I pomislim na početku novog jutra 2025, mada svako
novo jutro, podosta liči na ono moje prethodno, staro, prošlo - da je juče sve
bilo i strašnije i hladnije i ledenije, ali dok ne proverim zabeležene vrednosti
na meraču promena, svakako neću saznati šta je istina...
Mraza ima i jutros i sve je tako stegnuto i mrazovito,
zima ozbiljno počinje, mada to se dakle znalo i očekivalo po onom bujanju i cvetanju 2024,
po pupovima koji su šaputali samo onima koji čuti još mogu ono nečujno da će
biti u 2025 jako i oštro, hladno, mrazovito…
U “Hirošimi” oko pola 10 dočekuje me samo malo
toplije nego juče u isto vreme, a svega plus 1,4 stepeni, ali kad proverim koja
je najniža temperatura pročitah minus 4,9 - dakle jutros nije hladnije jutro
prvojanuarsko 2025 nego zadnje jutro decembarsko u 2024 od minus 4,4…
Ali, nažalost mrazevi su izbrisali memoriju mom
meraču pa više ne pamti prošlogodišnju najveću ekstremnu temperaturu od 49 u plusu,
već pamti i čuva najnoviju jučerašnju najvišu temperaturu od plus 15,3 i tu nastaje
moje malo razočaranje (isto je i sa najnižom vrednošću)…
Sada imam izozov da se svako jutro interesujem ovim
promenama i brojkama na meraču, dakle nekom vrstom očitavanja, pošto sam moć
čitanja zamrzla krajem decembra 2024 i tu gde me sve preseklo tu sam i ostala
ukopana, nepomična, kao da ne umem dalje…
Rukolu klonulu čupam i dajem kokama nosiljama koje
me verno čekaju na kapiji i obraduju mi se svaki put kad krenem u dvorište KOKO
ŠINJCA sa svežim zelenilom…
Po avliji sve je smrzlo, te pipam compost u plavom
malom tikvištu gde sve je tvrdo kao beton kao kamen stegnuto, nepropusno, a to se
neće otkraviti baš olako…
Ponovo prizori januarske najsmrznutije svelepote, samo
nisam orna da pravim i beležim nešto više fotografija kao inače, tek usput, tek
malo, dok možda i to u meni ne prestane...
Itd…
Коментари
Постави коментар