Пређи на главни садржај

MAJKA DRVEĆA – SAALUMARADA THIMMAKKA…

 



 

“Sa 114 godina, „Majka drveća“ posvetila je svoj život sadnji i negovanju preko 8000 stabala. Njena predanost prirodi i izvanredni napori u pošumljavanju planete služe kao živi dokaz moći uticaja pojedinca. U doba kada se ekološki izazovi čine nepremostivima, njena priča nudi nadu i inspiraciju, pokazujući nam da čak i najmanja akcija može dovesti do transformativne promene.

Baš kao što je drevna mudrost često pozivala na duboko poštovanje prema prirodi i svim živim bićima, Majka drveća utelovljuje to poštovanje svojim životnim delom. Drveće, kao simboli života i rasta, pružaju sklonište, kiseonik i lepotu. Njena misija nije samo doprinela okolini već i emocionalnoj i duhovnoj dobrobiti njene zajednice. Podseća nas da pravo vodstvo dolazi od posvećenosti ciljevima većim od nas samih.

Njeno nasleđe pokazuje nam važnost dugoročnog razmišljanja i održivosti. Sadnja stabla jednostavan je čin, ali može prerasti u nešto mnogo dublje. Kako doprinosite okolišu i svetu oko sebe? Podelite svoja razmišljanja i inspirišite se radom pojedinaca poput nje”...

“Wikipedia” o Majci drveća piše ovako:

Saalumarada Thimmakka (rođena 30 juna 1911), takođe poznata kao Aala Marada Thimmakka, indijska je ekologinja iz savezne države Karnataka, poznata po svom radu na sadnji i brizi za 385 stabala banyana duž 4,5 kilometara duge autoceste između Hulikala i Kudura, okrug Ramanagara. Takođe je posadila gotovo 8000 drugih stabala. Uz podršku svog supruga, pronašla je utehu u sadnji drveća.

Nije stekla formalno obrazovanje i radila je kao povremena radnica u obližnjem kamenolomu. Njen je rad nagrađen Nacionalnom nagradom građana Indije. Njen je rad prepoznala Vlada Indije, a 2019 godine dobila je nagradu Padma Shri.

Američka ekološka organizacija sa sedištem u Los Angelesu i Oaklandu u Kaliforniji pod nazivom Thimmakka's Resources for Environmental Education nazvana je po njoj. Središnje sveučilište Karnataka proglasilo je počasni doktorat za Thimmakku 2020 godine.

Rani život

Thimmakka je rođena 30 juna 1911 u Gubbi Taluku Kraljevine Mysore, trenutno u okrugu Tumakuru u Karnataki. Bila je udata za Chikkaiah, rodom iz sela Hulikal u taluku Magadi okruga Ramanagara u Karnataki. Nije stekla formalno obrazovanje i radila je kao povremena radnica u obližnjem kamenolomu. Par nije mogao imati dece. Kaže se da je Thimmakka počela saditi stabla banyana umesto dece. Ime Saalumarada (red drveća na kannada jeziku) je naziv kojim je nazivaju zbog njenog rada. Thimmakka ima posvojenog sina po imenu Umesh.

Postignuće

U blizini Thimmakkinog sela bilo je mnogo fikusa (banyana). Thimakka i njen suprug počeli su cepiti sadnice s tih stabala. Deset sadnica cepljeno je prve godine i posađene su na udaljenosti od 5 km u blizini susednog sela Kudur. 15 sadnica posađeno je u drugoj godini, a 20 u trećoj godini. Za sadnju ovih stabala koristila je svoja oskudna sredstva. Par je nosio četiri kante vode na udaljenost od četiri kilometra kako bi zalivali sadnice. Takođe su bili zaštićeni od ispaše stoke ograđivanjem trnovitim grmljem.

Sadnice su uglavnom sađene tokom sezone monsuna kako bi imale dovoljno kišnice za rast. Do početka sledećih monsuna, sadnice su se neizbežno ukorenile. Ukupno je zasađeno 384 stabla, a vrednost njihove imovine procenjena je na oko 1,5 miliona rupija. Upravljanje tim drvećem sada je preuzela vlada Karnatake.

385 stabala banyana koje je posadila i negovala našlo se pod pretnjom seče zbog proširenja ceste Bagepalli-Halaguru 2019 godine. Thimmakka je zatražila od glavnog ministra HD Kumaraswamyja i zamenika glavnog ministra G Parameshware da ponovno razmotre projekat. Kao rezultat toga, vlada je odlučila potražiti alternative za spašavanje 70 godina starih stabala.

Nagrade

Za svoja postignuća, Thimmakka je dobila sledeće nagrade i priznanja:

Nagrada Padma Shri - 2019.

Nagrada Nadoja Sveučilišta Hampi - 2010.

Nacionalna nagrada za građane - 1995.

Nagrade Indira Priyadarshini Vrikshamitra - 1997.

Nagrada Veerachakra Prashasthi - 1997.

Počasna povelja Odela za dobrobit žena i dece Vlade Karnatake

Potvrda o zahvalnosti Indijskog instituta za znanost i tehnologiju drva, Bangalore.

Nagrada Karnataka Kalpavalli - 2000.

Nagrada Godfrey Phillips za hrabrost - 2006.

Nagrada Vishalakshi organizacije Art of Living

Nagrada Vishwathma fondacije Hoovinahole - 2015.

Jedna od 100 žena BBC-a 2016.

Nagrada She's Divine od fondacije I and You Being Together 2017.

Nagrada Parisara Rathana

Nagrada Green champion

Nagrada Vrikshamatha

Trenutna aktivnost

Thimmakkin suprug umro je 1991 godine. Danas je Thimmakka pozvana na mnoge programe pošumljavanja u Indiji. Takođe bila je uključena u druge društvene aktivnosti poput izgradnje spremnika za pohranu kišnice za godišnji sajam koji se održava u njenom selu. Takođe sanja o izgradnji bolnice u svom selu u spomen na svog supruga, a u tu svrhu osnovan je i fond. Godine 1999 snimljen je dokumentarac pod nazivom Thimmakka Mathu 284 Makkalu o njenom radu, koji je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Indiji 2000 godine. U decembru 2020 podvrgnuta je operaciji kuka, a operacija je proglašena uspešnom.

Priznanje BBC-a

British Broadcasting Corporation je 2016 godine uvrstio Saalumaradu Thimmakku među najuticajnije i najinspirativnije žene sveta.

Navodna zloupotreba imena

Komičarka Ritu Vasu Primlani, nastanjena u Delhiju, optužena je od strane Thimmakke za zloupotrebu imena. Gđ-a. Thimmakka je 9 maja podnela privatnu tužbu pred sudom Ramanagara Judicial Magistrate First Class (JFMC) protiv Indijke bez prebivališta, Ritu Primlani, zbog vođenja organizacije nazvane po njoj najmanje 14 godina bez njena pristanka ili znanja.

Godine 2014 Visoki sud Karnatake presudio je u korist gđe. Primlani, navodeći da 'ako su sve optužbe protiv gđe. Primlani istinite, one i dalje ne bi predstavljale zločin' te da ovaj kazneni progon. Vidi Država Karnataka protiv... Ritu Primlani. Gđa. Thimmakka je, zapravo, upoznala gđu. Primlani 2003 godine, kada se gđa. Primlani potrudila posjetiti je, a gđa. Thimmakka je izjavila da je 'oduševljena' što je gđa. Primlani nazvala organizaciju po njoj u njenu čast.

Primlani je pokrenula neprofitnu organizaciju više od desetljeća pre optužbi. Thimmakkin posvojeni sin, Umesh, tvrdio je da organizacija zlorabi njeno ime za prikupljanje donacija. Gđa. Primlani je posetila Thimmakku još 2003 godine, gde su snimljene fotografije na kojima je Thimmakki poklonila sari. Sada se kaže da je navodno uzela Thimmakkine otiske prstiju, dok ona kaže da je Thimmakka odobrila povratak neprofitne organizacije pred sucem.

Nakon prijave, policajac je stigao u Alliance Francaise i Jagriti u Bangaloreu, mesta gdje je gđa. Primlani izvodila svoje nastupe, kako bi je priveo. Gđa. Primlani tvrdi da ju je priveo policajac nakon mraka, što je protivzakonito. Kaže da je na mesto događaja stiglo desetak policajaca, iako nisu ometali njen nastup. Tvrdi da su je Thimmakkini odvetnici uznemiravali pisanim pretnjama, što ukazuje na iznudu.

Iako je sama Thimmakka uglavnom bila dostupna za komentar, spomenula je svoju oskudnu mirovinu od 400 rupija i citirana je "Što ako dođe do zloupotrebe i moje ime bude okaljano?". Thimmakka je u poslednje vreme lošeg zdravlja, a lečenje je uticalo na njenu finansijsku situaciju.

 

(prevod sa engleskog)

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...