Пређи на главни садржај

10-13 MAJ 2026…

 



 

Dana 10 maja 2026 spalila sam osušenog rovka te njegov pepeo razasula po “Hirošimi”, po malo po negde, više simbolično, pa ako radi magija onda moža ovaj potez urodi plodom, ali nažalost danas 13 maja oktrijem - jedna paprika babura mi je ponovo presečna i uništena, te ima još sumnjivih i slabo ukorenjenih paprika, klonulih ali za sada ih ne dodirujem (mislim da svaka visi o koncu) te puštam da vidim šta ću morati sve doživeti od rovka ove 2026 il iće ga ono malo magije ili ono malo simbolično bačenog pepela zaustaviti jednom i zauvek…

Dok sam ja povezivala paradajz, a onda kalemarskim makazama nekoliko donjih grana na svakom paradajazu i čeriju sasekla pošišala i uklonila - mama je vredno obrala prvo kolo graška iz naše jesenje setve i za razliku od prošle godine kad je grašak istrulio, ove godine 2026 imamo za branje jako lepe zdrave plodove. I ostavljeno je prvih 600 g graška u zamrzivač…







Očistila sam i počupal svu blitvu iz “Hirošime” (zalihe imamo odlične pun zamrzivač našeg zeleniša, spanaća, peršuna, itd.), a treba mi novi setveni prostor te jesenja setva zaslužno završava, no u “Hirošimi” imamo još jesenji peršun i luk a sve ostalo je novo prolećno. I tu spremam nova 3 metra dužine da nečim zasadim i zasejem, malo patlidžana ako ne bude preskupo i praziluka ako se bude moglo malo više, itd...

Moj ispikovani celer korenjaš u čašicama dobro napreduje te izgleda da ću imati baš uspeha…

Uskoro ću počupati sav grašak i očistiti i taj donji deo, gde će doći celer, itd…








Onda mama primeti da se jedna crepljika malo nakrivila kočić je posustao popustio a uvek u takvim situacijama donesemo macolu i zakucamo jače kočić, ali kad je mama podigla crep pod njim je videla (ja pomislim slepića, ali ne) ali šoka mi šoka, vidi onu malu lažnu šarku (zmija je zmija, ja sam tek u šoku, ali majka je jako pribrana danas). Ubacile smo je vanglom u kofu, tačnije poturimo kofu sama je ušetala, i mama je hrabro iznosi baca napolje tu negde u travu. I nepovratila se više nikad na moje oči u moju avliju u moju “Hirošimu” u moj prokleti kompost, mnogo me je isprepadala ali vrtlarenje ide dalje...

Dana 11 maja 2026 ofarbani su svi metalni elementi oni zavareni na stubovima ali i neke nove dodatne armature koje trebaju još za zatezanje žice…

Toga radnog dana ili dakle prekuče sam po treći put pokosila dvorište te dobila lepe guste trave za compost...

Prekopali smo zemljište te poravnjali sve do crepa i završili ravnjanje terena i sprema se još 15 metara nove dužine za setvu…

Onda je napravljena jedna praznična zahvalna torta (to sam sebi u amanet zadala još maja 2025) a za zahvalnost mnogo čega...

Dana 12 maja 2026 odmara se čovek, pravi roštilj, slavi mnogo toga, degustira tortu, kao da mu je krsna slava a taj dan mu je i više od slave...









Praznik je takođe idealan dan da se nabavi još knjiga (vijuge ne smeju da zatupe) za čitanje, a pošto sam na zadnjoj knjizi od prethodne uzete aprilske ture čitanja (malome ta tura namučila, usporiila) tačnije još oko 150 strana deli me od još jedne Raselove preteške knjige,. Ala me je filozofija usporila imalo namučila umorila...

Isto tako praznik je bio idealan dan da pročitam jednu od uzetih 8 i u jednom dahu progutam već 130 stranica. I dok pročitam jednu filozofsku pretešku knjigu mogu da zdrmam olako najmanje 10 knjiga  iz književnosti. I mislim da zadugo neću pohrliti u filozofiju jer na Raselu oslepih otupih i opet ništa, ni da beknem...

Danas 13 maja 2026 pomislim posustalo da smo ponovo nečim zaustavljeni  da već 6 dana kupljeni buntovi žice i dalje čekaju neki svoj tren ali ja sam u sebi jako dobro znala da će ono čudo od juče kao i od pre nastaviti da se projavljuje i danas te u neverici mi okačismo 60 metara i zategnusmo žice dakle čitava 3 bunta a u garaži stoji samo još 40 metara ili 2 bunta a toliko nas još samo malo deli od ograđivanja apsolutno čitavog dvorišta, što je naš cilj dakle, sa kapijom naravno. Sa 3 bunta ili 60 prvih postavljenih metara ogradili smo svoje svoje svoje dve duge duge preduge strane ali samo je malo oko dva polja zafalilo u dnu na kraju druge strane oko mog komposta (tu se uvek koplja lome) nikako ta moja “sporna” zona da se okonča ali tu je ubrzo će i to, ko je do 15 aprila imao ludačku viziju da će biti urađeno sve ovo do danas uz pomoć štapa i kanapa…

Jesenji luk nažalost se čvoliči te tu nema lepih glavica tu nikad neće biti glavičenja ali ja i to iskoristim ima i malih crvića ali i to očistim pa nešto kokama ode nešto nama što valja, sve u svemu to je cena zdrave ekološke organske proizvodnje ali uvek sumnjam u kvalitet semena luka jer nama stiže najlošiji najsitniji najneugledniji ali skup luk (luk koji se pravi osuđen je na svakojako prskanje!!!) te zato mi koji ga ne prskamo nikad i ničim uvek sa njim kuburimo propadamo i više propasti nego štete ali neka – tako je kako je, mi ne radimo ovo zarad profita…

Počupala sam sve kadife iz jednog burenceta te zasadila posvuda po avliji, videće se najbolje najlepše kad sve procveta i tačno kuda, po tikvištima, itd...

U to burence ponovo sam odmah zasejala još kadifica...

U kadici gde sam posejala bosiljak izniklo je nešto paradajza samoniklica iz našeg komposta...

Posadila sam dve saksije zmijolikih tikvica u liniju od 15 metara taj setveni potez od kokošinjca do drvare, ne sanjajući da će ubrzo baš tu biti zategnuta danas žica (tikvice sam ogradila grančicama da ih neko ne zgazi)…

Sada imam svaki dan po malo kleštavog poslića da zakačim žicu tačnije da kleštima razvalim dve petlje te provučem preko žice navučem a onda sve uštipim dobro stegnem i tako smo večeras uradili samo dva polja. I to je sad lagano u poređenju sa onim što je sve prešlo preko naših zlatnih vrednih ruku, ali smo sporadično imali veliku pomoć samo jednog čoveka (dakle mi smo fenomeni)...

Kad se setim 16 aprila 2026 a kada su postavljena svega 3 prva stuba za nepun mesec dan uz sve praznike i pauze otezanja zatezanja kiše meni još samo malo fali do totalnog ograđivanja. I samo jedna donja strana na kojoj ima malo više ulaganja radova. I malo još mora da se poradi ali ona je nepunih 40 metara  dužine, plus metalna kapija od 4 metra, itd, te malo spajanje sa četvrtom betonskom stranom, itd...

Itd…

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...