Koke nosilje juče nisu snele ni jedno jedino jaje,
te dakle piše se još jedna avgustovska nula, te za nekoga majka i ja ne umemo
ni koke nosilje da gajimo, verovatno treba nam nađe tutore…
Mama mi kaže da su juče na pijaci domaća jaja bila po
30 dinara, a nas dve da ih i poklanjamo ne bi mogle da prodamo više ni komada –
dakle neki baksuz teški nas je udario i živim da iz dana u dan iz godine u
godinu iz borbe u borbu iz rata u rat dokažem da ima na ovom svetu zavidnika,
pakosnika, negativaca, urokljivih očiju, jada, baksuza i zla, teškog zla
otreslo im se o njihovu avliju već jednom dabogda…
Zato danas 16 avgusta 2025 pirgava koka jedina koja
se pronela daje baš to jedno dragoceno jaje te avgustovski ukupni zbir snetih
jaja u samo prve dve nedelje iznosi konačno dvocifrenu brojku 10 komada, a u korpici
skupilo se ili sjatilo tek 2 komada...
Juče sam nabasala na 2-3 kesice semena, tačnije na 3
te sam kupila 3 kesice po 90 dinara semena za iduću našu osmu prolećnu setvu
2026 jer već sada tj, od juče se bogme zamišlja i razmišlja o idućoj sezoni setvenoj,
možda našoj nikad boljoj…
Kupljene su dve kesice patison tikvica i jedna
kesica zelena šatirana cukini italijanska (semena važe do 2028 i 2029 godine
mašala), ali kako vidim bogme ovo su semena četvrte kategorjije, a šta bi recimo
bilo da jednom imamo prvu kategoriju. Patison je žbunasta a cukini je
duguljasta tikvica...
Danas nam je na naše oči umrla još jedna mlada
kokica kupljena trećeg juna 2025 na vašaru o caru Konstantinu (to kobno Konstantinovo
jato je bogme slabo i nejako nekako mlitavo i od početka išlo je loše prvo sa
petlićem Konstantinom, a bile smo slepe pa smo kupile nejako sitno loše malo a
platile previše) i to je dakle već treći gubitak mladih grla (druga koka umire
u avgustu) te je moje jato od danas spalo na 31 komad od toga 2 petla 3 pačeta i
26 koka...
Nikada neću ispuniti svoj san od 40-50 jakih grla…
Jutarnje sate posvećujem končano još jednoj svojoj dobroj
žetvi te berem paradajz, čeri, ljutu papričicu, paprike, itd…
Pačići uživaju i šetaju svaki dan, jer majka ima
snage i snažne volje da ih nosa, da ih kupa, da ih čuva, a ja nema, te u više navrta
čitavom avlijom gaču, gegaju se, a glavni su u prirodnoj eliminaciji mušica,
mrava, itd. Patke su bolji lovci nego koke nosilje definitivno i mnogo su
energičnije te ne bi me čudilo ako budu dobre i ako se dobro uklope pokažu da dogodine
povećam broj patkica u KOKO ŠINJCU…
Koke su danas dobile nekoliko puževa golaća za užinu
ili poslasticu…
Nešto trulog čerija obrala sam i nahranila koke
nosilje. A kad pogledam realno budno manje je štete a mnogo mnogo više plodova i
koristi nama zar ne, mada neko uvek štrči nije zadovoljan našim učinkom trudom (našim
teškim neradom) i radom pošto taj neko se hrani svaki dan tuđim postignućima, a
tuđim uspesima onih izvan naše avlije te je njihovim žetvama posebno opterećen,
te su njemu tuđe boranije bolje, uspešnije, puni zamrzivači, pune kese (inače
juče na pijaci kilogram boranije 500-600 dinara kakva bruka a majka je jedva uspela
da nam kupi pola kilograma, jer nama se 2 zadnje godine boranija više ne da, kao
ni tikvice, kao ni bundeve, od kako su neki teški baksuzi kročili u našu uvek
rodnu i plodnu ucvetanu avliju, itd.), a tuđi paradajz veći (treba li da se
poredim sa onima njegovima uzorima koji sve pršću otrovima i protiv plamenjače
i đubre njive bašte veštačkim hemijskim đubrivima, a ne znaju ni kako se mukotrpno
pravi compost ni šta je to organska hrana, itd.), sve tuđe slađe, bolje, a na
naš se paradajz posebno sitni čeri koji košta 10 evra kilogram i više mršti te
ga i ne okuša nažalost...
Kad sam posle lepog ručka pošla da odmorim malo te
prođem pored mojih čuvarkuća a kad sam prošla primetim da je jedna saksija već
pretumbana, načeta od strane ptica koje su na moju pojavu samo prhnule jedan
golub i neke svrake a povadili su čuvarkuću po starom halapljivom običaju da
ulove u saksiji u kompostu onu jednu kišnu glistu koja se krije u našem
zemljištu. Ali, sam pribegla proverenoj metodi te sam zasađenu saksiju a ponovo
danas zasađenu posula sa rečnim malim sitnim kamenčićima...
Oko 15 sati palo je malo kiše i donelo je osveženje ili
oblačnost koja će bogme da se oseti u narednim danima...
U nekoliko čašica oko desetak nije nikla salata te sam
iz onih bujnijih čašica načupala po nekoliko i zasadila u prazne čašice…
Ne znam zašto ne volim da vičem još jedna naša koka
je crkla jer zvuči mi crkavanje prostački jer meni je svaka koka izgubljena a otišla
kao nedužna žrtva neke čudne smrti neke nepojmljive neobjašnjive kobi a ko gubi
jato kao ja kome se sve osipa kao meni taj nema nadoknadu ni utehu te dakle
moje koke umiru a ne crkavaju, zato što tako prirodnije mi sve zvuči…
Itd…
Коментари
Постави коментар