Пређи на главни садржај

16-17 SEPTEMBAR 2026…

 



 

Dana 16 septembra 2026,  tj. juče premešteno je najveće tikvište u sredinu spoljašnjeg vrta...

No, pre svega toga povadila sam crep sa donje leve a bočne strane u “Hirošimi” jer od toga tek imam nameru da napravim ubrzo novi setveni boks...

I onda je po preseljenju tikvišta odmah napravljen a u zoni kokošinjca novi setveni boks velike dubine te iduće setvene moje naše devete vrtlarske sezone 2027 imaću nove parcele za koje znam da će biti baš izvrsne po davanu plodva. Kad mama inače pere beton u dvorištu kokošinjca sav izmet i voda idu u setveni boks sve do žice a ide i u postojeću žardinjeru sa druge strane te zato su suncokreti ali i kadife bili pored žice visoki, a samo suncokreti ove godine preko 3 metra visine. Isto tako deo vode prođe i natopi setvenu liniju pored žice…







Juče je u najtoplijem delu septembarskog dana u “Hirošimi” izmereno ravno plus 42 stepena što je malo začudno ili i nije a napolju nije tako grejalo a ni peklo. Kako god ova 2026 mereno po unutrašnjosti “Hirošime” jeste dosta slabija manje vrelija od prošlogodišnje toplotne vrednosti kada je najveći zapamćeni rekord bio 48,3 stepna. Ove 2026 imali smo najviše svega plus 46,2...

Odmah sam očistila setvenu liniju pored žice i sa već isečenim materijalom napunila započela novi setveni boks te ću tu dodavati u hodu lišća a u narednim danima raznog dvorišnog materijala za truljenje i od proleća 2027 to će sve biti više nego spremno za novu setvenu devetu sezonu 2027, u kojoj sejem samo ono što mi uspeva i kad je napolju pakleno vrelo što eto već znam da mi donosi bar neko obilje plodova...

Zmijolike bundeve mene ne očaravaju gledano spolja a podarile su dosta lišća tj. šume mada imamo i to nešto plodova ali treba sve to načeti te videti kakva je jestiva sadržina iznutra da li se može porediti sa kvalitetom nektar ili muskatne bundeve koje inače obožavam a koje mi više ne uspevaju. Za mene nema bolje bundeve do hokaido i zato ću iduće 2027 godine najviše da se posvetim tim mojim omiljenim bundevama i da im dam mnogo više prostora...

Mnogo čerija samoniklica izgubljeno je iza žice tako da iduće godine pored žice ide samo cveće i samo suncokreti a jestive biljke sa tako dobrim plodovima ostaju postojaće samo u zoni setvenoj iznutra…









Juče sam farbala ogradicu u mat crno 3 u 1 dakle stubove ograde u kutku za veš koji potom dobija 4 zetegnute žice te sve biva pušteno u pogon a onda sledi premeštanje držača za cveće u obliku ptice kao i dodavanje drugih saksija i više vremena sam potrošila na odluku koja od varijnti ili verzija jeste najbolja a mnogo manje na farbanje...

Naravno, treba udariti nešto (drvo neću napolju jer je skupo i zahtevno za održavanje a razmišljam o plastici) te uraditi popločavanje tih šupljina tog praznog prostora na svim ogradicama ali to sada nije u planu jer smo se previše zapetljali  a zima je na pragu u sve ove radove a mnogi od radova nisu bili planirani a prosto su se otvorili desilo se ogromno polje rada ulaganja odricanja a to priilično sve guta para a nama država nikad nije dala subvencije niti bi mi to iskali da recimo kao neki dobiju podsticaje novčane da urade stolariju ili  fasadu, inače to su priče za malu decu ili nameštaljke žešće. Zato mi kuću našu kućimo i gradimo iz nule već pola veka i nikad da je skockamo ili završimo. Opštine obično daju ta sredstva onima koji zna se leže na parama a sirotinja u Srbiji nikad ne dobije ništa osim šipak...

Sinoć sam imala mnogo toga da opišem ali bila sam jako umorna tako da je ta moja priča danas ipak negde isparila, a umorna ne samo za pisanje već i za ponoćno čitanje te sam odložila sve za večeras iako sam i dalje umorna, no izgleda mnogo manje čim pišem...

Jutros ili danas 17 septembra 2026 sa malog tikvišta u zoni drvare ubrala sam još 3 tikvice a sve tri su bile teške zajedno mereći 928 grama, jedna od 413 g druga od 207 g a treća od 309 g. I sa ovog čudesnog tikvišta ubrano je ravno 50 tikvica, mašala, ukupne težine 32 kg 501 g tako da tu još ima tikvica ali ne znam koliko će to sve imati snage da stasa do barem neke majušne tikvice. Kako god ja sam više nego zadovoljna ovogodišnjom berbom tikvica samo sa tog malog prostranstva. I tu ostavljam sve vreže neka ih do prvih mrazeva...

Juče sam u “Hirošimi” brala paradajz a danas čeri paradajz od koga sam posle skuvala za ručak preukusan sataraš sa dosta čerija prste da smažeš. Dosta čerija sam spakovala u zamrzivač...

Danas sam očistila sve preostale suncokrete kod komposta i njima nahranila koke ali su neke glave načele ptice čak onu najbolju najveću skoro su pozobale celu koju sam ja inače namenila za seme ali i bez toga meni je ostalo još dosta...








Obrala sam i preostali ukrasni suncokret ili ono lepo cveće što je raslo u belom bokalu…

Posekla sam sav bosiljak bogojavljenski iz kadica i okačila ga naglavačke da visi u “Hirošmi” da se prosuši iakoje suvo sve od letošnje vreline...

Kod malog plavog tikvišta ukinula sam one zakucane pritke paletu sklonila i odnela je kod komposta gde mi je inače falilo još jedno drveno malo presmo, te uklonila taj pritkasti dodatak jer se tu one zmijolike tikvice nisu uopšte pokazale a čak su pobacile na prejakom suncu te obrane smežurane i suvoparne propale (zaključak zmijolike bundeve idu bolje tamo gde ima senke i hlada, što se pokazalo u zoni pored žice kod kokošinjca)...

U najvrelijem delu dana kada sam odustala danas od povlačenja u svoju košnicu jer sam na tren bila baš iscrpljena i mnogo pospana odlučim da skočim te preselim u spoljašnji vrt i mali preostali a treći najmanji najplići setveni boks (tu ću dogodine u spoljašnjem vrtu recimo da odgajim mnogo praziluka) a boks najplići i da zonu oo majske trešnje skroz na skroz očistim od setvenih površina te da pustim da tu potera dogodine bujna zelena trava. Inače travnjak je načisto opusteo načisto samo prašina i mislim da do iduće 2027 godine neću imati više šta da kosim, te je kosidba završena za ovu sezonu 2026 a i neka je malo sam više inače radila druge razne stvari te mi kosidba nije ni bila potrebna a raznih radova sam imala viška…

U spoljašnjem vrtu više neće biti ašova a ni maminog riljanja a sada tu imam 3 setvena boksa od najvećeg do najmanjeg i sada sam kao Zlatokosa koja može da se igra sa svoja 3 krevetića...

Kad sam danas posekla bosiljak, pomerim jendu kadicu i ispod nje ugledam nađem malog slepića malo veći od kišne gliste tanak i bacim ga preko žice makazama u travu a on se neverovatno brzo ukopa i nestade pod zemlju…

Mnogo radova a ja u dokolici nađem ostatak malo žute farbe u garaži te ofarbam dva izbledela stuba na drvari samo malo ih osvežim onoliko koliko sam mogla da dohvatim sa manjih merdevina a i taman koliko je preostalo farbe za utrošak…

Još imamo betoniranja i malterisanja, tešim se još samo malo, još malo lepljenja mrežice, još malo stiropora, ali uskoro izlazimo iz svih tih radova iak onas tek idućeg toplog proleća čeka ono najslađe boje ili finiš nad finišima. Imamo još malo varenja, a onda sledi moje omiljeno farbanje nove ograde, ali me čeka da ofarbam i ogradu na mojoj južnoj terasi, odakle snosim svo cveće i postavljam ga na dve spoljnje a donje severne terase da bi se lakše negovalo jer ja nemam toliko vremena da letim na sto terasa ili sto nivoa a ove godine neko cveće na mojoj terasi je načisto propalo te bilo sprženo...

Itd…

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...