Juče u “Hirošimi” oko pola 9 trenutna T iznosila je
0 stepeni, a jutros oko pola 10 mrvicu toplije 0,1...
Što se tiče najniže i najviše T tu promena za sada nema,
te pamtimo onih plus 26 kao i onih minus 7, nešto naše trenutno najviše i najniže…
Juče se u “Hirošimi” brala salata i luk praziluk, a
danas samo salata...
Za razliku od juče danas je pored kuće i svih živućih
objekata, osveštana bogojavljenskom vodicom i naša “Hirošima” i neke druge obradive
setvene površine – dovoljno da kapne najmanje po kap svete vode da rastera Vesna
svojom ručicom sve stare i nove užase koji su se nad nama nadvijali još od lanjske
godine...
U novu godinu 2025 treba ući vodom svetom pročišćeno,
sa mnogo isprskanih kapi svete vodice pomoću suvog struka bosiljka da se
oteraju od našeg praga sve sile vražje, svi negativni ljudi, svi zlobnici, sve
alapče, itd...
Ponovo sam jutros makazama isekla tj. samo još malo skratila
dve saksije đumbira, a ostatak bacila na compost...
Iz ikebane sam povadila suve stabljike plavog maka,
pokidala im male pametne, a zvečeće glavice i ostavila ih pune semenki za novu
prolećnu sedmu našu setvenu sezonu 2025…
Suve stabljike plavog maka izlomila i bacila u plavu
vanglicu koju ću kad se dobro napuni biljnog otpada izručiti na compost...
Koke juče i danas hranim korenjem salate, a one čim me
ugledaju da kročim u avliju postroje se na kapiji i čekaju strpljivo gledaju kako
leđima zamičem u “Hirošimu” i čekaju da se nazad vratim sa kofom načupanog zeleniša...
Možda vreme sporo teče posebno kad se teške stvari izdešavaju,
te tako danas naše kokice mlade Tomindanke naša nosiva budućnost, naš deseterac,
slave svoja puna 3 mesca kako obitavaju u našem KOKO ŠINJCU, nešto što smo zadnje
napravili sami svoje, kao svou najsvetliju krunu, svoje najlepše životno remek-delo,
opraštajući se dalje od poslova i velikih ulaganja takve teže vrste, i samo čekamo
da se pronesu, da nas baš obraduju...
Itd…
Коментари
Постави коментар