Пређи на главни садржај

28 FEBRUAR 2026 – Početak prolećne osme setvene sezone…


 

Dakle, konačno smo mama i ja započele našu osmu setvenu  a prolećnu sezonu 2026 po najtoplijem danu u tekućoj godini, po najosunčanijm, a videćemo da li će po klijavosti i nicanju ovo biti baš naš dobar setveni dan – nema sumnje na 2-3 dana pred Uštap (mi ne sejemo nikad nedeljom pa sejemo upravo danas na 3 dana) kad baš sve može da se zaseje i ovo je najidealniji trenutak po lunarnom setvenom kalendaru…

Sada nema unutra u vrtu pobede “Hirošima” pomoćnih stazica (za njima mnogo žalim), nema prostora, a sve što ima skoro je pod crevima (creva su počela da me “gnjave” da mi “smetaju” ali nešto moram da trpim pošto znam kako će mi leti po najvećoj vrućini i sparini značiti creva i odmoriti nas od nosanja kanti i creva), te jako malo mogu da zasejem u čašice, a u čašice sam danas posejala 3 vrste krastavaca (dugi zeleni, sunčani potok, delikates) ukupno 4 gajbice (u svaku gajbicu ide po 24 velike čašice, a to je ukupno 96 komada)…

Krastavce sunčani potok dakle 2 kesice zasejala sam u 2 gajbice ali sam ih povadila iz gajbica i sve poređala u kadicu u kojoj ima do pola komposta (malo tople izolacije), a kadica je na sredini na dnu središnje male stazice. Ostale dve sorte krastavaca (delikates i dugi zeleni) su iza spanaća po levoj donjoj strani “Hirošime”, a preko puta u dve gajbice…

Majske salate posejala sam 4 gajbice a u svaku stane po 24 čašice velike i to je ukupno 96 čašica samo pod salatom...

Ako zbrojim salatu i krastavce ukupno velikih čašica zasejanih danas iznosi 192 komada…







Direktnom setvom sam najpre posejala 2 kesice ranog kupusa ditmar…

Direktnom setvom posejem i dve kesice rukole, dve sorte - divlja rukola i obična ili samo rukola...

Direktnom setvom su posejane 3 kesice rotkvica od toga bele duguljaste (jedna kesica) i 2 kesice okrugle crvene rotkvice…

Zasejane su još druge razne kasice u manje posude (one od sira ili sladoleda, itd.) a kad sve isklija i poraste onda ću probrati najbolje najjače izdanke i od toga ispikovati male buduće a velike biljke da svaka odraste u svojoj velikoj čašici ili nekoj od skupljenih konzervi...

Zasejala sam i dobar deo mojih semena koje sa sakupila od lani...

Zasejane su kupovne kesice: majčina dušica, celer korenjaš, celer lišćar, cveće lepa kata…







Od mojih sakupljenih ogranskih semena (sada je vreme da testiram da li su zaista organska semena ili koliko će sve uspešno nići), te danas sam zasejala žbunasti paradajz, organski krastavac, i 4 sorte čeri paradajza od toga žuti kruškasti, crni čeri, kao i dve sorte crvenog čerija (okrugli i duguljasti)...

Od mojih sakupljenih semena zasejala sam 3 velike saksije čili papričica. A ovoga puta sam bolje prošla manje se oljutila i manje kašljala manje gušila te samo sam ih iseckala na sitne komadiće i samo malo nakon svega kijala malo kašljucala ali ni približno se nisam dovela u opasnost gušenja od jakog čilija kao prošle godine kada sa sve gnječila rukama i udisala ne znajući kako ću zadobiti reakciju...

Pored čilja u jednoj manjoj saksiji zasejno je pre neki dan preživelo seme cveća petlova kresta...

Onda sam 2 polovne stare gume napunila rečnim peskom i od njiha napravila nova gnezda puna peska za koke nosilje te sve više i više  zanimljivih detalja malih sadržaja imaju u svom dvorištancu koke…

Nose svaki dan tih 16 kokica, po 6, po 5 po 7 kako kad, i tako sam uspela da posle gubitka 7 koka u jednom strašnom mesu kao što nam beše februar i prodam 20 komada po 30 dinara (za 600 dinara da kupim ružu koju), a u istom danu i poklonim 20 komada. Mama je obećala da će mi kupiti u ovoj godini koke, ali ovoga puta kupićemo koke od 18 nedelja ili 4 meseca starosti u veterinarskoj radnji, ne više na vašaru jer su za sada tamo po 1150 dinara,  a mi čekamo da malo otopli te negde u aprilu da ih kupimo da podgajimo podmladak za jesen i zimu…

Tovom pilića i ćurana se ove godine neću baviti, neću u to trošiti, neću ulagati, te opredeljujem se samo za koke nosilje, jer sve je “lako” a kad dođe klanje teret strašan na majku i mene, a ja nemam više snage da budem dželat i mesar (još osećam grčeve i bol u rukama posebno u levoj od prošlogodišnjeg tova)…







Mama i ja smo prosejale sitni rečni šljunak na krupnije sito i dvoja kolica oterale te sasule u dve gume i tako su nastala ova gnezda koja su odmah privukla koke ali morke da čeprkaju da se gnezde da se igraju da uživaju. Patak i patka najviše uživaju samo se kupaju lepršaju krilima i oni su najslađi a kad pada kiša ili sneg jedini oni po čitav dan u dvorištancu…

Šafran je otvorio svoj prvi ljubičasti najprekrasniji cvet…

U “Hirošimi” je u najtoplijem delu dana bilo jako blizu plus 30 stepeni (imali smo leto) precizno 29,7…

Dakle više nego odličan početak, te sutra zaslužan dan velikog odmora, a odp oneldjaka jedan novi posaojedannovi krug radnihdana koje treba obrunuti…

Kompost je kaljav težak jer bilo je mnogo kiša ali i to treba rasturiti u martovskim danima…

Sve smo zalile kanticama ručno, te još nema potrebe da se pokreće sistem kap po kap te treba sačekati da sve se sinhronizuje, no tek sitem zalivanja dobija na vrednosti kad se za mesec i po dana zasadi krupnija rasada poput paradajza, krastavaca i paprika. Za sada ne treba pokrenuti čitav sistem odjednom, jer ima i praznog prostora (mogu se zavrnuti i slavinice ali opet ima curenja), te vodu dodamo samo onim biljkama koje to i trebaju. Dok je lepo sveže proleće gušt je malo nositi kantice, a posle u sparno leto to nije nimalo zabavno…

Nasekla sam dve tegle grančica - ruzmarina i lavande te ostavila ih u maminu kuhinju pored prozora da u narednim danima puste žilice…

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...