Пређи на главни садржај

10 AVGUST 2026…

 



 

Dana 10 avgusta 2026 iz vrta pobede “Hirošima“ izneto je nikad vieše plodova - paradajza prepuna velika crna kofa, a velika pletena korpa prepuna preteških svežih krastavaca koji su svi slatki puni soka vode a sveži da čovek ne poveruje iako je danas tamo ponovo prešlo preko 40 stepeni…

Dosta paradajza nakontoga ostavljeno u zamrzivač (po dve kese-kesice skoro svaki dan) a onih nekoliko prezrelih ili bubicama načetim bačeno kokama i ostaloj našoj živini. Za razliku od jula meseca kad je broj jaja pao za 3 puta manje nego onih naprednih meseci te smo jedva imali malo preko 100 komada (dobra stvar je što nismo imali ni jednu jedinu nulu na dvenom nivou ali jesmo po 2-3 komada samo oko desetak dana) te avgust mesec već obećava da će biti porasta nosivosti nešto veće verovatno kako idemo ka jeseni tj. ka mesecu septembru broj će se utrostručiti najmanje pa ćemo ponovo imati preko 200 komada po mesecu...







Kiše nema a ni aplikacije vremenske prognoze nisu utešne te sigurno će kiše ipak biti kad se najmanje budemo nadali onako pljuskovito iznenadno možda olujno jer tako je u Majci Prirodi red vrućine red svežine i opet ponovo skoro sve isto...

U “Hirošomi” sve bujno sveže sve zeleno sve cveta te ima dosta novih plodova zelenih svežih a nije ni sve prezrelo kao što bi recimo bilo za očekivati tako da je sve ipak tamo umereno nečimpoduprto (ja tamo ne ulazim osim da nešto svoje naberem a ove godine sam se baš razmazila tamo ne zalivam (majka me tu spašava) ne kopam ne plevim a plodova gle pune kante i korpe, puni astali, puna 3 zamrzivača) i tako da to znači da ćemo još zadugo jesti svoje divne plodove – ova sezona ne žuri da se preseče i brzo završi te kao da hoće da traje do u neku samo njenu samo njenu večnost ili beskonačnost...









Ali ubrane su ponovo i dve tikvice sa tikvišta ukraj drvare jedna od 629 grama druga od 717 grama a obe ukupne težine 1 kg i 346 grama. Sa te parcelice ubrala sam već 33 tikvice ukupne težine 24 kg i 027 grama. Jednu sam bacila kokama manju treću nerazvijenu jer je istrulila (te bačene ne ulaze u statistiku)...

Najveća radost jutros jeste ugledati te predivne boje i oblike u maloj pletenoj korpi a što jesu svi naši organski čeriji najpre čeri paradajz posebno žuti kruškasti, crveni okrugli, crveni duguljasti…

Spakovala sam prve vrećice već osušenih sakupljenih semenki a uskoro ću da sakupim još jednu turu te stvoriću velike zalihe jer dogodine nema izgradnje nema teških fizičkih radove te sve čemu mogu i hoću jeidno da se još više posvetim da se igram i eksperimentišem jesu moje biljke a planiram da pravim i svoj mini rasadnik svoju toplu poveću leju mimo izvan “Hirošime” od najvećeg tikvišta. I imam mnogo novih vrtlarskih ideja i planova. Ali,  čim se završi sav ovaj divni paradajz a tamo negde za mesec i po ili dva meseca ne znam precizno malo ću da odugovlačim sve - neću pre – a sve ću da prerovim očistim izmenim još više poboljšam još bolje isplaniram...

Obrala sam mnogo ljutačica paprika samo sa jednog preživelog i totalno uspelog sruka od ukupno kupljenih 15 i ispekla sve te napravila prvu salatu od ljutih papričica pečenih naravno. A da mi je uspelo i preostalih 14 struka ovako ja bih se danas gađala ljutim paprikama i imala bih nekoliko kesica da ostavim za dugu zimu…

Počela sam prikupljati i prve sazrele glave ukrasnog suncokreta tj. suncokreta cveća onih par manjih struka ukraj kokošinjca, a onaj gigant iz bokala kod “Hirošime” tek će da stasa te sazri i biće krupnih semenki baš baš...

Uživala sam u kuhinji do 17 sati i napravila mnogo toga, a sutra ću poželeti letnju kuhinju te čekati sve do srede do konačnog uselja iako je jedan mali ugao iza vrata ostao da se završi u trećoj rundi (sve po 3 puta da nešto uradimo i dalje me prati) u sredu ponovo ali to više ne sprečava da se sve razmesti na svoje mesto i da se od srede po kuhinji normal funkcioniše i komunicira...

Dan je bio pakleniji mnogo vreliji nego juče ali ću to proveriti tek sutra na meraču T da slučajno nije prešlo u “Hirošimi” 46,2 a mislim da nije...

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...