Пређи на главни садржај

12-14 SEPTEMBAR 2026…

 



 

Dana 12 septembra 2026 sa malog tikvišta ukraj drvare ubarla sam još dve tikvice jednu od 444 grama težine a drugu od 481 g dakle ukupne težine obe tikvice su 925 g. Sa te parcele ovim je inače već ubrano 47 komada tikvica ukupne težine 31 kg 572 g a što je dakle moja najbolja rekordna berba ili žetva ikada što se tiče tikvica, a tu imam još potencijalnih tikvica za branje...

Dokupljeno je još 10 kg crvenih paprika prve klase da napravimo i ajvar. Onda su paprike ispečene u rerni vatrenog šporeta smederevca…

Samo nakon 4 dana od setve primetime izniču ukraj drvare prve rotkvice, što je bilo i očekivano…

Očistila sam najveće tikvište ukraj majske trešnje ono koje je jedino donelo dosta samoniklog paradajza mahom čerija, a tikvica je tu nabrano jako malo najmanje svega 3 komada ukupne težine 1 kg 036 grama. I tu više neću sejati tikvice pošto ću tu ipak sejati iduće godine 2027 samo neko korenje najpre šargarepu…







Započeli smo betonske radove na ogradi naših spoljašnjih severnih terasa…

Delimično sam očistila malo plavo tikvište gde još radi patison tikvica…

Dana 13 septembra 2026 skuvale smo mama i ja ajvar, a samo za sat vremena sve beše već gotovo, a dobile smo ukupno 6 kg ajvara ili 12 malih teglica. O zimnici ću tek jednom posebno više pisati razmišljati kao i  o svim pročitanim knjigama ove moje jako dobre nikad bolje 2026, dobre po svemu u svemu, a posebno ću pisati o ukupnim ciframa ili brojkama svih napunjenih teglica ove godine a brojka je impozantna tako da smo eto spremile ukupno 111,5 kg zimnice ili napunile velikih i malih tegli...

Mama me obradovala kupovinom još jedne manje šerpe koja je završila naravno u našoj letnjoj kuhinji a zapremina šerpe je 3,8 litara tako da sam je već sutradan tj. danas ponovila skuvavši u njoj punjene paprike…

Posle ručka otišli smo juče u to nedeljno popodne na planinu gde zatičemo carstvo bobičastog divljeg voća od gloginja preko trnjina šipurka, divljih kupina, itd. te dolazimo na još jednu genijalnu ideju da napravimo ove jeseni vodnjiku…






Livade su prepune ucvetalih šafrana tako da prvi vesnik zime mrazovac kao da nam nemo nemušto govori da ćemo eto imati ponovo neku dugu dugu neku jaku jaku mrazovitu oštru oštru zimu a verovatno i preuranjenu a obično je mrazovac po livadama tarskim prkosio oko prve nedelje pa i polovinom novembra meseca ili negde u oktobru ali činimi se nikad ovako rano već polovinom septembra ili na samom kraju kalendarskog leta…

Malo smo umorni, malo smo van svoje šetalačke super forme, jer pola godine intenzivnog jako teškog jako zahtevnog rada sada je već za nama a srećom odjednom dani su skraćeni te samo mislimo da se malo pre povlačimo, a imamo i zahlađenje bez kiše i dalje te reklo bi se kako manje radimo a mi ipak mnogo radimo i samo gradimo, a kako ide bar nedeljom i praznikom treba da se vratimo formi ili našim šetnjama bez umora...

Čim smo se vratili sa planine stigla su nam 3 balona isceđenog šipurka tako da smo htele ne bi tako sebi sve nametnule ali desilo se nešto kao lančana proizvodnja...

I tako danas 14 septembra 2026 nakuvale smo i najomiljeniji džem od šipurka uz utrošak 8 kg šećera a od 3 balona dobijeno je 16,5 kg džema, te ovim je spremanje zimnice na šporetu smederevcu završeno te nema više kuvanja, nema mešanja, nema sipanja u jako vrele tegle (malo sam se opržila danas na jednu vrelu teglu te zakačila levim laktom) a džem do šipurka  se najduže kuvao me što smo imali hladno vreme pa je malo više truda trebalo a na sve je ukupno otišlo 4 sata od kako sam na plotnu nedge posle 9 sati namakla šerpu i založila vatru, i tek posle 13 sati sve je bilo skuvano. I šporet se zatvara poklapa i navlači preko njega najlon i čekamo iduću sezonu 2027 te neke prve sazrele dobre plodove u izobilju i da kao prvo postoji i dalje ovoilko nadljudske snage ili upornosti za kuhanje koje je ove godine zasenilo čak i nas dve...

Sutra definitivno započinjem sve ovo odlagano dakle jedno veliko usisavanje ili sređivanje svog gnezda svoje košnice dakle sledi ono što jako jako mrzim usisavanje i brisanje prašine rad za koji se postepeno psihički spremam po 2 meseca cela (sutra bih radije kuvala neki džem nego da drndam usisivač ali jednom kad mi se nakupi ćuća ili prašina zabeli po parketu i to preživim)…

Knjige sam danas konačno nabavila pre kuvanja džema a nabavila nove naslove za čitanje tako da mi treba uz čitanje sve da blista te da bude čisto da bih mogla u narednih mesec dana da nalivam sebi topli čaj i samo da uživam čitam uz one poslove vrtlarske setvene i neke druge kućne koji se eto odrade i sve postigne...

Posle kuće na red dolazi sređivanje “Hirošime”, a ako stignem možda sutra a ako ne onda neki drugi dan recimo prekosutra ili nakosutra. Svaki dan malo po malo da sve ponovo blista sve peva i odiše sam na čisto na blistavo…

Izbetonirali smo još jednu stranu terase tako da sutra treba da završimo končano betoniranje kao i punjenje svih stubova betonom...

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...