6 onda 3,9 potom 3,7 i jutros plus 3,5 stepeni po Celzijusu…

Onda sam napravila danas 3 setvena nova boksa, idealno unapred spremna da dočekujem prolećni osunčani mart 2027 da sve napunim novim kompostom i krenem u još jednu prolećnu setvenu sezonu svoju, devetu...

Prvo sam napravila na uzlazu u “Hirošimu” levo i desno po jedan manji setveni boks a ukupna dva manja i odmah ih napunila svim iznetim zelenim materijalom a posečenim stablima paradajza koje sam pre sipanja sitno usitnila kalemarskim makazama...

Mama mi je pomogla da neke crepove zakopam i pravila mi kanale budakom. Ali, sam zaboravila ne samo reći već i usnimiti da sam pre svega ovoga postavila crep na 3 presma ispod žice u zoni kompostišta…

Da bih dakle dobila za sve ovo potrebnog polovnog crepa ukinula sam brzo tj. poskidala sav onaj jednom a ne tako davno poređani crep po sredini “Hirošime” i umesto crepa ponovo vratila omiljeni obožavani kamen koji sam premestila sa središnje stazice po obodu da mi drži compost...

Onda sam napravila drugi setveni boks ili kako ih ja volim zvati moja setvena linija ili moja žardinjera kod kompostišta...

I na kraju dana prašnjava umorna znojava da se ne bih i sutra prljala kao dans te klečala na kolenima i čučala napravim brzo treći setveni boks kod velike žute kapije najduži preko 4 metra uz žicu te napunim ga sa malo materijala odsečenih grana koje smo imali u tom trenutku da sakupimo u dvorištu...

A na proleće 2027 sve ove nove parcelice setvene treba fino napuniti novim kompostom i onda osmisliti čime sve to ispuniti čime zasejati ili zasaditi a meni hvala kreativnosti sposobnosti mojoj ne manjka čak ni pukih ideja te već imam neke vizije svoje kako će sve to jednom procvetati...

Vratili smo se ponovo radovima na fasadi tačnije na našu severnu hladnu stranu gde je urađen jedan od preostalih neurađenih ćoškova a ostalo je tu još samo malo da se zalepi stiropora a onda se spuštamo na zapadne strane naše fasade...

U proteklih 6 dana bilo je još mnogo mnogo zanimljovg toga ali neke lepe možda najlepše trenutke eto preskačem jer se zbog umora fokusiram “usko” na svoje malo vrtlarstvo…

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...