Sa obale rečne jutranje donosim buket livadskog
cveća te postavljam još jedan cvetni aranžman ili novu prolećnu ikebanu neku
bolju energiju života na astal ispod majske trešnje...
Ono što nisam uspela da dočaram jer sam bila baš smetena
a kako je teklo svo naše osmišljavanje 29 aprila 2025, pokazao je novi sutrašnji
osunčani zadnji aprilski dan koji je trebao da podari dosta nekakovg očekivanog
rasterećenja pa ipak nije…
Iz fotografija se dakle dalje vide još neki naši
potezi koje u opisu prethodnog dana 29 aprila nisam mogla sebi da dočaram, te
tako žute mini kadifice sve su zasađene u jednu žardinjeru...
Najlepši trujumf biće leto u kome svo to cveće aprilsko
i majsko baš baš mnogo ubusi i posvuda procveta…
Ono najlepše ili još čudo neviđeno u “Hirošimi” jeste
posve neobičan zalutao leptir predivnih ornamenata i šara pa i boja u “Hirošimi”
na jednoj od drvenih greda ili nosećih stubova...
Na sve strane po osunčanom toplom danu u “Hirošimi”
proleću i promiču gušterčići svih dimenzija a mahom svi tako maleni. I žive i trče
radosni negde između salate i čuvarkuće...
Koprive dobro stasale baš a pošto nisam tu ponovo mami
sam rekla da ošiša svu žaru i da sve poda kokama nosiljama koje su mašala
vredne i dobro nose te je mama počela da prodaje prva organska jaja po 25
dinara i uspela da nam zaradi naš prvi honorar (skupljamo novac do prvog vašara
o caru Konstantinu da dokupimo još koju koku ali za sada smo zaradile jedva samo
za jednu koku) od hiljadu i po dinara ili da proda ukupno 60 komada jaja po 25
dinara...
Posadila sam juče i beli šlajer u žardinjeru...
Najbolje su bundeve ubusile i to one koje sam
posejala u zoni drvare...
Crvena salata je predivna i preukusna posebno ona kod
drvare koju sada imamo u izobilju svakom samo da je većeg boljeg apetita ali
nije nažalost...
Rotkvice kod drvare nisu bile izdašne ni krupne kao one
prethodne u “Hirošimi...
Danas je kucnuo čas da se zasadi sav uspeli batat u “Hirošimi”
onih uspelih 48 sadnica iz moje rasade te da vidimo da li će se zakrtoliti išta
na posletku svega…
Ali onda u “Hirošimi” novi šokovi - mama se uspaniči
jer u svakoj gajbici koje se ja latim kao mača a između čašica živi najmanje po
jedan mali slepić. I jednog smo izbacile, a drugi se baš zavukao te pobegao u compost
i netragom nestao…
Zasadile smo naše krastavce svu našu rasadu sunčanog
potoka po paprikama jednu dugačku liniju...
Počupale smo nešto po obodu jesenjeg peršuna i posadile
tu paradajz volovsko srce iz naše male rasade…
Nekoliko čašica salate posađeno takođe...
Udareni su još i kočići na onaj juče zasađen paradajz
optima...
Itd…
Коментари
Постави коментар