Juče nisam plandovala već sam skuvala džem od šeftelija,
jer pošto nedeljom nikad ne radim oko zemlje ali da skuvam nešto izvanredno ili
da usisam kuću za mene nije više praznik, pošto i ovako jedva stižem a uvek
neki neradni crveni dan se ispreči...
Ali za usisavanje i čišćenje prašine eto čekam kao
neko Godoa prvo veće ozbiljnije zahlađenje kao i kišu jer tek tada mogu hoću da
se latim usisivača a do tada imam genijalna osunčana svoja vrtlarska posla…
Zahlađenje mi još treba da kročim u “Hirošimu” jer
tek tamo imam velikih promena i poslova, a to mora biti neki necrveni radni dan
(nekome treba 7 dana u nedelji a meni eto beskonačnih osam)…
Posle ručka dobili smo ponudu da odemo te sami
gratis naberemo šeftelije koje smo brzo očistili još brže samleli a već u 15 sati
namakla sam onu veliku našu šerpu na smederevac i očas posla uz utrošak samo 3
kg šećera skuvali smo fantaziju od džema koji je po ukusu jako sličan breskvama
i još lepši. Šeftelije smo uvek jeli na selu usred bašte a sada te domaće
neprskane otporne stare sorte voćke nestaju. I ne može da se prekalemi niti da
se posadi negde a da se posle premesti, ali može da se zaseje iz koštica i tako
sam odlučila da okušam koliko sam srećne ruke…
Skuvale smo mama i ja 11 kg džema od toga 10 velikih
i jedna mala otišlo je u špajz, a druga mala teglica već je otišla na degustaciju.
Praznih tegli nam ponestaje po prvi put, moramo da kupimo ili nabavimo nove
tegle, a police špajza se pune a uskoro treba skuvati džem od naše smokve a obrane
smokve prikupljamo u zamrzivač pa kad skupimo sve onda sledi kuvanje još jedne
vrste džema. I na kraju ostaje još skuvati džem od šipurka kao i ispeći paprike
i to je kraj sa zimnicom koju mi praktikujemo…
Kuvala sam dakle kroz život razne džemove čak i od dunje
od drena od trešnje od marele, od čega sve ne, ali ovakav džem samo od
šeftelije još nisam očekivala (u selu se kuvao džem mešavina ili miks kao
marmelada te uz šefteliju išle su jabuke šljive kruške) te ovo mi je bio izazov
ili mala proba a pošto je ovaj džem fantazija cilj mi je da imam u avliji u
vrtu u bašti kroz nekoliko godina čekanja Godoa, najmanje 3 šeftelije. Iduće godine
ovog džema ću ako negde rode šeftelije skuvati duplu meru ili najmanje dve
dobre ture...
Jedva sam čekala da osvane današnji sedmi
septembarski poletni dan jer sam ispred sebe još od juče imala veliki svoj plan
ili cilj da napravim ponovo nešto novo drugačije a tačnije svoj rasadnik...
Pogledam u kalendar te vidim od juče mogu da se seju
samo krtole i korenje ako neću da čekam setvu pred uštap, a pošto danas nisam stigla
da posejem rotkvice u zoni drvare to ostavljam za veliko sutra jer svaki novi dan
treba nešto napraviti takođe novo...
Jutros preskačem svoj veliki ritual, obavezno čitanje
bar 50 stranica, te odmah posle doručka i prve jutarnje kafe grabim da izletim
napolje u svoj svetli i sveti suncem okupan vrt jer do ručka do 13 sati do prve
velike žestoke vrućine ima sve da završim malte ne 90 % tog zamišljenog plana iako
će se i nakon toga otvoriti još meni posla ali srećom to je sve urađeno u hladovini
našeg drveća neosetno. Inače i danas je pržilo no ne kao juče ili prekuče, ali
treba uživati pod toplim suncem još 2-3 dana jer dok ima sunca dobro je toplo
je a posle ćemo sunce zazivati kad udare sive oblačnosti, itd...
Prešla sam sinoć već polovinu knjige koja je preko
500 strana blizu 600, što nije loše jeste išlo mi je sve malo sporije ali dobro
je još malo manje od pola knjige deli me od nove torbe pune novih uzetih knjiga...
Rasadnik je nastao za neka 4 sata ubojitog rada kako
nas dve mama i ja obično i jedino znamo, a lopata mi je napravila bolne žuljeve
po dlanovima obe ruke ali ova sva dobijena lepota kao i postignuti efekat
vredeo jeste svakog bolnog žulja...
I tako na prvoj trećini spoljašnjeg vrta podignut je
rasadnik odmah na početku na ulazu ukupne površine 5,32 metra kvadratna a inače
dimenzije novog setvenog boksa jesu 2,80 metara x 1,90 metara a ako se broji
crepljikama to je 13 crepova po dužoj strani i 9 po užoj, i sve je prepakovano
samo je ostala jedna crepljika viška i dobila sam na izgled manju ali širu
parcelicu ali po površini one su posve iste...
Prvo sam morala da sečem teleskopom pažljivo dok
stršljen obleće oko jorgovana (on tamo pije sokove iz kore danima) da isti podrežem
uspravim suvišnih grana oslobodim kao i onih suvih te da pustim dosta sunca. Inače
rasadnik je u svako doba dana osunčan kao i “Hirošima” uz koju je tik, a od
koje ga deli ona šljunkovita mala stazica...
I sada imam ludu zamisao da i ostale 2/3 vrta uredim
slično (no nema polovnog crepa) sa mnogo setvenih boksova da okolo imam male stazice
te da izbacim ašov i riljanje iz spoljašnjeg vrta. I zamišljam tu mnogo cveća
iduće godine 2027 a od povrća videće se šta ću sve ludu čudo napraviti od svojih
sakupljenih semena...
U spoljašnjem vrtu imam nameru dogodine samo da posadim
malo luk malo cvekle da pokušam malo kelerabe i ako bude mesta samo malo krompira
(mesta nema) a možda i još manje od svega ovoga. Bolje da nagruvam onaj moj organski
čeri…
Svo suvo lišće koje je jutros pograbljeno spakovala
sam preko prekopane zemlje (mama je malim budakom sve prekopala) u rasadnik a pre
ubacivanja komposta kao i sve one isečene grane od jorgovana. Nakon toga
prebacile smo kofu po kofu sav compost iz najvećeg tikvišta koje je premešteno i
zauvek očišćeno. Tako ja lopatom napunim po 3 kofe a maam ih u plavim kolicima
preveze a onda ih sručimo u rasadnik...
Najteže bilo je po vrućini klečati čučati kopati
učvrstiti svaki crep pojedinačno, zakopati, a najlakše je bilo počistiti i prebaciti
compost koji kad je ovako suv i sagoreo lagan kao pesak (ali mi smo već na toj
lakoći bile prilično umorne ali motivisane da radimo još dalje još više još jače)...
Kada sam počistila najveće tikvište na tom mestu nikao
je novi kutak za sedenje tačnije premeštene su klupe i astal…
Započeti su radovi na istočnoj strani a koliko sutra
sve će biti lepo zavrešno na istoku...
Kada sve zbrojim većina naših poduhvata ravna je za
Ginisovu knjigu rekorda...
Žao mi je što sam bila neuka glupa te nisam znala
koliko u vrtu vrede stabljike suncokreta kada se dobro sasuše ali eto ja sam svoje
suncokrete brzopleto iseckala na kompost ali iduće godine svako su suvo stablo
eto ostaviti…
Onda sm teleskopom ponovo raščistila neke smetajuće grane
marele koja se otela ka kući ka fasadi i oslobodila prostor za radove te time pustila
više svetlosti više i sunca...
Takvo sređivanje drveća i svih voćki očekuje me ove jeseni
tako da će tek biti posla i seckanja granja...
Rekli su mi juče da šeftelija voli da raste jedino u
vrtu u bašti da neće da se presadi negde premesti pošto iznikne i tako sam na 3
mesta u vrtu posejala ukupno 10 semenki 2 krupne i na dva mesta po 4 sitne jer
iz koštice treba da poraste šeftelija. I očekujem da ću biti srećne ruke te da
ću imati kroz par godina 3 prekrasna svoja stabla...
Pomerila sam žutu cev i žicu za vezanje malina koja
sada kreće tek od crne ribizle i tako otvorila slobodan prostor jer to malo parče
zategnute žice čitav dan udaram i zakačinjem i od sada treba da se u svoj rasadnik
eto ušetam uspravno...
Sasekla sam crnu ribizlu malo je sputala, ali crvena
se ribizla se jeste primila i poterala ali se posle eto sasušila ona koju smo
zasadile optimistično ovog proleća i nju sam tako suvu bacila na compost i tako već godinama ne mogu
da zapatim u vrtu crvenu ribizlu a crna je otporna na sve...
Sutra su novi podvizi pred nama kao i neki novi
radovi ali pošto su mi zalihe nakuvanih jela danas potrošeni sutra prvo moram da
nakuvan dosta toga u kuhinji letnjoj ali sutra isto tako ne nameravam da odustajem
od čitanja niti silazim mnogo rano napolje tek oko 9 i 30 ili oko 10 sati jer kao
i obično nastavljam ujutru knjigu bar 50 strana tamo gde sam sinoć eto zastala...
Pored žice očistila sam jedno presmo a tamo gde sam sejala
hokaido bundeve iza dravre, te nabrala još 3 male od kojih sutra kuvam potaž…
Itd…






Коментари
Постави коментар