Пређи на главни садржај

15 SEPTEMBAR 2026…

 



 

Pošto sam do ručka ispunila sve svoje snove, a dakle sve svoje planove sebi zadate još juče - započela izjutra novu knjigu uz čaj I kafu a prvu iz plejade uzetih 6 veličanstvenih pročitavši preko 50 strana a onda imadoh volje snage da se latim metle, usisivača, magičnih krpa te sve lepo usisam i očistim sve osim da na kraju oribam wc što ipak odlažem za koji drugi dan a inače wc blista i bez toga tu se uvek nešt eto oriba…

Posle ručka pomislim već pala od umora od usisivača sva ispražnjena da se vratim nazad u svoju košnicu koja blista i već peva od čistoće da se izležavam i nastavim čitanje, ali vidim idu ponovo kao neki osunčani dani te na sparnih i vlažnih plus 29 stepeni rešim da konačno malo više sredim ošišam očistim svoj vrt pobede nazvan 2019 “Hirošima”...

Obukala sam se malo toplije jutros kao da je napolju stisla hladna jesen (ali svako naše jutro i veče prohladno je jako, prozori su zatvoreni, jorgan je zamenio od večeras onu žutu tanku letnju frotir dekicu) te sam se dobro oznojila u “Hirošimi”…

Radile su samo kalemarske makaze a ošišala sam sve visoke vrhove prepune najlepših žutih cvetova, kao i čerija ali i paradajza, čak i sve krastavce sam počupala, te sve poslednje ovogodišnje plodove najpre obrala, itd. Krastavci su nas baš nahranili i neizmerno im hvala, te dakle nikad lošiji naš početak nikad manje biljaka a na kraju nikad duže beremo plodove krastavca do sredine septembra 2026…







Onda sam u dnu “Hirošime” onaj setveni boks bez creva ili bez sistema kap po kap malo skratila po kraćim bočnim stranama, malo crep ispomerala, te između leve strane i te parcelice napravila još jednu malu stazicu (staze znače kad se ubiraju plodovi i nema gaženja komposta), uz pomoć lopate i macole ponovo prokrčila puteljak i dogodine kad posadim po levoj bočnoj strani paradajz neću više ulaziti tu i gaziti po kompostu...

Tu malu setvenu parcelicu eto već pripremam za sađenje belog luka...

Sutra nastavljam svoje omiljene vrtlarske radove jer sada mi samo to ostaje, dok ne stignu drva na pakovanje...

I pošto sam sve fino sredila sinula mi je odmah nova velika a strašna ideja za sutra – te ponovo da ne bude nikad čoveku monotono sledi još jedno preseljenje moje malo te ja dakle sutra eto donosim malo više promene u vrtu pravim malo više izmena stvaram sve malo drugačije lepše bolje a planiram da ono najveće tikvište lepo razvalim urušim rasturim te ga odmah preselim na još 1/3 ili tačno u sredinu spoljašnjeg vrta tako da nam ostaje samo još 1/3 ali i za nju imam plan, te ću i na njoj da premestim i preselim ili čak napravim nove veće setvene krevetiće, tako da mama više neće morati da rilja (želim da nema više kopanja a za to se eto zalažem još od svoje prve vrtlarske 2019 godine), a nama je dovoljno to što imamo samo “Hirošima”, a ovim mojim novim tumbanjem i preseljenjem ili prekrajanjem a smanjenjem setvenih  površina smanjenjem nekih setvenih parcela mereno u kvadratni metrima dođe sve to na skoro isto...








Sva betoniranja oko spoljašnjih terasa i ogradica su završena tako da eto možemo odahnuti mada imaće nešto kasnije malo malterisanja, ali preživljavamo sve te zahtevne radove koje polagano istiskujemo iz svog vidokruga...

Nabrala sam silne plodove danas, kao i svih prethodnih dana, meseci, a kako se lepo vidi imam još dosta plodova za branje…

Dosta čerija spakovale smo mama i ja u zamrzivač tako da u zamrzivaču već imamo naše dobre zalihe ne samo paradajza već i čerija...

Preko noći imali smo kišu blagu sitnu malu ali ipak kišu…

Dok sam sređivala “Hirošimu” primetime bogomoljku a sve ove dane unaza pitala sam se gde je da li još postoji te danas mi se otkrilo da je tu da sve vreme živi u našem vrtu pobede ali je eto bila i ostala sve do danas neuhvatljiva mom oku...

Ošišala sam i šparglu a pošto je iduće 2027 njena treća godina očekujem da ću konačno otkinuti prvi štapić skuvati te kušati...

Otkinuta su i ona 3 sazrela prezrela kornišona tako da sam pokupila mnogo semenki te iako slutim znam da je reč o hibridnom semenu ja ću probati ništa ne boli ništa me ne košta da to idućeg proleća posejem a šta će biti od svega videće se, a ja očekujem uspeh…

Itd…

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

VRT…

    “Vrt nije samo mesto; to je razgovor između zemlje i duše”...   (prevod sa engleskog)  

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...