Dana 31 avgusta 2026, tj. danas bavila sam se malo
onim snetim saksijama, a snela sam još dve saksije sa moje letnje jugoistočne
terase ostavljajući za sada još neko vreme samo još aukubu na svojoj terasi, tamo
u senci (i za nju imam novo mesto na jednoj od moje dve spoljašnje severne
terase)…
Ali, juče mi je jedna od saksija (ona sa ruzmarinom)
prilikom transporta spala sa trulog kanapa (prvi put puca kanap a do tada je spustio
mnogo teških saksija) i razbila se saksija kao nečija prazna tikva još juče
tako da sam tek danas uspela da tu slomljenu sasksiju najpre bacim a sasušeni sprženi
tužni otužni ruzmarin najpre olako izvadim sa žilicama te zasadim u liniji
pored žice verujući da će se obnoviti i da nije doživeo gadniji sunčani stres niti
preterano veliki stres. Zalivan je sve ove paklene dane ali iglice su izgubile
svežinu zelenilo i načisto požutele tako da videćemo na proleće 2027 šta će od svega
toga biti...
Imala sam čak i danas mnogo kućnih poslova (koje
guram pod tepih jer ne mogu još da usisavam ni brišem prašinu po ovim agustovskim
vrućinama) a da nije bilo u rukama jedne male ali jako moćne knjige poradila
bih još mnogo i ostvarila premnogo novih svojih planova kao i akcija oko čišćenja
nekih setvenih završenih parcelica ali sve to odlažem za sutra jer sam današnji
dan posvetila prvom detaljnom pažljivom zavšetku čitanja “Kralja Lira” a onda sam
ponovo po drugi put pročitala sa nekim preskakanjima isto to štivo započeto
juče izjutra uz prvu jutarnju kafu i čaj od kamilice, te tako čitav dan nisam
imala neke veće ambicije niti volje za kuvanje (samo sam zgruvala jednu čili tomato pastu) a ni za
čišćenje ni za šta drugo sporedno osim za jedno malo veće dumanje nad tom malom
knjigom predivnih žutih korica…
I dok čitam “Kralja Lira” po drugi put onda
pokušavam da napravim neke mini zapise ili crtice u svesku spremam se za dugu noć
svog velikog prekucavanja teksta, znajući da zbog umora i svega ostaloga, gubim
niti koje sam preko dana plela, a onda popodne oslušnem nešto na mom prozoru
šuška. I kad kroz zavesu virnem opazim to krhko biće jednog majušnog sirotog dživdžana
na prozoru kako kljucka tražeći spas od nesnosne vrućine a onda odleti nekuda...
Istočna strana raja ili fasada polagano se popunjava
oblaže ili završava a što se tiče stiropora i danas su utrošene još dve bale ili
još 10 metara kvadratnih obloga a sutra nastavljamo neumorno dalje...
Koke nosilje i druga naša nosiva ženska naša perad ona
jedna morka i dve preslatke patke snele su za 47 jaja više u avgustu nego u
julu 2026 te dakle ukpuno 163 jaja u avgustu, bez ijedne nule, a što je mnogo
neuporedivo dobro s obzirom na pad nosivosti u julu za vreme nesnosnih vrućina...
Hvala,Avgustumescu za sve izobilje za svačuda
ulazimou novi mesec s apdojendakolsatkih svežim sočnimzdravimobilatimpodlovima
kaošt pso mipočeli.
Ali, za 23 dana treba već razmišljati o prvoj jesenjoj
setvi jer uštap septembarski pada 26-og dana septembra tako da su idealni dani
za početak nove setve 23 i 24 septembar…
I od sutra pomno radim najpre na umnim dakle intelektualnim
pripremama ili na velikom mozganju na mentalnom pripremanju pre nego se latim
kalemarskih makaza kako ću da isečem ili
očistim tj. raskrčim neke setvene površine mada još jedna jako dobra knjiga jednog
ruskog nobelovca a knjiga sa mnogo stranica čeka me nepročitana koju započinjem
ili večeras ili najverovatnije sutra izjutra, a već razmiljam koje sledeće
knjige treba da nakupim i donesem iz biblioteke…
Dakle, ima sređivanja u spoljašnjem vrtu kao i razmišljanja
kako ću započeti 23 septembra 2026 osmu jesenju setvu sa prvim zasejanim
čašicama tako se pripremajuć polagano poletno za još jednu skromniju ali ipak svoju
setvenu sezonu i dalje bez odustajanja bez posustajanja bez prekida te
zadržavam svoje pravo kontinuiteta upornosti tvrdoglavosti istrajnosti borbenosti
hrabrosti inata prkosa i kod jesenje osme setve kao što sam to sve postizala dokazivala
pokazivala i sa svakom novom prolećnom setvom sa svakom novom sezonom
vrtlarenja još od 2019 godine…
Itd…

Коментари
Постави коментар