Juče 10 septembra 2026 kupili smo novu vrtlarksu
alatku (povoljno samo 3500 dinara sa čak 2 baterije uz nju) malu ručnu testeru
na baterije tako da sam je ubrzo isprobala u zoni drvare i kokošinjca gde sam odsekla
dve grane lešnika koje su inače tu smetale i tako baratm još jednom veštinom
ili još jednom novom alatkom te od sada
ću sve smetajuće grane seći mnogo lakše i neuporedivo brže…
I onda ulazimo u novi posao, te kupljeno je
potrebito gvožđe (posao koji smo planirali tek iduće godine o proleću, a koji i
ne znamo koliko sve možemo postići finansijski dalje ali smo počeli) i tako uporedo
sa radovima na fasadi radimo te dve donje a spoljašnje severne terase kao i
istočni ulaz i kod njega mali kutak mami za sušenje veša. A kad se bude umorno
od visokih merdevina radova na tlu na zemlji uvek ima koliko ti duša poželi –
na kući uvek nešto fali nešto propadne nešto se popravlja nešto prepravlja nešto
ulaže nešto doteže nešto zateže i nikad završetka nikad dosade a to je cena našeg
konfora i svih užitaka kao i svih svelepota koje samo svoja kuća pruža...
Samo sam kupila oko 1 kg i 400 g jestivog krupnog belog
luka u marketu što radim eto svake jeseni svakog meseca septembra i polagano se
pripremam za setvu luka u “Hirošimi”. Nisam mnogo uložila ni potrošila oko 635
dinara i to je prvo jesenje ulaganje u setvu, dakle malo novca za luk a koliko sam
dobre i krupne glavice dobila ovog leta koristeći ovakav sistem povoljne setve i
prošle jeseni dokazalo se pokazalo...
Našeg luka crnog više nema u zalihama sve je
potrošeno a ostalo je još samo malo oko dve šake našeg ljubičastog luka i sada
se mora kupovati luk dok nekad tamo na zimu ne poraste dok ne stasa moj jesenji
luk koji tek treba da kupim, a onda zasejem...
Potom smo kupile plavi patlidžan (cena po kilogramu
150 dinara) i dve kutije crvenih paprika jednu kutiju prve klase cena 200 dinara
po kilogramu od koje sam rešila da napravim pinđur a druga kutija paprika jesu druga
klasa po ceni od 150 dinara za kilogram koju ćemo samo ispeći u rerni
smederevca (paprike na plotni zagorele ugljenisane neću više nikada tako peći)...
Dana 11 septembra 2026 tj. danas nabrala sam najpre dobre
količine našeg paradajza od koga uzimam 2 kg koliko mi treba da napravm pinđur
i radujem se što sam imala išta da odgajim i od toga bar trećinskim delom učestvujem
u zimnici te napravim pinđur...
Dok sam ja kuvala pinđur i ukrčkala ga za svega sat i
po vremena mama je uporedo u rerni smederevca ispekla kutiju paprika, koje smo
kasnije zajedno ogulile i ohlađene spakovale
u zamrzivač...
Dobila sam 9 kg pinđura tačije 16 malih tegli što je
inače 8 velikih i jednu veliku…
Tokom kuvanja sinula mi još jedna gastro ideja da
sutra započnem radove na ajvaru jer hoću i to da napravi a to bih i danas počela
i već sutra završila ali mi je danas zafalilo paprika (ajvar nije bio u planu)
tako da sam odmah poručila još 10 kg crvenih paprika prve klase po 200 dinara za
sutra...
Već u nedelju ajvar će biti gotov jer za njega je malo
zahtevnija procedura a sutra mi samo predstoji pečenje crvenih paprika prve klase
za ajvar, a dok se ispečene paprike budu cedile i mekavile pod najlon kesom ja
imam mnogo novih planova i radova u sređivanju “Hirošime” gde ću krčiti šišati biljke i spremati
prostor za novu jesenju setvu što jedva čekam. A neke površine eto čistim
načisto a neke biljke takođe čupam načisto. Jeste ima mnogo cvetova i pupoljaka
ali to više nema snagu da raste i stasava dalje…
Dakle pinđur sam završila tako brzo tako lako sve do
ručka a nakon ručka ja kuvam dalje pravim čuda, a kao prvo samlela sam na
vodenici za meso onoj električnoj zahvaljujući kojoj pravim sva ova čuda jer
nas vodenica odmeni zameni i sve ubrza neverovatno (da nema električne vodenice
sigurno ručno da okrećem u besmisao ne bih imala volje kao decenijma unazad što
jesam i zato ajvar dugo dugo nisam skuvala). Dakle, meljem sveže ubrane smokve kao
i one što smo sakupljale svih ovih a naših prethodnih dana u zamrzivaču…
Brzo sam skuvala čak i džem od smokava te utrošila samo
2 kg šećera a dobila 8 velikih tegli i jednu malu džema koja je otišla na
degustaciju – dobro je došso džem jer danss postimo. Tih 8 velikih tegli ide u
špajz. I po prvi put nema dovoljno praznih teglica jer sve nam je već prepuno
tako da smo juče priličan broj novih teglica morale da dokupimo – mala prazna teglica
bez poklopca 35 dinara a velika 30 bez poklopca s tim da je poklopac i velikih i
malih tegli po 10 dinara, zaključak male teglice su jako jako skupe a u njih
stane duplo manje mase...
Nabrala sam 3 ljutačice malo pre u “Hirošimi” jer to
želim da ubacim u ajvar te napravim jednu malo pikantniju ili ljutkastiju ili blago
ljutkastu varijantu a pinđur sam ostavila izvorno slano slatkast...
Kiše nije bio ali je bilo zahlađenja i tek nakon 19
sati kiša se usudila da malo i kod nas pokupi silne prašine. A sve vreme sve
ove dane kao i mesece kiša nas je obilazila i mimoilazila mada ne čudi kako smo
eto sve uspevali...
Juče izjutra i jutros nisam čitala (od pola 8 sam
napolju) ali zato svako veče nadoknadim tih jutarnjih propuštenih 50 stranica
tako da ne trpi moje ništa a kad imam ovakve gastro izazove ili poduhvate onda
neka svoja čitalačka jutra eto žrtvujem za veći viši plemenitiji smisao postojanja...
Itd…





Коментари
Постави коментар