Dana 29 juna 2026 pakleno vreli dan a zbog mnoge
vlage u vazduhu teže se diše ali i uzdiše ima one neke sparine, pa ipak pre svih
teškoća vazdušnih naravno ili do ručka tačnije do 12 sati uspevamo da očistimo
oko 8 kg marela te da skuvamo čak 22 male teglice slatkog od višanja za šta je
utrošeno 7 kg šećera. Slatko kuvati jeste mnogo brže i lakše nego recimo džem,
mada slatko proguta više šećera…
Tek uveče desila se moja večernja berba a u korpi se
našao krastavac i to prvi iz one naše setve onih prolećenih pokušaja iz više
puta iz semena kupovnih kesica. Ali, čak je malo i taj krastavac zagorčio dok kornišoni
odnose ovog leta svaku moguću pobedu jer oni su nepobedivi nesalomivi te nisu
uopšte gorki…
Bereme šaku čerija i još 2 paradajza…
Napravilas sam koh pola mere a uvek po onom istom receptu
koji su pokušali da osujete a on je u svakom slučaju mnogo sočan i savršeno pukne
u slast istog dana trena kad se napravi, tačnije malo više ohladi…
Posle 18 satiu “Hirošmi” je 40,3 stepeni ali nema visoke
vlage te je unutra prijatno...
Jako je prijatno u sve te sutonske tišine tamo posebno
kad leptirići posvuda plešu…
Glaviči se rani kupus, a imam i prve plodove hokaido
budneve veličine klikera...
Dana 30 juna 2026 tj. danas primetime jedan čeri
nešto je pojelo a nađem samo sasušenu polovinu kao očišćenu orahovu suvu ljusku
te polutkica sva izdubljena...
Takođe nađem glavicu kupusa punu položenih jajašaca i
nekoliko gusenica po njoj koje vredno grickaju te istu iščupam i time nahranim koke
nosilje koje me čejkajuna kapiji okupljene u svom nepobedivom malom jatu...
Šišam jutros u znoju lica svoga pravednoga neke sagorele
oštećene pobijene liske najviše krastavaca, nešto manje bundeva hokaido pa i malo
suncokreta. I to sve odlazi na compost…
Jutros berem i u korpu bacam: 5 kornišona, 4 paradajza,
šaku čerija…
Pčele uživaj na lavandi ali i leptirići. Nešto kao
haiku…
Suncokreti se bude te uskoro počinje revolucija njihove
lepote, neću reći svelepote, ako bih tako i pošla onda bih pre rekla nadlepote...
Juče smo obrali preostale 4 slatke ko med žute kruškice.
Na njoj je ostalo još plod dva da dozri bolje…
Vreme je letnjih jabuka te idealno da od jabuka padanica
napravim još jedan svoj izmišljeni letnji dezert…
Ali pre toga za ručak pravi bogovsko jelo čamčiće od
tikvica. I naravno potaž od tikvice…
Ubrala sam već i sedamnaestu po redu tikvicu od 558 grama
težine…
Slatko je poređano na police u maminom špajzu…
Za ručak ponovo imam sezonsku salatu kao i za večeru
i ponovo činje su prazne na kraju dana...
Samo danas utrošeno je 1 kg i 500 g tikvica za sve
moje gastro delikatese...
I onda je grmelo i stamilo se svuda naokolo a nama
usred vrućine vreline i to dok još grejaše sunce prokapaše brzo potezne i još
brže prolazne samo 2-3 kapi i opet smo bez kiše...
Sve se oštetilo sasušilo skovrnulo od jučerašnjeg vrelog
vazduha a i danas je bilo samo za nijansku malo blaže. Zalile mso sve napolju predveče
što se moglo jer nema kiše ali šta će dalje od povrća napolju biti videćmo, ali
recimo da nam se vreža od krompira suši nestaje...
Trava ne raste ne zeleni se ne buja sve se pretvara
u neki saharični pejzaž. I eto žutimo…
Uspevam da jutros okončam čitanje jedne knjige iz
najnovije plejade zadnje uzetih naslova, a ostalo mi je još 8 komada i već
razmišljam šta ću večeras eto novo da započnem čitati, pročitati...
Ramišljam da obustavim pisanje ovih zapisa na neko
vreme barem u narednih mesec julskih dana jer mi je sve preburno, ali znam da
mogu i da se oglušim o samu sebe…
Itd…







Коментари
Постави коментар