Naše koke nosilje su jutros dobile malo grančica
sveže ošišanog ruzmarina, majčine dušice i bosiljka đenoveze iz “Hirošime”, a
negde popodne uz poparenu koprivu sa prekrupom dobile su ostatak kratkog kuvanja,
a hladan čaj od koprive, itd. a evo i zašto kokama nosiljama trebaju isto kao i
nama mnoge lekovite biljke, i to upravo neke od sledećih:
“Sedam biljaka koje kokoši vole i njihove dobrobiti
su lavanda: jer smiruje stres i odbija određene insekte, kamilica: podržava
probavu i jača imunitet, nana: hladi leti i pomaže u odvraćanju
štetočina, komorač: podstiče nošenje jaja i dodaje ugodan miris jajima,
maslačak: prepun vitamina i mineral, ruzmarin: poboljšava cirkulaciju i deluje
kao prirodni antibakterijski agens, peršun: Bogat vitaminom C, podržava celokupno
zdravlje, majoran: podstiče opuštanje i pomaže probavi. Ovo bilje može se
ponuditi sveže, sušeno ili staviti u kućice za gnežđenje za sretnije i zdravije
kokoši”, (prevod sa engleskog)…
Jutros ne baš veliko ali ipak jedno lepo i zamašno
čišćenje i to najpre svih bundeva i vreža hokaido koje su bile tako isprepletane
i tako duge preduge džinovske, pravi ukrasi po gredama drvenim, a bogme i
jutros po trećiput se nabralo hokaido bundeva oko 3 kg i 510 g. mašala, te ako
sve saberem u prethodne dve berbe i ovu treću žetvu dosegnuli smo gle, 15-ak kg
zar ne. A niko nije očekivao toliko te kad nešto nas lepo hoće ono i hoće...
Najpre u “Hirošimi” pre čišćenja imam bliski susret
sa saveznikom a jednim skakavčićem koji mi samo malo odvlači pažnju pre povećeg
čišćenja ili jutarnjeg rada...
Onda sledi seča kalemarskim makazama, moja omiljena vrtlarska
rabota, biće da sam negde u ovim dosadama baš nalik onom skakavcu koji voli da
striže i grize, a bogme čak 3-4 tovara kolica završava na kompostu s tim što jedna
kolica dobijaju lišća i mladih vreža i koke nosilje kojima je danas baš njihovo
neki kokošiji svetac ili kokošiji blagdan. A dobile su mnogo izobilja a snele
su ipak jedno jaje te dakle nema prekida a niz nosivosti se nastavlja sa
pozicijom da samo narasta. I do sada 13 snetih jaja u avgustu. Biće ovo vidim
već danas najslabiji mesec ali jedna slabost u godini dana mora da se preboba
pa mi prebobasmo mnogo toga, pa i jedan prvi zastoj nosivosti avgustovski –
sitnica, trica...
Obrala sam i nešto paradajza, nešto čerija sam spakovala
u zamrzivač gde imam baš zavidne zalihe svoje, a paradajz svaki zarudeli berem da
ga sačuvam od invazije smrdibuba kojih ima ali ne onako mnogo jer ih mama kupi
u tegli uklanja proklinje baš redovno da im se svako seme zatre, a ja ih malo otresem
i ostavim neka gamad živi neka žive smrdljive bednice ako im se baš u “Hirošimi”
mojoj živi...
Ošišala sam majčinu dušicu te jedan deo ostavim svež
u zamrzivač, drugi deo isečem da osušim za čaj, a treći deo dobiju koke nosilje
da pozobaju i unesu lekovitosti razne posebno danas…
Onda ošišam i bosiljak đenoveze...
Kada sam uklonila načisto sve silne vreže i one viseće
lavirinte onu krasotu od zelenog štita a hokaido bundeve lepše vidim jedno ruglo,
nakazu što mi bode oči, kvari kadar, a kako je sunce spržilo i uništilo one
sunđere na plastičnim cevima i sada to dole pada kao siva kiša i pravi mi posao
da moram da kupim, čistim a ja da sam se pitala to ne bih nikad stavila nego je
neko pametan uvek tu da meni uradi onako kako ja neću i sada jedva čekam da sve
očistim sa cevi da to sivilo počupam strgnem bacim a od toga bespotrebnog odvratnog
krša sunđera da se očistim koji mi dakle samo zagađuje predivan prostor i moje vidike,
ali tako je to od 2019 ako se dobro seća Čovek, a seća se Čovek nikad bolje...
Berem samo prva 3 patlidžana doduše sitna i mala jer
bolji nisu mogli da izrastu a ukupne težine sva tri 425 g mašala. Na ostalim
patlidžanima ima cvetova malo se više trebe a da li će biti jošš plodova ne znamo
jer uvek je ta kupovna rasada loša da je malo plodova ili nema šta da se
zametne, jalovo, a možda treba od toga odustati i saditi čeri i paradajz i krastavce
kupus rani, itd. – ono dakle što mi ipak uz sve zavisti i smetnje ide od ruke…
Drugu rasadu praziluka tamani mi rovak prokletnik i tu
imam nekoliko nestalih stabala, te dakle praziluka nećemo imati ni deseti lepi
deo kao od prošle godine recimo…
Najveću hokaido bundevu jutros ima od 650 g a
najmanju od 180 g, a ukupna težina 3 kg 510 g u 9 komada obranih bundeva. Mama
se bunila što sam čistila bundeve, tako se bunila i za krastavce, tako će uvek,
jer moji vrtlarski naumi metodi i potezi malo kome pašu osim meni, ali njima,
hokaido bundevama je avgust dakle zadnji voz ili kraj zrenja te je ipak bilo vreme
uoči Preobraženja a one sitne male ne bi imale snage za dalje, i treba biti
zadovoljan sa ove 3 do sada postignute lepe
žetve ili berbe. I nema sentimentalnosti više u vrtu, nema vezivanja te idemo
dalje u nove sezone u nove pobede i poraze u nove ratove jer počinje jesenja lepa
setva počinju jesenji veliki planovi radovi i dalje i dalje a leto 2025 je
odradilo svoje a sada mu je kasno da se budi i da se žalosnije trza ili da išta
pokušava više te neka pokaže leto 2026 da može biti bolje a naše iduće osmo -
naša osma setvena sezona u kojoj ničega neće biti viđenog ili ponovljenog iz
2025 vrlo užasne...
A negde predveče ne znam šta da izmislim novo te
izmislim nikad lepšu tepsiju a prepunu izmišljenih veganskih ili posnih brusketa…o
Obrala sam još nekoliko sasušeniih suncokreta unutar
“Hirošime” i njima nahranila predveče koke nosilje...
Na ulazu u “Hirošimu” susretnem lenjivca gušterčica
ali je brzo utekao sa osunčanog kamena kada je shvatio da ga posmatram ili malo
vrebam…
Počela sam da premeštam neke crepove po gornjoj
strani bočnoj “Hirošime” jer kada sve tragove od proleća i leta 2025 očistim imam
neke nove izmene jer malo ću da se igram znojim rovim proširujem nemirujem sve
da malo promenim i napravim neki novi look izazov za osmu setvenu sezonu ali za
početak i za sedmu jesenju pošto je poznato da moram da pomeram makar kamen na
neko drugo bolje mesto jer ne tripm jedan isti pasivni pejzaž…
Pačići uživaju na svakom zraku sunca a sve su draži
lepši i veći a majka obožava da ih čuva, a ja znam i zašto i znam šta vidi, šta
obe lepo vidimo u te tri naše male tri radosti ili naša tri mala nezaštićena
pačeta, koje odgajamo bez oca i majke tako napuštene same...
Plavi cvet ladoleža nestao je a kakva tuga ta ljubičasta
lepota potrajala je jedan dan a danas nema plavog cveta ni u tragu i samo mrvica
ili mala mrlja od sasušenog prizora one lepote od nekog prošlog juče…
Itd…
Коментари
Постави коментар