Enciklopedija “Britannica” daje sledeći odgovor:
“S obzirom da biljke nemaju receptore za bol, živce
i mozak, one ne osećaju bol kako to mi pripadnici životinjskog sveta shvatamo.
Iščupati mrkvu ili podrezati živu ogradu nije oblik botaničkog mučenja i tu
jabuku možete zagristi bez brige. Međutim, čini se da mnoge biljke mogu uočiti
i preneti fizičke podražaje i oštećenja na načine koji su sofisticiraniji nego
što se dosad mislilo.
Neke biljke imaju očigledne senzorne sposobnosti,
kao što je Venerina muholovka i njene neverovatne zamke koje se mogu zatvoriti
za otprilike pola sekunde. Slično, osetljiva biljka brzo skuplja svoje lišće kao
odgovor na dodir, prilagodljivost koja bi mogla poslužiti da prestraši
potencijalne biljojede. Dok ove biljke vidljivo pokazuju jasan senzorni
kapacitet, nedavna istraživanja su pokazala da su druge biljke sposobne
percipirati i reagovati na mehaničke podražaje na ćelijskom nivou. Arabidopsis
(biljka gorušice koja se obično koristi u naučnim istraživanjima) šalje
električne signale s lista na list kada je pojedu gusenice ili lisne vaši,
signale da pojača svoju hemijsku odbranu protiv biljojeda. Iako je ovaj
izvanredan odgovor iniciran fizičkim oštećenjem, električni signal upozorenja
nije ekvivalentan signalu bola i ne bismo trebali antropomorfizirati ozleđenu
biljku kao biljku koja pati. Biljke imaju izuzetne sposobnosti reagovanja na
sunčevu svetlost, gravitaciju, vetar, pa čak i male ugrize insekata, ali (srećom)
njihovi evolucijski uspesi i neuspesi nisu oblikovani patnjom, samo
jednostavnim životom i smrću”.
(prevod sa engleskog)
Коментари
Постави коментар