Juče ili 8 septembra 2026 ubrana je u “Hirošimi” još
jedna hokaido bundeva od koje sam skuvala potaž...
Za ručak sam napravila sarmicu od našeg ranog kupusa
ditmar tačnije od liski koje sam kao mlade i zelene ostavila lepo u zamrzivač...
Istočna strana zida završena je skroz na skroz, tako
da će sutradan tj. danas da se nastave radovi na severnoj najvišoj
najzahtevnijoj strani…
Juče nisam bila orna za neki veći poduhvat jer sam se
tog svog a prethodnog dana 7 septembra 2026 baše preradila praveći rasadnik
tako da sam juče skupljala snagu za ovo što sam posve slučjano neplanirano
postigla čak danas a da ništa od svega toga još nisam planirala posebno ne dok
traju i dalje sve ove vrućine...
Obišla sam juče sve manje i sve male kaleme i samo
ih po vrhu poravnjala uredila sredila tamo gde su štrčale krošnje i malo sve dovela
u neki veći lepši sklad inače opadajuća mesečeva mena jeste naklonjena rezidbi
voća, a nešto kasnije čeka nas veliko orezivanje i sređivanje svog našeg velikog
drveća a to već neću moći kao sve ovo sama a to je naš timski zahtevniji rad,
dok ovo sitno odradim očas posal sa zemlje sama uz pomoć svog čarobnog teleskopa…
Iskomila sam rukama suve glave suncokret u drvari i
sada se te semenke sve suše u letnjoj kuhinji za iduću setvenu sezonu 2027…
Započela sam juče svoj mali a prvi setveni jesenji
početak uz pomoć jedne drvene žute letve pomoću koje sam napravila 4 linije i kod
drvare u setvenom boksu zasejala samo jednu kesicu rotkvica a ostalo ću zasejati
na nekim drugim mestima (nove kesice semena nisam još kupovala jer srećom imam
ovaj ostatak od prolećne setve 2026), a bilo je važno samo započeti setvu u
opadajućoj meni kad je inače naklonjeno krtolama, korenju, itd...
Onda smo prosekli vrata a ram smo skovali pre više od
mesec i po dana i onda zategli mrežicu onu već isečenu te okačili vrata i
napravili mehanizam za zatvaranje. A meni je ostalo da uskoro uradim putići ili
ulaz napravim stazicu te spojim sve te puteljke mog vrtlarskog lavirinta, a sada
će biti već olako iznositi sve kofe sa dna ili preko dna pravo na kompostište...
Jutros 9 septembra 2026 krenem da izjutra samo
obilazim stazice svoje “Hirošime” da razgledam i prvo šta primetim gle budnog
pauka stražara koji je nešto krupno nešto dobro ulovio i sada se igra sa tom
svojom žrtvom. Nisam bolje ni znatiželjnije posmatrala (ubeđena sam da unutra
nije pčela) a šta je tu on već balzamovao ali bih rekla da je neki drugi neki sitniji
neki naivniji pauk ako ne grešim...
I onda sam odjednom na 30 stepeni osećajući se orno dobro
i prijatno počela sama sve da režem (na zidu za mene nema posla meni je na gradilištu
tog tipa dosadno sivo ne volim te poslove ali zato volim da se igram sa svojom zemljom
i nekim vrtlarskim alatima) prvo po neko lišće na paradajzu a onda da krčim
neke suve vreže krastavaca sve usput berući u svoje korpe po neki plod kao što
su papričice ljutačice, krastavci, paprike šilje, paradajz, čeri. I onda rešim
da je ipak sazrelo sve te tako oberem sve svoje hokaido bundeve, od najveće do
najmanje...
Jako sam zadovoljna pre reći očara zadivljena svim
ovogodišnjim vrtlarskih postignućima u jednoj izuzetno paklenoj vatrenoj godini
bez kiše kad imam savršene plodove a čak sam ovog jutra izdvojila 3 najkrupnija
hokaido ploda i nije mi bilo teško da ih analiziram - najteža hokaido 1 kg 455
g, druga je od 1 kg 401 g a najmanja od
te 3 izdvojene teška je 963 grama te u samo te 3 najkrupnije bundeve hokaido imam
ukupno 3 kg 819 g...
I zato ću iduće setvene sezone ove bundeve da
posejem mnogo više jer ona hoće da raste i u plasteniku hoće na toploti hoće na
suncu. Sva ova današnja žetva hokaido bundeva bila je unutar “Hirošime”…
Sve od prve užine pa do ručka sve sam sama iznela sama
očistila sve raskrčila a onda je već udarila vrućina i već 40 stepeni u “Hirošimi”
te već mi je na plus 40 bilo zapara malo muka vrućina ali na svu sreću tih poslova
više nije bilo jer bilo je više nego dovoljno i to malo sređivanja, a imam naravno
tu još radova ali sve može još da sačeka, a već sada je sve malo komotnije jer
više ne vise hokaido nad glavo a mi više u njih ne udarimo glavom dok se saginjemo
i prolazimo stazicama. I ponovo koračam “Hirošimom” uspravno, a iskreno imam i
zašto – iza mene je dakle presavršena perfektna vrtlarska osma sezona...
Čim bude zahlađenje a dan radan vraćam se nazad u “Hirošimu”
gde me čeka jako zanimljivih poslića na mojoj zemlji...
Dok se ja bavim svojom dušom svojom “Hirošimom” severna
strana zida napreduje i još u nekoliko poteza ili etapa i to će biti sve gotovo
a potrošeno je za sever i istok ukupno 16 bala (to je 80 kvadrata izlepljene
površine) tako da još malo nam treba fali novih bala za severni zid još jedna i
malo jače i još dve za zapadnu stranu zida...
Za večeru od jutros ubranih svežih plodova pravim
sataraš...
Za drugu užinu uspevam samo da nam skuvam pudding od
vanile sa mlevenim bademima jer za veće zahtevnije kolačiće nemam snage nemam
volje (za kuvanje moram biti odmorna od svih drugih fizičkih poslova što je dosta
retko teško ali i kad čovek radi mora nešto na brzinu zbućkati i fino jesti) a
i danas sam se umorila kao i prekuče mada za koju nijansu mnogo manje...
Onda sam u vrtu otkrila šta mogu uskoro da očistim
koje to završene površine – najpre najveće tikvište ukraj majske trešnje gde
još čuvam samoniklice čerija a tikvice su tu završile načisto...
I tamo iza ručka uspevam da uz pomoć macole lopate premestim
i zakucam 5 crepova da ih premestim postavim drugačije trasirajući stazicu a
onda donesem preostale betonske elemente i napravim ulaz ili mali prag preko
koga kao i uvek neće moći baš svako preći...
Napravi sama tu stazicu i povežem kao pojmove svoje
puteljke i sada put me vodi preko dna pravo na kompostište...
Dogurala sam jutros već do 400 strana tako da me do kraja
početog romana reke deli još 180 nepročitanih strana ali sam dužna još nešto sebi
da se vratim već pročitanom “Kralju Liru” i to sve odlažem za neki kišni dan a kada neću
imati šta da radim u vrtu i kada ću se ušuškati uz topli čaj te latiti malo svoga
oštrog pera...
Itd…












.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Коментари
Постави коментар