Пређи на главни садржај

KUĆIŠTE WARDIAN…

 



 

“Kućište Wardian bio je rani tip terarijuma, zapečaćenog zaštitnog spremnika (kontejnera) za biljke. Našao je veliku primenu u XIX stoleću u zaštiti stranih biljaka uvezenih u Evropu iz prekomorskih zemalja, od kojih je velika većina prethodno umrla od izloženosti tokom dugih putovanja morem, frustrirajući mnoge znanstvene i botaničare amatere tog vremena. Kućište Wardian bio je direktni preteča modernog terarijuma i vivarija i inspiracija za stakleni akvarijum.

Ime je dobio po Nathanielu Bagshawu Wardu (1791 – 1868) iz Londona, koji je promovisao kućište nakon pokusa. Objavio je knjigu pod naslovom On the Growth of Plants in Closen Glazed Cases 1842 godine. Škotski botaničar po imenu A. A. Maconochie stvorio je sličan terarijum gotovo deceniju ranije, ali njegov neobjavljivanje značilo je da je Ward dobio priznanje kao jedini izumitelj.

Povest i razvoj

Ward je bio lekar sa strašću za botaniku. Njegov osobno sakupljeni herbarijum iznosio je 25 000 primeraka. Međutim, paprat u njegovom londonskom vrtu na Wellclose Squareu bila je zatrovana londonskim zagađenjem zraka, koje se uglavnom sastojalo od dima uglja i sumporne kiseline.

Ward je takođe držao čahure moljaca i slično u zatvorenim staklenim bocama, a u jednoj je otkrio da su spore paprati i vrsta trave proklijale i rasle u malom tlu. Zainteresovan, ali još ne videći prilike, ostavio je pečat netaknut oko četiri godine, napomenuvši da je trava zapravo jednom procvetala. Međutim, nakon tog vremena pečat je zarđao i biljke su ubrzo umrle od lošeg zraka. Shvativši mogućnosti, dao je stolaru da mu izradi tesno postavljenu ostakljenu drvenu kutiju i otkrio je da u njoj raste paprat.

Ward je objavio svoj eksperiment i pratio ga knjigom 1842, On the Growth of Plants in Closely Glazed Cases.

Engleski botaničari i trgovački rasadničari strastveno su istraživali svet za novim biljkama od kraja XVI stoleća, ali one su morale putovati kao semenke ili izdanci, ili kao suvi rizomi i korenje, a slani zrak, nedostatak svetla, nedostatak sveže vode i nedostatak odgovarajuće nege često su uništili sve ili gotovo sve biljke čak i u velikim pošiljkama. S novim Wardiovim kućištima, nežne mlade biljke mogu se postaviti na palubu kako bi imale koristi od dnevnog svetla i kondenzovane vlage unutar kutije koja ih je zalivala, ali štitila od prskanja soli.

Prvi test ostakljenih kutija napravljen je u julu 1833, kada je Ward otpremio dve posebno konstruisane ostakljene kutije ispunjene britanskim papratima i travama sve do Sydneya u Australiji, putovanjem od nekoliko meseci na kojem su zaštićene biljke još uvek bile u dobrom stanju do dolazka. Ostale su se biljke vratile: brojne australske autohtone vrste koje nikad pre nisu preživele prevoz. Biljke su stigle u dobrom stanju, nakon burne plovidbe oko rta Horn.

Jedan od Wardovih dopisnika bio je William Jackson Hooker, kasnije direktor Kraljevskih botaničkih vrtova u Kewu. Hookerov sin Joseph Dalton Hooker bio je jedan od prvih istraživača biljaka koji je koristio nove Wardian kutije, kada je 1841 godine poslao žive biljke natrag u Englesku iz Aotearoa/Novi Zeland, tokom pionirskog putovanja brodom HMS Erebus koji je oplovio Antarktik.

Kućišta Wardian ubrzo su postali obeležja modernih salona u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Državama. U zagađenom zraku viktorijanskih gradova, pomama za paprati i pomama za uzgojem orhideja koja je usledila uveliko su svoj podsticaj zahvalili novim kućištima Wardiana.

Još važnije, kućište Wardian pokrenuo je revoluciju u mobilnosti komercijalno važnih postrojenja. U 1840-ima, Robert Fortune je koristio Wardian sanduke da otpremi 20 000 biljaka čaja u Britansku Indiju, krijumčareći ih iz Šangaja u Kini, kako bi pokrenuo plantaže čaja u Assamu. Godine 1860 Clements Markham upotrebio je kućišta Wardian da prokrijumčari biljku cinchona iz Južne Amerike. Godina 1870-ih, nakon klijanja uvezenog semena hevee u grejanim staklenicima u Kewu, sadnice brazilskog kaučukovca uspešno su isporučene u Wardian kutijama na Cejlon (Šri Lanka) i nove britanske teritorije u Malaji kako bi se pokrenule plantaže kaučuka.

Stoga su kućišta čuvari zaslužni za pomoć u razbijanju geografskih monopola u proizvodnji važnih poljoprivrednih dobara.

Kew Gardens koristio je Wardian sanduke za slanje biljaka u inostranstvo sve do 1962.

Veruje se da je najstarije preživelo Wardian kućište iz otprilike 1880, otkriveno u Tregothnanu 1999.

Ward je uvek bio aktivan u Društvu lekara Londona, čiji je magistar postao 1854. Sve do nedavno, Društvo je upravljalo Chelsea Physic Gardenom u Londonu, drugim najstarijim botaničkim vrtom u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ward je bio član osnivač i Botaničkog društva u Edinburghu i Kraljevskog mikroskopskog društva, član Linneovog društva i član Kraljevskog društva”.

 

Izvor: “Wikipedia”

(prevod sa engleskog)

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...