Dana 23 avgusta 2026 kao i svih prethodnih alii
buudćih dana jako sparnih dana berem iz svog vrta pobede nazvanog još 2019
“Hirošima” - a berem paradajz, čeri, paprike šilje, ljutačice paprike, kupus, peršun,
tikvice, šargarepu, bosiljak, itd., dakle šta god mi zatreba, jer vrt nije samo
ovo malo pod kupolama ovo malo a nepunih 80 metara kvadratnih pod najlonom već i
ono malo više ono malo šire a sve što raste što se zdravo neprskano dobija
spolja bez ikakve primene trikova te treba samo pogledati naše kruške, jabuke,
šljive, smokve, plavo grožđe, itd…
Kuvam kao i do sada (iskreno kuvanja mi je ovog leta
preko glave ali ne možemo skapati od gladi te malo uložim više napora da kuvam
i kad mi se ne kuva) mada ima časova kada napuštam kuhinju u sve ove jako jako sparne
dane te provodim najlpeše svoje minute
sate dane tišine osame nad uzetim knjigama i tako jednu po jednu ljuštim tj. pročitam
a sebi nametnem normu na dan najmanje moram preći 100 strana i tako jako dobro brzo
sam progutala sve te debele uzete knjige kojih sam samo pre nekolicinu dana
malo više ”uplašila”...
Radovi traju na fasadi i dalje jer mi decenijama
idemo svojim malim najsitnijim koracima ali sa velikim zaletom ili entuzijazmom
u to da ćemo idućeg proleća 2027 sigurno sve svoje željeno postići a i da ne postignemo
neka smo živi i zdravi nije ni bitno (mi smo postigli previše odviše posebno
ove nam baš naklonjene 2026 koja je naopaka svakako ali nama nekako mnogo
dobra) a materijali koji još trebaju jako su nedostižni skupi te kupujem po malo na sitno a treba dalje živeti
a ne samo misliti na spoljašnje šminkanje ili ukrašavanje fasade...
I tako dalje, promenimo samo po neki mali posustali sitni
detaljčić ulepšavajući još uvek unutrašnjost ili enterijer svoje letnje kuhinjice
te ako ništa bitnije kapitalnije epohalnije mi samo eto promenimo ručkice na
ormarićima i sudoperi. A za veće snove želje nemamo potrebe...
Moje čarobno drvce puno cvetova mirisa i polena omiljena
je meta pčela osa leptira ali ali nažalost i stršljena te moralo je biti posečeno.
Nisu mi dali znajući koliko ja to drvo volim, ali ali ja sam nuačila da štitim najpre
naše živote a ne tamo neko drvce koje će privlačiti uprkos svemu i naše
potencijalne dušmane. I čim su uklonjeni cvetovi nema više ni jednog insekta tu
(ali su na drugim cvetovima u vrtu) ali ali nema ni stršljenova kojih ovog leta
kao i svakog leta a zbog našeg mnogog voća ipak ima čas na česmi gde dođu da
piju vode ili na jorgovanu gde piju iz kore sokove ili na smokvama itd., a bilo
ih je jako mnogo i na kruškama. Mi obavezno po nekoliko njih potamanimo sa
velikim guštom a ja sam baš izoštrila svoa čula posbeno sluh da ih osetim a
onda čujem opazim kad ih niko živ ne čuje a kad ih čujem odmah kreće moja
pobunjenička ofanziva (svaka pčela priznaje da ne voli stršljena)…
Dana 24 avgusta 2026 ošišala sam još jedno kolo
bosiljka đenoveze mada zbog jako velikih vrućina ove godine 2026 bosiljak malo ređe
ošišam ali imam dobre zalihe u zamrzivaču već do sada tako da mi ne trebalo
ništa više a ni bolje od ovoga, jer imam baš svega potaman...
Na severnoj strani fasade očekuju nas najizazovniji
radovi a ta će strana da nas uspori a progutaće prilično para to je i po
kvadraturi najveća strana jer sve to treba dalje obložiti stiroporom peticom (to
će doći i na ulaznu istočnu stranu delimično) a to će ići malo teže malo sporije
i naravno napornije. Moja pomoć na fasadi mala ja ne volim te sivo mazive
betonske prljave poslove (ja volim finiš dakle završno krečenje i boje). Moje
radno učešće je gotovo nikakvo jer to nije moje polje interesovanja ali moram
da trpim te ja jedino mogu da nešto zamesim izmislim ili skuvam i posmatram po strani
jer moje intresoavnje je ipak malo više održavanje vrta…
Imali smo onda velike sreće pri jednom od mnogih
bučnih štemovanja propalih napuklih betona da ne oštetimo strujni kabal te taman
je sve na vreme primećeno i zaustavljeno a prošli smo ipak bez nastavljanja
kabla...
Dana 25 avgusta 2026 latih se omiljene vrtlarske
alatke a kalemarskih makaza i onda sam isekla sve kupine a potom i maline ali
ali samo one rodne već prošle grane koje su ove godine donele onoliko plodova i
roda. Ostavljeni su samo novi mladari. I mama mi je pomogla da sve uvežemo te
nove mladare za iduću godinu i proleće 2027 kada opet treba sakupljati vredno poput
mrava sve jestive bobice...
Iako je bilo malo vrućine, meni je nekim čudom bilo
sve prijatno ta danas sam imala elana da radim u svom vrtu jer očito baš dugo dugo
nisam zasukala svoje rukave. A maline i kupine su me prilično izranjavile te
malo više izgrebale po rukama ali ne žalim taj svaki mali ožiljak seća me na
taj moj brzopotezni vrtlarski poduhat…
Ali, samo jedan dan pre i sve dalje mnoge dane posle
sređivanja vrta izgubila sam elan verovatno zbog nesnosne vrućine suše i zapare
izgubila sam svoje svako dalje malo interesovanje za vrtlarske radove verovatno
žureći i gnjureći u sve one svoje uzete knjige…
Napravila sam već svoju skromnu listu za jesenju
setvu koja neće početi tako brzo jer još zadržavam sve svoje prolećno u
“Hirošimi” dok može a izgleda da će sve opstati tamo još zadugo a prilično sam
sve srezala te neću mnogo sejati ove jeseni, nešto sam izbacila, nešto mi više
ne treba, itd. Hoću da se dobro odmorim jer moji veliki vrtlarski planovi
zalogaji kreću tek nakon zime 2027…
No, kako god za mesec dana kalendarski eto je stiže
nam jesen rana i ona prepoznatljiva žal sa pitanjem gde ode ono blistavo jarko toplo sunce sa visine
sa svoga zenita a ode u neku jesenju slaboću i posustanje ali neka ide sve
svojim prirodnim tokom. No, imaće još neke čari i u tom žutilu i u tom opadanju
svelog nam lišća…
Počeće sezona velikog grabljenja…
Kada sam isekla sve one kupine i maline onda sam
sitnila graničice (mama mi je takođe pomagala malo u seckanju) odvukla sam šetora
kolica na compost...
Grožđe je već počelo da zri te već otkidamo prve plave
grozdove…
Posvuda od suše imamo viđamo pukotine koje su
identične onim pukotinama ili raseklinama koje nastanu nakon potresa ili
zemljotresa – zemlja koja puca…
Ukinula sam mali setveni prostor u senci a ispod prozora
kokošinjca te sve počistila uklonila rasklonila a ionako tu je Džoni iskopao
moje kadife a onda je parcelica malo zanemarena i tako tu neću pokušavati više
da zapatim cveće a jesam najpre šeboj pa kadife a ionako je prilična hladovina...
Pošto je ovo bio dan kada se meni baš radilo tj. čistilo
(trebalo mi je luftiranje glave nakon nekih pročitanih kniga) i sve pročišćavalo
te tako ja upadnem u svoje najveće bundevište te sve vreže brzo počupam očistim
i odnesen tačnije kolicima prevučem sve odvezem reteram na kompost.
Posadila sam 3 čuvarkuće u jedine 3 preostale prazne
male saksije tako da nešto novo posadim ili opelcujem oživim zaživim pošto već
dugo ništa od takvih rastućih poslića nisam uradila a baš sam poželela da nešto
novo zasadim. A poklonila sam pre neki dan još 4 saksije čuvarkuća te tako treba
nadomestiti ono što je već otišlo...
Ubrala sam iz malog plavog tikvišta jednu malu patison
tikvicu težine svega 92 grama. Tu je ubrano ukupno 14 patison tikvica ukupne
težine 3 kg i 029 grama…
Dana 27 avgusta 2026 uzela sam svoju staru malu
plavu kosačicu bez korpe laganu ponajvrelijem danu oko podneva dok prži da pokosim
samo malo samo iza žice i samo malo iznutra oko žice da biljke progledaju da
bude urednije sređenije kao i cveće kadife samo te nužne hitne 2-3 linije da
sprečim korov koji nadire spolja sve te visoke invazivne trave koje su postale
jako napadne kako smo postavili svoju ogradu a pre toga tu sam kosila i nije
bilo takvog korova travnatog užasa a verovatno je neko iz svog brloga dvorišta
bacao kad plevi korov i tako se tu zapatilo ono što tu nikada prirodno nije
raslo…
Malo sam po najvećoj vrućini sparini sve to uradila a
posle malo više od mesec dana po deveti put kosila te prilično se baš zamorila pritom
koristila svoj mali budak da oko one bandere iskopam i saniram onu neurednost
koju je neko iza sebe ostavio one sve neravnine sve urvine kako bi meni ipak
bilo malo lakše kad u taj krš zagazim svojom malom plavom kosačicom ili
trimerom ili ne znam više čime da me ne bi nešto iznenadilo iz tog silnog travuljastog
korova i tuđeg smeća. A to gde raste sav taj travuljasti neuredni korov inače
jeste neki zamisli trotoar neka javna površina neki imaginarni budući široki put
od 9 metara sa dve trake na koji se čeka pola veka a s obzirom gde živimo čekaće
se još 5 vekova...
Pre košenja sam oplemenila svoja dva mala prozora
onaj na garaži i onaj na letnjoj kuhinjici koji su završeni a dobili su male
podeste od pločica po kojima sam ja posložila fino sve moje čuvarkuće…
A preostala mi je samo jedna saksija viška čuvarkuće
i nju sam počasno smestila na sam vrh naše avlijske česme…
Otkinem u prolazu po neku sazrelu malu glavu suncokreta
te njome nahranim svu svoju živinu...
Sakupljam seme kadife...
Iz malog plavog tikvišta odabrala sam 3 zmijolike bundeve
ali nažalost bile su neiskoristive u kuhinji našoj ali je sve zbog usahlosti i one
vrelinske obarenosti otišlo živini na zobanje...
Itd…

.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Коментари
Постави коментар