Пређи на главни садржај

1-3 SEPTEMBAR 2026…

 



 

Prvog septembarskog dana 2026 mama je povadila svu šargarepu iz naše jedine uspele setvene parcelice one kod drvare a šargarepa u spoljašnjem vrtu je načisto zbog suše podbacila. Tako da sno utešno ipak dobile to nešto a čitavo leto upravo  trošimo tu uspelu šargarepu za sve što nam zatreba sa te malene parcelice setvene kod drvare ili kod naše kućice za drva nazvane još 2020 kad je i nastala kućica “Avgustina”…

Iz spoljašnjeg vrta berem pune vangle smokava slatkih kao med te tako zbog klimatskih poremećaja očito kod nas kontinentalaca podbace šljive (obare se i opadnu, smežuraju) ali ne i smokve, te gle sve uspeva mediteransko sve osim šargarepe čak i ove smokve koje pre 40 godina nisu ni mogle da se zamisle da tako uspešno rastu bujaju  kao danas niti da prežive naše hladne snežne zime bez ikakve zaštite ili ušuškavanja...







I dalje berem krastavce, paradajz, čeri, ljutačice, kupus, paprike, itd. I sve je sveže i zeleni se u “Hirošimi”, tako da će me moj vrt podebe “Hirošima” hraniti nas još zadugo a očekujem čak čitav mesec septembar a kako je tamo sve bujno šašavo možda i preko toga a ja eto sve strpljvio puštam da buja da se zeleni da cveta da sazreva da se trebi jer neću za sada ništa da sečem ili diram neću ni vrhove da obuzdavam te neka sve živi raste dakle dok god same biljke žele taman to po mene značilo da ću svoju osmu jesenju setvu obaviti kao nikad kasnije čak i po cenu da je ne ostvarim uopšte, hahaha, ali ipak znam da sve mogu i hoću a mogu kad mi biljke topokažu ali tačno kada to još niko ne zna a ne znam ni ja, samo znam da neće biti žurbe sa čišćenjem a i vreme je i dalje vrelo i bez kiše tako da tamo nema šta da se još ozbiljnije ili više radi po vrućinama, srećom u spoljašnjem vrtu uvek sebi namestim neki poslić, itd…









Zatim sam očistila setvenu parcelu oko drvare premestila sa sredine crep i postavila ga uz ivicu betona. I sputala sam tačnije obuzdala malo više ruže a onda nešto što najviše volim morala da žrtvujem te “uništila” orlove nokte koji su se oteli kontroli tu oko vatrenog šporeta a plašila sam se njihove suve pavite da se ne zapali dok ja kuvam džem, itd. I zato je moralo da se mudrije razmišlja. I trebalo je da oslobodim one hrizanteme koje su orlovi nokti tu načisto potisnuli. I tu ću napraviti 23 septembra svoj prvi mini rasadnik te zasejati svoje prve jesenje čašice jer za sada to jeste naša jedina slobodna setvena skroz očišćenja zona...

Drugog septembarskog dana 2026 berem divno povrće i dalje paradajz, paprike babure, paprike šilje, ljutačice, krastavce, rani kupus ditmar, čeri, itd…

Dobili smo šljive na poklon sa jednog imanja ali smo izjutra rano otišli nabrali sami a onda očistili samleli nikad lakše uz pomoć električne vodenice za meso i za nepunih pet stai skuvali 25 velikih tegli džema od šljiva, a utrošili samo 5 kg šećera...





Ovo je dan kada je u našu avliju samo došlo preslatko malo mače kome sam već nadenula ime Slatkica i koje je neverovatno svima skače u krilo gde zaspi i slatko prede, penje se na vrat, na glavu, gricka, skače na jabuku. I radujemo se ako reši da ostane sa nama...

Trećeg septembarskog dana prvi prizor na koji izjutra naiđem po silasku u dvorište jrste Slatkica zaspala na stolici na šarenom jastučiću a sklupčala se u krug i slatko prede (nikada nismo voleli mačke ali ovo mače želimo odjednom svi da zadržimo (već se svađamo ko će je uzeti zimus u kuću) svi želimo da bude naše). I danas je dan provela sa nama naša umiljata Slatkica...

Prvo sam očistila bunker ili bivše tovne boksove ispod naše velike letnje severne terase od paučine i prašine jer tamo je sada ostava za neke stvari koje sam premestila iz drvare…

Onda sam čitav dan utrošila na iscrpljujuće zahtevno zamorno sređivanje drvare jer treba večito odvojiti stara suva drva te pripremiti novi čist oslobođeni prostor za nova drva, koja pristižu krajem meseca septemrba i tada počinje drvena naša idila…

Ostalo je dakle starih suvih drva oko 3 metra i ona su premeštena a onda ih je mama pakovala u kolica te meni priterala a ja sve očas posla složila onako skockano lepo kako jedino i umem dakle perfektno...

Ali, pre toga morale smo da dumamo gde ćemo te naše dragocene kutije a to je naša suva potpala čitave zime a samo preko 50 kutija i više sa sitnim suvim granama spakovale smo na sva moguća slobodna mesta oko drvare i ispod prozora kokošinjca ali morale smo to najpre sve izneti iz drvare kako bi dobile prostor za novo pomeranje starih suvih drva…

Juče i danas nisam ispunila svoju čitalačku normu od 100 pročitanih strana po danu ali sam tu na utešnih 50 strana što i nije loše...

Dok sam pakovala drva na dnu one ogromne stare gomile drva našle smo samo jednog malog sitnog poljskog miša koji je kad smo doveli Slatkicu zbrisao a i ona još nije pokazala neki veći njuh da ga svojim lovom dokusuri. I samo je miš zapištao dok se malo zaglavio u panici bežanja ispod drva...

Završena je istočna strana fasade prvogseptembarskog dana 2026 ali samo što se tiče lepljenja stiropa petice, i već smo dva dana dakle već smo uveliko na severnoj strani fasade koju treba izlepiti od dna do vrha a do danas smo uradili gotovo 25 kvadratnih metara površine...

Juče drugog septembarskog dana ubrala sam prvu patison tikvicu iz one podude a u zoni komposta a nisam je merila i neću je ubrajati nigde pošto kao uzorke i predmete svog posmatranja zbrajnja uzimam samo ona 3 tikvišta…

Slatkica me svuda prati i postala je toliko smela da je danas dva puta sa klupe u letnjoj kuhinji pokušala da skoči na astal što joj neću dopustiti ali na stolicu na klup i u krilu ima mesta za Slatkicu a tamo gde se ruča i drži hleb nasušni Slatkicine male šapice neće smeti da hodaju, jer postoje granice koje treba postaviti još od početka...

Nabrala sam prve 3 čili papričice i razmišljam da ih uskoro zakiselim u male teglice za zimu...

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...