Пређи на главни садржај

6-7 SEPTEMBAR 2026…

 



 

Juče nisam plandovala već sam skuvala džem od šeftelija, jer pošto nedeljom nikad ne radim oko zemlje ali da skuvam nešto izvanredno ili da usisam kuću za mene nije više praznik, pošto i ovako jedva stižem a uvek neki neradni crveni dan se ispreči...

Ali za usisavanje i čišćenje prašine eto čekam kao neko Godoa prvo veće ozbiljnije zahlađenje kao i kišu jer tek tada mogu hoću da se latim usisivača a do tada imam genijalna osunčana svoja vrtlarska posla…

Zahlađenje mi još treba da kročim u “Hirošimu” jer tek tamo imam velikih promena i poslova, a to mora biti neki necrveni radni dan (nekome treba 7 dana u nedelji a meni eto beskonačnih osam)…

Posle ručka dobili smo ponudu da odemo te sami gratis naberemo šeftelije koje smo brzo očistili još brže samleli a već u 15 sati namakla sam onu veliku našu šerpu na smederevac i očas posla uz utrošak samo 3 kg šećera skuvali smo fantaziju od džema koji je po ukusu jako sličan breskvama i još lepši. Šeftelije smo uvek jeli na selu usred bašte a sada te domaće neprskane otporne stare sorte voćke nestaju. I ne može da se prekalemi niti da se posadi negde a da se posle premesti, ali može da se zaseje iz koštica i tako sam odlučila da okušam koliko sam srećne ruke…







Skuvale smo mama i ja 11 kg džema od toga 10 velikih i jedna mala otišlo je u špajz, a druga mala teglica već je otišla na degustaciju. Praznih tegli nam ponestaje po prvi put, moramo da kupimo ili nabavimo nove tegle, a police špajza se pune a uskoro treba skuvati džem od naše smokve a obrane smokve prikupljamo u zamrzivač pa kad skupimo sve onda sledi kuvanje još jedne vrste džema. I na kraju ostaje još skuvati džem od šipurka kao i ispeći paprike i to je kraj sa zimnicom koju mi praktikujemo…

Kuvala sam dakle kroz život razne džemove čak i od dunje od drena od trešnje od marele, od čega sve ne, ali ovakav džem samo od šeftelije još nisam očekivala (u selu se kuvao džem mešavina ili miks kao marmelada te uz šefteliju išle su jabuke šljive kruške) te ovo mi je bio izazov ili mala proba a pošto je ovaj džem fantazija cilj mi je da imam u avliji u vrtu u bašti kroz nekoliko godina čekanja Godoa, najmanje 3 šeftelije. Iduće godine ovog džema ću ako negde rode šeftelije skuvati duplu meru ili najmanje dve dobre ture...

Jedva sam čekala da osvane današnji sedmi septembarski poletni dan jer sam ispred sebe još od juče imala veliki svoj plan ili cilj da napravim ponovo nešto novo drugačije a tačnije svoj rasadnik...

Pogledam u kalendar te vidim od juče mogu da se seju samo krtole i korenje ako neću da čekam setvu pred uštap, a pošto danas nisam stigla da posejem rotkvice u zoni drvare to ostavljam za veliko sutra jer svaki novi dan treba nešto napraviti takođe novo...




Jutros preskačem svoj veliki ritual, obavezno čitanje bar 50 stranica, te odmah posle doručka i prve jutarnje kafe grabim da izletim napolje u svoj svetli i sveti suncem okupan vrt jer do ručka do 13 sati do prve velike žestoke vrućine ima sve da završim malte ne 90 % tog zamišljenog plana iako će se i nakon toga otvoriti još meni posla ali srećom to je sve urađeno u hladovini našeg drveća neosetno. Inače i danas je pržilo no ne kao juče ili prekuče, ali treba uživati pod toplim suncem još 2-3 dana jer dok ima sunca dobro je toplo je a posle ćemo sunce zazivati kad udare sive oblačnosti, itd...

Prešla sam sinoć već polovinu knjige koja je preko 500 strana blizu 600, što nije loše jeste išlo mi je sve malo sporije ali dobro je još malo manje od pola knjige deli me od nove torbe pune novih uzetih knjiga...

Rasadnik je nastao za neka 4 sata ubojitog rada kako nas dve mama i ja obično i jedino znamo, a lopata mi je napravila bolne žuljeve po dlanovima obe ruke ali ova sva dobijena lepota kao i postignuti efekat vredeo jeste svakog bolnog žulja...

I tako na prvoj trećini spoljašnjeg vrta podignut je rasadnik odmah na početku na ulazu ukupne površine 5,32 metra kvadratna a inače dimenzije novog setvenog boksa jesu 2,80 metara x 1,90 metara a ako se broji crepljikama to je 13 crepova po dužoj strani i 9 po užoj, i sve je prepakovano samo je ostala jedna crepljika viška i dobila sam na izgled manju ali širu parcelicu ali po površini one su posve iste...

Prvo sam morala da sečem teleskopom pažljivo dok stršljen obleće oko jorgovana (on tamo pije sokove iz kore danima) da isti podrežem uspravim suvišnih grana oslobodim kao i onih suvih te da pustim dosta sunca. Inače rasadnik je u svako doba dana osunčan kao i “Hirošima” uz koju je tik, a od koje ga deli ona šljunkovita mala stazica...

I sada imam ludu zamisao da i ostale 2/3 vrta uredim slično (no nema polovnog crepa) sa mnogo setvenih boksova da okolo imam male stazice te da izbacim ašov i riljanje iz spoljašnjeg vrta. I zamišljam tu mnogo cveća iduće godine 2027 a od povrća videće se šta ću sve ludu čudo napraviti od svojih sakupljenih semena...

U spoljašnjem vrtu imam nameru dogodine samo da posadim malo luk malo cvekle da pokušam malo kelerabe i ako bude mesta samo malo krompira (mesta nema) a možda i još manje od svega ovoga. Bolje da nagruvam onaj moj organski čeri…

Svo suvo lišće koje je jutros pograbljeno spakovala sam preko prekopane zemlje (mama je malim budakom sve prekopala) u rasadnik a pre ubacivanja komposta kao i sve one isečene grane od jorgovana. Nakon toga prebacile smo kofu po kofu sav compost iz najvećeg tikvišta koje je premešteno i zauvek očišćeno. Tako ja lopatom napunim po 3 kofe a maam ih u plavim kolicima preveze a onda ih sručimo u rasadnik...

Najteže bilo je po vrućini klečati čučati kopati učvrstiti svaki crep pojedinačno, zakopati, a najlakše je bilo počistiti i prebaciti compost koji kad je ovako suv i sagoreo lagan kao pesak (ali mi smo već na toj lakoći bile prilično umorne ali motivisane da radimo još dalje još više još jače)...

Kada sam počistila najveće tikvište na tom mestu nikao je novi kutak za sedenje tačnije premeštene su klupe i astal…

Započeti su radovi na istočnoj strani a koliko sutra sve će biti lepo zavrešno na istoku...

Kada sve zbrojim većina naših poduhvata ravna je za Ginisovu knjigu rekorda...

Žao mi je što sam bila neuka glupa te nisam znala koliko u vrtu vrede stabljike suncokreta kada se dobro sasuše ali eto ja sam svoje suncokrete brzopleto iseckala na kompost ali iduće godine svako su suvo stablo eto ostaviti…

Onda sm teleskopom ponovo raščistila neke smetajuće grane marele koja se otela ka kući ka fasadi i oslobodila prostor za radove te time pustila više svetlosti više i sunca...

Takvo sređivanje drveća i svih voćki očekuje me ove jeseni tako da će tek biti posla i seckanja granja...

Rekli su mi juče da šeftelija voli da raste jedino u vrtu u bašti da neće da se presadi negde premesti pošto iznikne i tako sam na 3 mesta u vrtu posejala ukupno 10 semenki 2 krupne i na dva mesta po 4 sitne jer iz koštice treba da poraste šeftelija. I očekujem da ću biti srećne ruke te da ću imati kroz par godina 3 prekrasna svoja stabla...

Pomerila sam žutu cev i žicu za vezanje malina koja sada kreće tek od crne ribizle i tako otvorila slobodan prostor jer to malo parče zategnute žice čitav dan udaram i zakačinjem i od sada treba da se u svoj rasadnik eto ušetam uspravno...

Sasekla sam crnu ribizlu malo je sputala, ali crvena se ribizla se jeste primila i poterala ali se posle eto sasušila ona koju smo zasadile optimistično ovog proleća i nju sam tako suvu  bacila na compost i tako već godinama ne mogu da zapatim u vrtu crvenu ribizlu a crna je otporna na sve...

Sutra su novi podvizi pred nama kao i neki novi radovi ali pošto su mi zalihe nakuvanih jela danas potrošeni sutra prvo moram da nakuvan dosta toga u kuhinji letnjoj ali sutra isto tako ne nameravam da odustajem od čitanja niti silazim mnogo rano napolje tek oko 9 i 30 ili oko 10 sati jer kao i obično nastavljam ujutru knjigu bar 50 strana tamo gde sam sinoć eto zastala...

Pored žice očistila sam jedno presmo a tamo gde sam sejala hokaido bundeve iza dravre, te nabrala još 3 male od kojih sutra kuvam potaž…

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...