Dana 16 septembra 2026, tj. juče premešteno je najveće tikvište u sredinu
spoljašnjeg vrta...
No, pre svega toga povadila sam crep sa donje leve a
bočne strane u “Hirošimi” jer od toga tek imam nameru da napravim ubrzo novi setveni
boks...
I onda je po preseljenju tikvišta odmah napravljen a
u zoni kokošinjca novi setveni boks velike dubine te iduće setvene moje naše devete
vrtlarske sezone 2027 imaću nove parcele za koje znam da će biti baš izvrsne po
davanu plodva. Kad mama inače pere beton u dvorištu kokošinjca sav izmet i voda
idu u setveni boks sve do žice a ide i u postojeću žardinjeru sa druge strane te
zato su suncokreti ali i kadife bili pored žice visoki, a samo suncokreti ove godine
preko 3 metra visine. Isto tako deo vode prođe i natopi setvenu liniju pored
žice…
Juče je u najtoplijem delu septembarskog dana u “Hirošimi”
izmereno ravno plus 42 stepena što je malo začudno ili i nije a napolju nije
tako grejalo a ni peklo. Kako god ova 2026 mereno po unutrašnjosti “Hirošime”
jeste dosta slabija manje vrelija od prošlogodišnje toplotne vrednosti kada je
najveći zapamćeni rekord bio 48,3 stepna. Ove 2026 imali smo najviše svega plus
46,2...
Odmah sam očistila setvenu liniju pored žice i sa
već isečenim materijalom napunila započela novi setveni boks te ću tu dodavati
u hodu lišća a u narednim danima raznog dvorišnog materijala za truljenje i od
proleća 2027 to će sve biti više nego spremno za novu setvenu devetu sezonu
2027, u kojoj sejem samo ono što mi uspeva i kad je napolju pakleno vrelo što eto
već znam da mi donosi bar neko obilje plodova...
Zmijolike bundeve mene ne očaravaju gledano spolja a
podarile su dosta lišća tj. šume mada imamo i to nešto plodova ali treba sve to
načeti te videti kakva je jestiva sadržina iznutra da li se može porediti sa
kvalitetom nektar ili muskatne bundeve koje inače obožavam a koje mi više ne uspevaju.
Za mene nema bolje bundeve do hokaido i zato ću iduće 2027 godine najviše da se
posvetim tim mojim omiljenim bundevama i da im dam mnogo više prostora...
Mnogo čerija samoniklica izgubljeno je iza žice tako
da iduće godine pored žice ide samo cveće i samo suncokreti a jestive biljke sa
tako dobrim plodovima ostaju postojaće samo u zoni setvenoj iznutra…
Juče sam farbala ogradicu u mat crno 3 u 1 dakle
stubove ograde u kutku za veš koji potom dobija 4 zetegnute žice te sve biva pušteno
u pogon a onda sledi premeštanje držača za cveće u obliku ptice kao i dodavanje
drugih saksija i više vremena sam potrošila na odluku koja od varijnti ili
verzija jeste najbolja a mnogo manje na farbanje...
Naravno, treba udariti nešto (drvo neću napolju jer je
skupo i zahtevno za održavanje a razmišljam o plastici) te uraditi popločavanje
tih šupljina tog praznog prostora na svim ogradicama ali to sada nije u planu
jer smo se previše zapetljali a zima je
na pragu u sve ove radove a mnogi od radova nisu bili planirani a prosto su se
otvorili desilo se ogromno polje rada ulaganja odricanja a to priilično sve guta
para a nama država nikad nije dala subvencije niti bi mi to iskali da recimo kao
neki dobiju podsticaje novčane da urade stolariju ili fasadu, inače to su priče za malu decu ili nameštaljke
žešće. Zato mi kuću našu kućimo i gradimo iz nule već pola veka i nikad da je skockamo
ili završimo. Opštine obično daju ta sredstva onima koji zna se leže na parama a
sirotinja u Srbiji nikad ne dobije ništa osim šipak...
Sinoć sam imala mnogo toga da opišem ali bila sam jako
umorna tako da je ta moja priča danas ipak negde isparila, a umorna ne samo za pisanje
već i za ponoćno čitanje te sam odložila sve za večeras iako sam i dalje umorna,
no izgleda mnogo manje čim pišem...
Jutros ili danas 17 septembra 2026 sa malog tikvišta
u zoni drvare ubrala sam još 3 tikvice a sve tri su bile teške zajedno mereći 928
grama, jedna od 413 g druga od 207 g a treća od 309 g. I sa ovog čudesnog
tikvišta ubrano je ravno 50 tikvica, mašala, ukupne težine 32 kg 501 g tako da
tu još ima tikvica ali ne znam koliko će to sve imati snage da stasa do barem
neke majušne tikvice. Kako god ja sam više nego zadovoljna ovogodišnjom berbom
tikvica samo sa tog malog prostranstva. I tu ostavljam sve vreže neka ih do
prvih mrazeva...
Juče sam u “Hirošimi” brala paradajz a danas čeri
paradajz od koga sam posle skuvala za ručak preukusan sataraš sa dosta čerija
prste da smažeš. Dosta čerija sam spakovala u zamrzivač...
Danas sam očistila sve preostale suncokrete kod
komposta i njima nahranila koke ali su neke glave načele ptice čak onu najbolju
najveću skoro su pozobale celu koju sam ja inače namenila za seme ali i bez
toga meni je ostalo još dosta...
Obrala sam i preostali ukrasni suncokret ili ono
lepo cveće što je raslo u belom bokalu…
Posekla sam sav bosiljak bogojavljenski iz kadica i
okačila ga naglavačke da visi u “Hirošmi” da se prosuši iakoje suvo sve od letošnje
vreline...
Kod malog plavog tikvišta ukinula sam one zakucane pritke
paletu sklonila i odnela je kod komposta gde mi je inače falilo još jedno drveno
malo presmo, te uklonila taj pritkasti dodatak jer se tu one zmijolike tikvice
nisu uopšte pokazale a čak su pobacile na prejakom suncu te obrane smežurane i suvoparne
propale (zaključak zmijolike bundeve idu bolje tamo gde ima senke i hlada, što se
pokazalo u zoni pored žice kod kokošinjca)...
U najvrelijem delu dana kada sam odustala danas od
povlačenja u svoju košnicu jer sam na tren bila baš iscrpljena i mnogo pospana
odlučim da skočim te preselim u spoljašnji vrt i mali preostali a treći najmanji
najplići setveni boks (tu ću dogodine u spoljašnjem vrtu recimo da odgajim mnogo
praziluka) a boks najplići i da zonu oo majske trešnje skroz na skroz očistim
od setvenih površina te da pustim da tu potera dogodine bujna zelena trava. Inače
travnjak je načisto opusteo načisto samo prašina i mislim da do iduće 2027 godine
neću imati više šta da kosim, te je kosidba završena za ovu sezonu 2026 a i neka
je malo sam više inače radila druge razne stvari te mi kosidba nije ni bila potrebna
a raznih radova sam imala viška…
U spoljašnjem vrtu više neće biti ašova a ni maminog
riljanja a sada tu imam 3 setvena boksa od najvećeg do najmanjeg i sada sam kao
Zlatokosa koja može da se igra sa svoja 3 krevetića...
Kad sam danas posekla bosiljak, pomerim jendu kadicu
i ispod nje ugledam nađem malog slepića malo veći od kišne gliste tanak i bacim
ga preko žice makazama u travu a on se neverovatno brzo ukopa i nestade pod zemlju…
Mnogo radova a ja u dokolici nađem ostatak malo žute
farbe u garaži te ofarbam dva izbledela stuba na drvari samo malo ih osvežim
onoliko koliko sam mogla da dohvatim sa manjih merdevina a i taman koliko je preostalo
farbe za utrošak…
Još imamo betoniranja i malterisanja, tešim se još samo
malo, još malo lepljenja mrežice, još malo stiropora, ali uskoro izlazimo iz svih
tih radova iak onas tek idućeg toplog proleća čeka ono najslađe boje ili finiš
nad finišima. Imamo još malo varenja, a onda sledi moje omiljeno farbanje nove ograde,
ali me čeka da ofarbam i ogradu na mojoj južnoj terasi, odakle snosim svo cveće
i postavljam ga na dve spoljnje a donje severne terase da bi se lakše negovalo
jer ja nemam toliko vremena da letim na sto terasa ili sto nivoa a ove godine
neko cveće na mojoj terasi je načisto propalo te bilo sprženo...
Itd…
















Коментари
Постави коментар