Izjutra berem plodove u “Hirošimi” a ovoga jutra naše
branje izglda ovako…
Velika kotarica prepuna je čeri paradajza, a mala
kotarica puna ostalog paradajza – sve u svemu mnogo dobra žetva…
Pronašle smo prilikom branja jutarnjeg jednu sazrelu
papriku šilju koja je stasala već u crvenu papriku te kao da je upravo ta jedna
paprika mala nagovestila da će današnji dan da se oboji u nešto prekrasno crveno…
Nabrano je i nešto krastavaca - a još su izdržljivi i
još ih pristiže - doduše ne obilno kao ranije ali ih ima i dalje…
I dok jedni suncokreti sazrevaju suše se i prolaze
stasavaju kao novo seme za iduću našu osmu setvenu sezonu 2026 – neki pak tek
sada prkose svojim lepim žutim glavama ili svakim svojim žutim suncem od latica…
Čak i ona otpisana linija sa donje strane “Hirošiminog”
najlona uspela je da iznikne izraste te procveta nakon tromesečne suše i sada
su najlepši i biće poslednji titraji velikog prkosa ovom letu paklenom…
Avgustovska jutra kao i večeri su sveže te dakle
sunce je sve tanje (avgust miriše na mlakonju)
i tanje manje brže zahodi za breg dani su kraći te miriše sve u zraku na blisku
nam jesen…
Astal letnje kuhinjice prepun je plodva a zahvaljujući
tome danas za ručak kuham špagete od 100 procentnog paradajz sosa od čistog a raznog
našeg paradajza bez kapi vode sve sami sokovi povrća…
Mama je onda iz spoljašnjeg vrta povadila svu našu cveklu
(tako smo sve lepo sejale proletos a sada žanjemo mrvice u leto) koju smo očistile
te skuvale i spakovale u zamrzivač i dobile 3 porcije ili 3 zdelice da makar 3
puta napravimo salatu - jeste malo, neko nam se ruga sitnim plodvima, ALI s obzirom
na okolnosti sve te sušne jeste sitno (mi ne koristimo hemijske prehrane a ni
stimulanse) a imam gle – par dobrih komada a da je sve tako bilo ali nije…
No, kako god ja sam presrećna te sa najvećim ponosom
mogu da se dičim plodovima mojih malih ruku jer uvek uberem samo sto posto
organsko svoje povrće iz svoje žive zemlje i tako sve više pokazujem sama sebi
kako je mukotrpno gajiti nešto bez hemije i pustiti da raste samo prirodno i eto
kako je a tako je sitno ali i sitno meni je zdravo bitno. Nažalost, nema više za
rasipanje za odlivanje za poklanjanje i možda tako priroda udešava nama (poučava
mamu i mene) da se naučimo da imamo malo što manje čak mnogo manje nego što nama
zaista treba...
Onda nam je ponovo nestalo danas vode na više sati a
trebalo je skuvati ručak tj. špagete i sve drugo ostalo poraditi no mi imamo uvek
neku zalihu vode jer svaki dan ovde treba biti naviknut na nestanak vode...
Ali, posle jučerašnjeg krečenja (danas se vidi lepota
mojih mnogih poteza) meni se jutros nakon žetve i berbe nešto oslikava ili farba
te nađem u garaži ostatak one crvene farbe u konzervi (imala sam neku drugu
namenu da je utrošim, ali nova ideja jutros odnosi svoju pobedu) i dosetim se da
ulepšam i pojačam kolorit na ulasku u “Hirošimu” da sve obojim zaštitnički crveno
a protivu mnogih uroka i drugih demona. A poželela sam da se malo više farbom umažem
i posle očistim uljanim razređivačem koji onako malo šmeka…
I tako sa najvećim guštom oko 11 sati dok mi je sunce
grejalo leđa i davalo podstreka svim današnjim potezima ja potrošim malo vieše
od pola konzerve crvene farbe nanoseći čak nekoliko slojeva na početku ili ulazu
na čelu “Hirošime” – da bude što sjajnije
i blistavije rumenije...
A nakon svega odletim na planinu u guste šume na visinu
da naberem mnogo paprati da se našetam i nadišem preporodim a po povratku paprat
nasečem kokama nosiljama u gnezda. I tako paprat se nađe u svih 10 gnezda čak i
na podu kao prostirka umesto slame jer kada naše mudre koke sa merdevina svojih
ili lestvica budu kakile dole a izmet će padati učtivo po zelenoj planinskoj paprati
a kada se to malo zaprlja mi promenimo prostirku tj. zelenu paprat a tu paprat
sa kakom iznesemo i odnesemo na compost – te svima mnogo dobiti...
Koke su danas dale 2 avgustovska prva jajeta što je pak
dobro neka se sve povećava iz dana u dan, jer i jul je po prvih 10 dana bio jako
snažan i obećavao da će dati mnogo jaja, oboriti sve rekorde ako tako nastavi, a
onda se desio onas zastoj i blokada...
Danas nisam čitala, jer sam se zanimala više napolju
na vazduhu na suncu a nečim drugim možda meni trenutno zanimljivijim i od samog
čitanja...
I dok jutros beremo plodove sunca leta jutra prvo
avgustovskog sve se lepo natapa i zaliva sistemom kap po kap…
Itd…
Коментари
Постави коментар