Jutros sam se baš rano uputila ka “Hirošimi”, jer
inače ovih januarskih teških dana moj dan počinje u 5 sati i 55 minuta, pošto se
od 6 sati izjutra nalivam novim dozama antibiotika (jednu bakteriju izlečim, kad
druga se neka aktivira), a ponovo još jedna nepovoljna moja zima, kada imunitet
samo slabi, pada, a herpesi i bakterije u meni rade više nego što bi inače trebalo,
itd...
Sneg od sinoć nije pao kao neki preteći, a veći teret,
već kao nešto blaža snežna pokorica te se najlon lepo drži, sve lepo podnosi,
trpi, a unutra je malo tamnije, ali mnogo toplije, mada na nekim mestima po
najlonu nema snega te mu to sve dođe kao nešto veći propust svetlosti...
Malo posle pola 8 – pošto izdvojim jutarnju dozu
lekova ocu, inače imam i večernja zaduženja oko lekova da raspodelim tačno u miligrame
pune šake lekova, a mislim da je bilo oko 7 sati i 40 minuta taj moj prvojutarnji
zalazk u “Hirošimu”...
Voda u belom buretu nije zaledila, nema jutarnjeg
mraza već dva dana, a poslednji ostatak rukole sa lakoćom jutros čupam i odnosim
kokama nosiljama. Jedino molim koke Tomindanke da što pre pronesu jaja, bar oko
Bogojavljenja, jer tada im je ravno 3 meseca boravka ovde, jer majka non-stop
kupuje jaja, a treba sa malo uštedeti mnogo, a verujem da će mi se moj KOKO ŠINJAC
ubrzo isplatiti i sve potrošeno i uloženo da će mi se nečim vratiti (inače
osećam samo krivicu da sam spiskala što nisam trebala), ili sam osuđena na
propast, trećeg nema…
Ternutno zatičem u “Hirošimi” 0,0 stepeni a onda sledi
očitavanje nakon jednog dana pauze. Po pitanju najniže T ova dva januarska dana
nema razlike te dalje merač pamti kao najnižu T u 2025 onih minus 5,4 od pre 2
dana. Ali, što se tiče najviših vrednosti T merač pamti najvišu dnevnu T od čak
20,1 stepen u plusu...
Nešto kasnije po drugi pu svraćam u “Hirošimu” i očitavam
trenutnu T koja je oko 10 sati iznosila 0,8 stepeni...
Ako ko ume da uživa svih ovih zimskih dana to su koke
jer za njih nema loših uslova, lošeg vremena, niti snega, niti kiše, niti zime,
niti brige, itd...
Tek pri drugom ulasku u “Hirošimu” oko 10 sati nasekla
sam makazama te nabrala salatu ledenku koju ovih dana ošišam makazama i ostavim
njihov koren da vidim da li će na proleće 2025 da krene nova salata. Berem još praziluk
i mladi crni luk. Među nabranim mladim lukom nalazim potpuno uspele i ničim
načete strukove luka i glavice zdrave u kojima nema crva, nema ničega...
Obilazim kompost i prosipam na kamaru koja polako nestaje
i koja sagoreva i koja se snižava – još jednu nakupljenu kantu otpada iz “Hirošime”
– oljuština do luka, korenje, itd...
Itd…
Коментари
Постави коментар