Dakle, jutros nije bilo nimalo hladnije oštrije nego
recimo prethodnih majskih zora i jutara te je najniža T ostala ona neka niska a
prethodna zabeležena od plus 3,2 stepena što je zaključeno još juče…
Crvena salata kod drvare skoro se sva potrošila, a
ostalo je još par struka za čupanje sutra te to treba dalje probati i time
nahraniti danas pristigle ćurane stare 6 nedelja ili mesec i po dana, a svaki
po 1300 dinara po komadu, tako da nikad nismo imali skuplje i krupnije ćurane
na početku našeg četvrtog tova 2025…
Ćurane sam ubacila u unapred pripremljen njihov prvi
boks gde ih je sačekala i hrana (granule dvojka) kao i voda a sada im treba da se
sami otarase svoga putujućeg stresa te od sutra da im svratim bar jednom i unesem
prvi zeleniš, a tu je i jedan džak ječma dobijen na poklon od 50 kg kojim ću ove
tovne sezone 2025 hraniti svu našu živinu, čak i koke nosilje…
Samo sat vremena (toliko mi nove okolnosti za sada dozvoljavaju)
mogla sam da izdvojim nakon ručka te da malo još nešto doprinesem u “Hirošimi” a
sve ostalo što treba zaliti mama je već uradila sama predveče...
Dakle, u “Hirošimi” danas rasađujem sve preostale
čašice i biljke sve dobijene iz naše male rasade, te tako prvo sadim bosiljak, zatim
cveće dan i noć, a mama je zasadila preostali rani kupus ditmar iz druge setve
kao i čeri paradajz…
Uspevam da uhvatim primetno već prvu ljutačicu papriku
koja se otrebila i sada joj ostaje samo da izraste do prvog branja...
Nažalost, nađem
danas nekoliko naših zasađenih čerija oko 4 struka koje je presekao
rovak, ali nađem isto toliko, još toliko presečenih zadnje zasađenih paprika (slonovo
uvo ili kurtovka) presečenih od strane rovka, a onda i od ekoloških paprika sorte
makedonka pre toga zasađenih još nekoliko struka posečeno...
Rovak jedan ili više njih se baš u šteti ovoj osmelio,
ili su se osmelili, dakle i on ili oni znaju koga treba da desetkuju zar ne…
Kao da po prvi put tek danas imam malo više volje da
danas načinim nešto opširniji presek trenutnog stanja i rasta u “Hirošimi”. A da
mi je neko prorekao da ću imati i časove teške kada mi neće biti ni do hvatanja
mojih fotografija a ni do biljaka u “Hirošimi” ne bih verovala, ali imalo je i takvih
naporno strašnih trenutaka a strašnijihih od svakog odustajanja ili napuštanja,
premora, zamora, neinteresovanja, itd...
Prolećni peršun stigao je na svoje prvo šišanje a što
bi dakle trebalo obaviti nekako sutra, ali to svako novo sutra je tako daleko
tako tromo i tako teško, sporo...
Ošišala sam sa paradajza donje nerodne liske ili nepotrebno
lišće, prvi sloj zelene paradajzične šume...
Salatu kres nismo stigli da šišamo a ni okusimo te
je to sada samo predivno izraslo cveće...
Ucvetala je majčina dušica, a isto to cvetanje ima i
na ruzmarinu, na žalfiji takođe, dakle aromatično lekovito posvuda...
Prvi posejani krompir procvetao…
Rotkvice u spoljašnjem vrtu podbacile su tako da su
jedino koke nosilje dobile svoje zeleno lišće a do danas koke su snele u maju mesecu
107 komada jaja...
Koke su mnogo mirnije pitomije jer sam napokon došla
do praška ili sredstva koje se daje živini a protiv kanibalizma i ostalog stresa...
Itd…
Коментари
Постави коментар