Пређи на главни садржај

23-27 AVGUST 2026…

 



 

Dana 23 avgusta 2026 kao i svih prethodnih alii buudćih dana jako sparnih dana berem iz svog vrta pobede nazvanog još 2019 “Hirošima” - a berem paradajz, čeri, paprike šilje, ljutačice paprike, kupus, peršun, tikvice, šargarepu, bosiljak, itd., dakle šta god mi zatreba, jer vrt nije samo ovo malo pod kupolama ovo malo a nepunih 80 metara kvadratnih pod najlonom već i ono malo više ono malo šire a sve što raste što se zdravo neprskano dobija spolja bez ikakve primene trikova te treba samo pogledati naše kruške, jabuke, šljive, smokve, plavo grožđe, itd…







Kuvam kao i do sada (iskreno kuvanja mi je ovog leta preko glave ali ne možemo skapati od gladi te malo uložim više napora da kuvam i kad mi se ne kuva) mada ima časova kada napuštam kuhinju u sve ove jako jako sparne dane te  provodim najlpeše svoje minute sate dane tišine osame nad uzetim knjigama i tako jednu po jednu ljuštim tj. pročitam a sebi nametnem normu na dan najmanje moram preći 100 strana i tako jako dobro brzo sam progutala sve te debele uzete knjige kojih sam samo pre nekolicinu dana malo više ”uplašila”...









Radovi traju na fasadi i dalje jer mi decenijama idemo svojim malim najsitnijim koracima ali sa velikim zaletom ili entuzijazmom u to da ćemo idućeg proleća 2027 sigurno sve svoje željeno postići a i da ne postignemo neka smo živi i zdravi nije ni bitno (mi smo postigli previše odviše posebno ove nam baš naklonjene 2026 koja je naopaka svakako ali nama nekako mnogo dobra) a materijali koji još trebaju jako su nedostižni skupi  te kupujem po malo na sitno a treba dalje živeti a ne samo misliti na spoljašnje šminkanje ili ukrašavanje fasade...

I tako dalje, promenimo samo po neki mali posustali sitni detaljčić ulepšavajući još uvek unutrašnjost ili enterijer svoje letnje kuhinjice te ako ništa bitnije kapitalnije epohalnije mi samo eto promenimo ručkice na ormarićima i sudoperi. A za veće snove želje nemamo potrebe...

Moje čarobno drvce puno cvetova mirisa i polena omiljena je meta pčela osa leptira ali ali nažalost i stršljena te moralo je biti posečeno. Nisu mi dali znajući koliko ja to drvo volim, ali ali ja sam nuačila da štitim najpre naše živote a ne tamo neko drvce koje će privlačiti uprkos svemu i naše potencijalne dušmane. I čim su uklonjeni cvetovi nema više ni jednog insekta tu (ali su na drugim cvetovima u vrtu) ali ali nema ni stršljenova kojih ovog leta kao i svakog leta a zbog našeg mnogog voća ipak ima čas na česmi gde dođu da piju vode ili na jorgovanu gde piju iz kore sokove ili na smokvama itd., a bilo ih je jako mnogo i na kruškama. Mi obavezno po nekoliko njih potamanimo sa velikim guštom a ja sam baš izoštrila svoa čula posbeno sluh da ih osetim a onda čujem opazim kad ih niko živ ne čuje a kad ih čujem odmah kreće moja pobunjenička ofanziva (svaka pčela priznaje da ne voli stršljena)…

Dana 24 avgusta 2026 ošišala sam još jedno kolo bosiljka đenoveze mada zbog jako velikih vrućina ove godine 2026 bosiljak malo ređe ošišam ali imam dobre zalihe u zamrzivaču već do sada tako da mi ne trebalo ništa više a ni bolje od ovoga, jer imam baš svega potaman...








Na severnoj strani fasade očekuju nas najizazovniji radovi a ta će strana da nas uspori a progutaće prilično para to je i po kvadraturi najveća strana jer sve to treba dalje obložiti stiroporom peticom (to će doći i na ulaznu istočnu stranu delimično) a to će ići malo teže malo sporije i naravno napornije. Moja pomoć na fasadi mala ja ne volim te sivo mazive betonske prljave poslove (ja volim finiš dakle završno krečenje i boje). Moje radno učešće je gotovo nikakvo jer to nije moje polje interesovanja ali moram da trpim te ja jedino mogu da nešto zamesim izmislim ili skuvam i posmatram po strani jer moje intresoavnje je ipak malo više održavanje vrta…

Imali smo onda velike sreće pri jednom od mnogih bučnih štemovanja propalih napuklih betona da ne oštetimo strujni kabal te taman je sve na vreme primećeno i zaustavljeno a prošli smo ipak bez nastavljanja kabla...

Dana 25 avgusta 2026 latih se omiljene vrtlarske alatke a kalemarskih makaza i onda sam isekla sve kupine a potom i maline ali ali samo one rodne već prošle grane koje su ove godine donele onoliko plodova i roda. Ostavljeni su samo novi mladari. I mama mi je pomogla da sve uvežemo te nove mladare za iduću godinu i proleće 2027 kada opet treba sakupljati vredno poput mrava sve jestive bobice...

Iako je bilo malo vrućine, meni je nekim čudom bilo sve prijatno ta danas sam imala elana da radim u svom vrtu jer očito baš dugo dugo nisam zasukala svoje rukave. A maline i kupine su me prilično izranjavile te malo više izgrebale po rukama ali ne žalim taj svaki mali ožiljak seća me na taj moj brzopotezni vrtlarski poduhat…

Ali, samo jedan dan pre i sve dalje mnoge dane posle sređivanja vrta izgubila sam elan verovatno zbog nesnosne vrućine suše i zapare izgubila sam svoje svako dalje malo interesovanje za vrtlarske radove verovatno žureći i gnjureći u sve one svoje uzete knjige…

Napravila sam već svoju skromnu listu za jesenju setvu koja neće početi tako brzo jer još zadržavam sve svoje prolećno u “Hirošimi” dok može a izgleda da će sve opstati tamo još zadugo a prilično sam sve srezala te neću mnogo sejati ove jeseni, nešto sam izbacila, nešto mi više ne treba, itd. Hoću da se dobro odmorim jer moji veliki vrtlarski planovi zalogaji kreću tek nakon zime 2027…

No, kako god za mesec dana kalendarski eto je stiže nam jesen rana i ona prepoznatljiva žal sa pitanjem  gde ode ono blistavo jarko toplo sunce sa visine sa svoga zenita a ode u neku jesenju slaboću i posustanje ali neka ide sve svojim prirodnim tokom. No, imaće još neke čari i u tom žutilu i u tom opadanju svelog nam lišća…

Počeće sezona velikog grabljenja…

Kada sam isekla sve one kupine i maline onda sam sitnila graničice (mama mi je takođe pomagala malo u seckanju) odvukla sam šetora kolica na compost...

Grožđe je već počelo da zri te već otkidamo prve plave grozdove…

Posvuda od suše imamo viđamo pukotine koje su identične onim pukotinama ili raseklinama koje nastanu nakon potresa ili zemljotresa – zemlja koja puca…

Ukinula sam mali setveni prostor u senci a ispod prozora kokošinjca te sve počistila uklonila rasklonila a ionako tu je Džoni iskopao moje kadife a onda je parcelica malo zanemarena i tako tu neću pokušavati više da zapatim cveće a jesam najpre šeboj pa kadife a ionako je prilična hladovina...

Pošto je ovo bio dan kada se meni baš radilo tj. čistilo (trebalo mi je luftiranje glave nakon nekih pročitanih kniga) i sve pročišćavalo te tako ja upadnem u svoje najveće bundevište te sve vreže brzo počupam očistim i odnesen tačnije kolicima prevučem sve odvezem reteram na kompost.

Posadila sam 3 čuvarkuće u jedine 3 preostale prazne male saksije tako da nešto novo posadim ili opelcujem oživim zaživim pošto već dugo ništa od takvih rastućih poslića nisam uradila a baš sam poželela da nešto novo zasadim. A poklonila sam pre neki dan još 4 saksije čuvarkuća te tako treba nadomestiti ono što je već otišlo...

Ubrala sam iz malog plavog tikvišta jednu malu patison tikvicu težine svega 92 grama. Tu je ubrano ukupno 14 patison tikvica ukupne težine 3 kg i 029 grama…

Dana 27 avgusta 2026 uzela sam svoju staru malu plavu kosačicu bez korpe laganu ponajvrelijem danu oko podneva dok prži da pokosim samo malo samo iza žice i samo malo iznutra oko žice da biljke progledaju da bude urednije sređenije kao i cveće kadife samo te nužne hitne 2-3 linije da sprečim korov koji nadire spolja sve te visoke invazivne trave koje su postale jako napadne kako smo postavili svoju ogradu a pre toga tu sam kosila i nije bilo takvog korova travnatog užasa a verovatno je neko iz svog brloga dvorišta bacao kad plevi korov i tako se tu zapatilo ono što tu nikada prirodno nije raslo…

Malo sam po najvećoj vrućini sparini sve to uradila a posle malo više od mesec dana po deveti put kosila te prilično se baš zamorila pritom koristila svoj mali budak da oko one bandere iskopam i saniram onu neurednost koju je neko iza sebe ostavio one sve neravnine sve urvine kako bi meni ipak bilo malo lakše kad u taj krš zagazim svojom malom plavom kosačicom ili trimerom ili ne znam više čime da me ne bi nešto iznenadilo iz tog silnog travuljastog korova i tuđeg smeća. A to gde raste sav taj travuljasti neuredni korov inače jeste neki zamisli trotoar neka javna površina neki imaginarni budući široki put od 9 metara sa dve trake na koji se čeka pola veka a s obzirom gde živimo čekaće se još 5 vekova...

Pre košenja sam oplemenila svoja dva mala prozora onaj na garaži i onaj na letnjoj kuhinjici koji su završeni a dobili su male podeste od pločica po kojima sam ja posložila fino sve moje čuvarkuće…

A preostala mi je samo jedna saksija viška čuvarkuće i nju sam počasno smestila na sam vrh naše avlijske česme…

Otkinem u prolazu po neku sazrelu malu glavu suncokreta te njome nahranim svu svoju živinu...

Sakupljam seme kadife...

Iz malog plavog tikvišta odabrala sam 3 zmijolike bundeve ali nažalost bile su neiskoristive u kuhinji našoj ali je sve zbog usahlosti i one vrelinske obarenosti otišlo živini na zobanje...

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...