Prvog septembarskog dana 2026 mama je povadila svu
šargarepu iz naše jedine uspele setvene parcelice one kod drvare a šargarepa u spoljašnjem
vrtu je načisto zbog suše podbacila. Tako da sno utešno ipak dobile to nešto a
čitavo leto upravo trošimo tu uspelu šargarepu
za sve što nam zatreba sa te malene parcelice setvene kod drvare ili kod naše
kućice za drva nazvane još 2020 kad je i nastala kućica “Avgustina”…
Iz spoljašnjeg vrta berem pune vangle smokava slatkih
kao med te tako zbog klimatskih poremećaja očito kod nas kontinentalaca podbace
šljive (obare se i opadnu, smežuraju) ali ne i smokve, te gle sve uspeva mediteransko
sve osim šargarepe čak i ove smokve koje pre 40 godina nisu ni mogle da se zamisle
da tako uspešno rastu bujaju kao danas
niti da prežive naše hladne snežne zime bez ikakve zaštite ili ušuškavanja...
I dalje berem krastavce, paradajz, čeri, ljutačice,
kupus, paprike, itd. I sve je sveže i zeleni se u “Hirošimi”, tako da će me moj
vrt podebe “Hirošima” hraniti nas još zadugo a očekujem čak čitav mesec septembar
a kako je tamo sve bujno šašavo možda i preko toga a ja eto sve strpljvio puštam
da buja da se zeleni da cveta da sazreva da se trebi jer neću za sada ništa da
sečem ili diram neću ni vrhove da obuzdavam te neka sve živi raste dakle dok
god same biljke žele taman to po mene značilo da ću svoju osmu jesenju setvu
obaviti kao nikad kasnije čak i po cenu da je ne ostvarim uopšte, hahaha, ali
ipak znam da sve mogu i hoću a mogu kad mi biljke topokažu ali tačno kada to još
niko ne zna a ne znam ni ja, samo znam da neće biti žurbe sa čišćenjem a i vreme
je i dalje vrelo i bez kiše tako da tamo nema šta da se još ozbiljnije ili više
radi po vrućinama, srećom u spoljašnjem vrtu uvek sebi namestim neki poslić,
itd…
Zatim sam očistila setvenu parcelu oko drvare premestila
sa sredine crep i postavila ga uz ivicu betona. I sputala sam tačnije obuzdala malo
više ruže a onda nešto što najviše volim morala da žrtvujem te “uništila” orlove
nokte koji su se oteli kontroli tu oko vatrenog šporeta a plašila sam se
njihove suve pavite da se ne zapali dok ja kuvam džem, itd. I zato je moralo da
se mudrije razmišlja. I trebalo je da oslobodim one hrizanteme koje su orlovi
nokti tu načisto potisnuli. I tu ću napraviti 23 septembra svoj prvi mini
rasadnik te zasejati svoje prve jesenje čašice jer za sada to jeste naša jedina
slobodna setvena skroz očišćenja zona...
Drugog septembarskog dana 2026 berem divno povrće i dalje
paradajz, paprike babure, paprike šilje, ljutačice, krastavce, rani kupus ditmar,
čeri, itd…
Dobili smo šljive na poklon sa jednog imanja ali smo
izjutra rano otišli nabrali sami a onda očistili samleli nikad lakše uz pomoć električne
vodenice za meso i za nepunih pet stai skuvali 25 velikih tegli džema od šljiva,
a utrošili samo 5 kg šećera...
Ovo je dan kada je u našu avliju samo došlo preslatko
malo mače kome sam već nadenula ime Slatkica i koje je neverovatno svima skače
u krilo gde zaspi i slatko prede, penje se na vrat, na glavu, gricka, skače na
jabuku. I radujemo se ako reši da ostane sa nama...
Trećeg septembarskog dana prvi prizor na koji
izjutra naiđem po silasku u dvorište jrste Slatkica zaspala na stolici na šarenom
jastučiću a sklupčala se u krug i slatko prede (nikada nismo voleli mačke ali
ovo mače želimo odjednom svi da zadržimo (već se svađamo ko će je uzeti zimus u
kuću) svi želimo da bude naše). I danas je dan provela sa nama naša umiljata
Slatkica...
Prvo sam očistila bunker ili bivše tovne boksove
ispod naše velike letnje severne terase od paučine i prašine jer tamo je sada ostava
za neke stvari koje sam premestila iz drvare…
Onda sam čitav dan utrošila na iscrpljujuće zahtevno
zamorno sređivanje drvare jer treba večito odvojiti stara suva drva te pripremiti
novi čist oslobođeni prostor za nova drva, koja pristižu krajem meseca
septemrba i tada počinje drvena naša idila…
Ostalo je dakle starih suvih drva oko 3 metra i ona
su premeštena a onda ih je mama pakovala u kolica te meni priterala a ja sve očas
posla složila onako skockano lepo kako jedino i umem dakle perfektno...
Ali, pre toga morale smo da dumamo gde ćemo te naše
dragocene kutije a to je naša suva potpala čitave zime a samo preko 50 kutija i
više sa sitnim suvim granama spakovale smo na sva moguća slobodna mesta oko drvare
i ispod prozora kokošinjca ali morale smo to najpre sve izneti iz drvare kako
bi dobile prostor za novo pomeranje starih suvih drva…
Juče i danas nisam ispunila svoju čitalačku normu od
100 pročitanih strana po danu ali sam tu na utešnih 50 strana što i nije loše...
Dok sam pakovala drva na dnu one ogromne stare gomile
drva našle smo samo jednog malog sitnog poljskog miša koji je kad smo doveli
Slatkicu zbrisao a i ona još nije pokazala neki veći njuh da ga svojim lovom
dokusuri. I samo je miš zapištao dok se malo zaglavio u panici bežanja ispod
drva...
Završena je istočna strana fasade prvogseptembarskog
dana 2026 ali samo što se tiče lepljenja stiropa petice, i već smo dva dana
dakle već smo uveliko na severnoj strani fasade koju treba izlepiti od dna do
vrha a do danas smo uradili gotovo 25 kvadratnih metara površine...
Juče drugog septembarskog dana ubrala sam prvu patison
tikvicu iz one podude a u zoni komposta a nisam je merila i neću je ubrajati
nigde pošto kao uzorke i predmete svog posmatranja zbrajnja uzimam samo ona 3
tikvišta…
Slatkica me svuda prati i postala je toliko smela da
je danas dva puta sa klupe u letnjoj kuhinji pokušala da skoči na astal što joj
neću dopustiti ali na stolicu na klup i u krilu ima mesta za Slatkicu a tamo gde
se ruča i drži hleb nasušni Slatkicine male šapice neće smeti da hodaju, jer postoje
granice koje treba postaviti još od početka...
Nabrala sam prve 3 čili papričice i razmišljam da ih
uskoro zakiselim u male teglice za zimu...
Itd…

.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)


Коментари
Постави коментар