Crvena salata u zoni drvare izgleda prekrasno...
Danas je dakle dan kada treba da ispraznim svoje mini male rasadnike te da rasadim svo cveće koje sam iz svojih sakupljenih semenki uspešno odgajila čak i ove sezone sedme, u mnogo čemu jako preteške…
I prvo se latim cveća nevena, one jedne uspele parcele u kojoj sam dobila svoje prekrasne sadnice…
Prvo neven zasadim u “Hirošimi” između paradajza koji sam sadila sinoć, tj. juče...
Kako izgledaju one biljke od juče još je teško išta reći, jer ne može ništa preko noći da se ispravi, niti pomeri, niti promeni, niti se čuda dešavaju preko noći na brzinu, ali biljkama je dato sve što im treba te sada one same uz pomoć sunca i ostalih faktora šta urade…
U rasadniku gde je rastao neven ostavim pri vrhu najlona jednu liniju i tu će dakle rasti neven i cvetati i pevati i šaptati, te da ponovo prikupim semenke ionako se ne protežem u sadnji baš u svaki “nedostižni” kutak najlona, a volim kad u “Hirošimi” imam čak i cveća, kao da sam pčela...
I čim sam očistila tu parcelu pod nevenom zasejala sam na to mesto odmah 2 kesice mirođije...
Onda beremo rotkvice i salatu, luk srebrenjak, praziluk, rukolu (rukola tako brzo izgruvala da sebi uzmem lišće, a koke dobiju dosta stabljike), a nešto kasnije beremo ponovo nasušno naše povrće koje nam treba za sutra jer sutra nećemo ni raditi, čak ni čupati svoje povrće - jer tako kaže majka...
Prva rasada posađena prošlog petka po sredini “Hirošime” izgleda fantastično samo da je ne ureknem, hi hi hi!... I to mi je za nauk da više mnogo ne eksperimentišem, jer kakvu god rasadu i sorte da kupim, ja od svake biljke dalje napravim ekološko i bioogransko i biodinamičko povrće svoje...
Onda sam prešla na malo preostalog šeboja (u svom rasadniku, jedan mali žbunić) i onda na sav preostali turski karanfil, te sadim svoje cveće počev od nevena, šeboja, karanfila a svuda po kamenim krugovima i popunjavam, pošumljavam svojim cvećem i rasadim u svaku setvenu cvetnu parcelu – negde više, negde manje, ali svakako sve zgruvam, a nešto siće svoje predivne rasade pobacam na compost (u mom cveću nema ni trunke hemije sve prirodno)...
Takođe, pored letve ostavim nešto malo karanfila da raste u “Hirošimi”...
U najmanjem setvenom boksu tamo gde raste samo crni luk a po sredini hoću da odvojim cvećem lekovitim prvu setvu od druge sa razlikom od 15 dana te sadim liniju ili red nevena te već sada deluje sve prekrasno, predekorativno, te više nije monolitno, a ni dosadno...
Moja repušina je izgubila odavno one cvetove one prekrasne roze ali vidim danas prve veće liske izrastaju tako da se ta biljka, još jedna divlja lekovita biljka ukorenila u mojoj avliji i mnogo se radujem baš...
Paprat je dobro izgruvala te ima nešto više izdanaka...
Imamo već cvetiće prve đurđevka, a narednih dana sve je u znaku tih belih zvončića, visuljaka i krasuljaka...
Onda u povratku iz šetnje svratim u jednu prodavnicu i prvo ugledam ono što mi treba - biljke, te kupim 5 struka ogromnog i dobrog paradajza lepu uspravnu rasadu po 80 dinara a paradajz je kažu big beef holandsko seme...
I tako do danas moj ukupni utrošak u sedmu setvu 2025 iznosi 18461 dinara, a za sadila sam kupovnih biljaka ili čašica do danas čak 120 i dakle tu sam na svojim skoro stalnim brojkama čak i ove preteške sezone...
Ovih 5 paradajza zasadila sam neobično, onako kako niko moj ne bi, možda naopako, a onako kako nisam nikada sadila, a pošto paradajz ovaj ima veliko stablo i može se slomiti lako ako stoji uspravno, te rešim da ga posadim kao i neki ljudi širom sveta dakle jako horizontalno, a paradajz će sada sam da se uspravi i ustane i ukoreni više, jače, bolje, razgranatije nego kada se sadi prosto uspravno ili po vertikali…
I želim da isprobam i ovaj pokus pa šta ispadne (pokus me košta 400 dinara samo!), a reč je o visokom paradajzu što je bogat crvenim plodovima. I tu sam negde na mom stalnom broju paradajza 37 kupovnih biljaka. A paradajz već ima divne žute cvetove...
Onda ispikujem moje volovsko srce još 36 čašica koje pokupim iz gajbica mešavine salate i krastavca druge setve koje su bile prazne i svega 36 čašice iskupim te ispikujem…
U ostavi imam jako malo šumske zemlje tako da mi od jeseni treba tragati za novom zemljom da se dobro pripremim za punjenje čašica 2026. Ove godine sam jako malo samo jednom to malo kesica donela zemlje, a kompost se sav brzo raznese po našim setvenim parcelama te ne ostane ni mrvice viška (uvek mi negde zafali komposta te ga i ne dodam)…
Tri gajbice krastavca sunčani potok druga setva odgajam pa ću uskoro imati mnogo da zasadim jer krastavce više nigde ne kupujem...
Luk u spoljašnjem vrtu izgleda baš predivno i već se vidi iz aviona, a pred Vaskrs imamo divno nicanje dve vrste luka uvek samo što je bolje seme ipak crnog nego ljubičastog luka što se vidi po jačini i ujednačenosti iznicanja...
Maline se pripremaju da procvetaju...
A jagode su ubusile od cvetova a budućih plodva dakle majka je prošle godine na pijaci kupila i nabavila dobre jagode, koje su nam jesenas dale mladare samo, a od mladara smo mi raširile jagode posvuda, te tek ove godine stižu nam na prvo veliko branje...
Na još jedno mesto u veliku kamenu elipsu ili krug uz jabuku da se vere posadim nebesko plavi ladolež dobijen iz moje rasade...
Makovi plavi koje sam samo pobacala u žardinjeru kod KOKO ŠINJCA iznikli su te jedva čekam da vidim taj prizor kad sve ucveta a pčele navale na mak...
Koke su danas snele 6 komada jaja, i konačno prešli smo preko 50 komada u aprilu, a da li ćemo dosegnuti blizu 100 ako tempo nošenja bude baš dobar – trebalo bi...
Malo sam tušem istuširala i nakvasila večeras sve po spoljašnjem vrtu jer kiše nam treba ali nažalost kiša nije još nama pala kako se najavljivalo čak ni lagane 2-3 kapljice…
U “Hirošimi” ništa ne treba još zaliti osim nekih čašica koje se brzo isuše...
Itd…
Коментари
Постави коментар