Još dva osunčana poletna vrlo vrlo radno plodna dana
u vrtu pobede “Hirošima” a rezultati su vidni kao i uvek…
Juče 28 septembra 2026 najpre sam pokosila po deseti
put tek svoj vrt tj. svoju avliju ili svoje divno dvorište mada dosta manje
pokošene trave danas samo 4 korpe od kosačice...
Nakon košenja vukla sam za sobom veselo dve velike kante
i obišla svaki kamen te očistila sve setvene tj. cvetne leje kamene kocke
kamene krugove, itd. Čistila sekla te tako jednu granu fotinije u istu kamenu
kocku pobodem verujući da će možda da se ožili...
Još bosiljka što je raslo napolju pored žice iza
drvare ošišano i sada se suši u “Hirošimi”…
Onda je usledila berba svih preostalih 8 zmijolikih bundeva,
ali tim tovarom kolica nisam oduševljena jer je ovo “najneukusnija” meni
najnedopadnija bundeva koju sam ikada u svom životu rasekla. Ima neutralan ukus
kao neki bezukus jako tvrdu koru da hoću da polomim nož jako malo mesa unutra a
ono je kao kod krastavca malo nakiselo malo više vodeno a pri kuvanju
želatinasto bistro nema gustinu koju sam očekivala. Ali i ove organske svoje
proizvode kad ih već doh iskoristiću i nekako pojesti kao potaž te smsliti već,
ali uopšte nisam oduševljena jer postoje moje obožavane moje omiljene
narandžaste bundeve i imaću ih dogodine nadam se bar jedan tovar kolica…
U 15 sati i 30 minuta izmereno je plus 37,3 dakle
vrlo vrlo toplo…
Još uvek berem na struku sazreli paradajz a obrala sam
samo sve rumene plodove punu korpu ponovo a ostavljam i dalje sav zeleni
nedozreli paradajz na struku koje nemam nameru još da čistim...
Drva su se iscepala uz pomoć mašine ali i zahvaljujući
mami koja je svaki manji panj iscepala ručno sekirom...
Onda sam napravila večeru predivne bruskete sa mnogo
svežeg paradajza...
Danas 29 septembra 2026 sredila sam sve ruže
puzavice pored betonske ograde, a onda krenula da čistim sečem granje te
očistila sve one visoke smetajuće grane dakle malo ručnom testerom na baterije
malo teleskopom u 3 maha u 3 navrata te isekla smetajuće grane i upustila mnogo
sunca u dvorište (a onda sam dobila ideju ili svoju novu viziju gde ću nekad u
nekom životu u nekoj svojoj inkarnaciji u kojoj ću biti zaista vrtlar kad već
neću u bliskoj budućnosti podići svoj pravi pravcati staklenik na strani istoka
i juga gde ima najviše sunca, pošto na severu dobih terase tamo nema prostora a
ni vajde da imam u mašti svoj staklenik jer je hladno i zasenčeno u jesen, zimu
i proleće). I tako sam maštajući (mama mi se smeje i kaže da od toga nema ništa
kao da ja ne znam svoje nemogućnosti ali sam joj rekla da imam jedino pravo da
maštam), zamišljajući nešto nerealno preskupo nastavila dalje selektovati na jednu
kamaru lišće na drugu grane. No, mama mi je danas u svemu pomogla. I na kraju sam
svo lišće prevukla na kompost a grane su ostale da se nešto kasnije neki drugi
dan iseckaju na potpalu. Za sada se suše napolju…
Za dva dana uradila sam i više od planiranog, a
naravno koristim svoje tople orne prijatne osunčane poletne pokretačke dane, a
po zimi ovo neću ni da pipnem ni u svojim mislima, a sutra pošto mi je sve u
dvorišt baš skockano bavim se kuvanjem nestalo umešenih zaliha a posle ručka
verovatno ako mama bude imala snage da mi doteruje drva može uslediti moje pakovanje
bar jednog celog reda drva (drva je najlakše spakovati problem je drvo kupiti i
drvo iseći)...
U “Hirošimi” nakon 6 dana posle setve septembarske
vidni su prvi naši rezultati tj. svi pred uštapni mesečevi uspesi još jedne setve.
I dobro su nikle sve rotkvice, salata u čašicama ali i rukola. Još vidno čekam
da se pojavi prvi luk, peršun takođe kreće ali polagano bojažljivo kao i blitva
te čekam vidniji rezultat da proslavim i taj uspeh...
I danas je preko 30 stepeni bilo u “Hirošimi”, a u suton
mama i ja sve smo zalile ručno kanticama te sada u jesen ukidamo sistem kap po kap
(creva sam savila) što mi neće trebati sve do proleća 2027...
I danas sam uočila bogomoljku na ulaz u vrt iako sam
je pre neki dan vratila unutar “Hirošime” ona me dočekala pobedonosno prkosno
poručuje mi da mora biti po njenom onako bogomoljački smireno nepomično
molitveno okačena na žicu i nisam je dirala neka se sama kači i visi gde joj se
god sviđa. Vidim izašla je da se molitveno sunča…
Pošto smo zbrinuli drva bar što se tiče najtežeg
dela a to je uvek cepanje sada smo se povratili nazad u naše prekinute
zapostavljene radove a najpre u malter. A onda imamo još malo varenja 4 prečage
na ogradi te da završim farbanje. A kad izađemo iz svega toga onda smo ponovo samo
na radovima oko fasade, dok nam to dopusti lepo vreme. A kad nas zima i
hladnoća kao i manjak novca prekine, uspori, mi ponovo kao odmorni feniksi iz
pepela sve nastavljamo na proleće 2027. Treba polepiti preostali stiropor još
oko 4 bale ili možda 5, a treba sve izmazati lepkom po 2 puta te navući pritom
mrežice, a to nećemo moći postići do zime jer smo istrošeni u svakom pogledu i smislu.
Sve u svemu to nas samo čeka na odmorno naše proleće 2027 te možd ako to sve uspemo finansijski negde
nakon leta da sve obojimo u boje…
I dok su me sinoć boleli leđni i drugi mišići od
previše čučanja i čišćenja travki na kolenima večeras me samo malo više bole
prsti ruke dlanovi od seckanja onolikog granja kalemarski makazama...
Na sav slatki umor još sinoć počela sam strašno
obimnu ali brzo čitajuću i zanimljivu novu knjigu da čitam te dalje se trudim a
da u toku dana iz dva puta jutru i uveče pročitam po 50 strana dakle po danu
100 strana jer podižem sebi čitalačku normu...
Itd…







Коментари
Постави коментар