Пређи на главни садржај

PRONALAZAČ STAKLENIH KUTIJA NATHANIEL BAGSHAW WARD (1791-1868)…

 



 

Nathaniel Bagshaw Ward (1791 – 4 jun 1868 u St Leonardu, Sussex) bio je engleski lekar koji je popularizirao predmet uzgoja i transporta biljaka koji je nazvan Wardian kućište.

Biografija

Ward je rođen u Londonu u obitelji Stephena Smitha Warda, lekara. Malo se zna o njegovim ranim godinama i obiteljskom životu, ali veruje se da je poslan na Jamajku u uzrastu od trinaest godina gde se možda zainteresovao za biljke. Bavio se medicinom u siromašnom delu East Enda u Londonu, a zanimao se za botaniku i entomologiju u slobodno vreme ili na odmoru u Cobhamu, Kent. Tyler-Whittle u svojoj knjizi “Lovci na biljke” opisuje područje u kojem je živeo:

“Ono što se zna jeste da je Wellclose Square, onaj deo docklanda u kojem je živeo, bio svojevrsno mesto Sherlocka Holmesa; ne stvarajući baš gubavce, odvratne lascare i zle Kineze, ali svejedno ostavlja takav utisak. A da su Holmes i Watson bili upoznati sa svojim savremenikom, dr. Nathanielom Wardom, nedvosmisleno bi se divili njegovoj znanstvenoj metodi posmatranja i dedukcije.

Ward se kvalifikovao za člana Kraljevskog koledža hirurga u Londonu 1814, a kasnije je postao član Linneovog društva 1852.

Njegova četiri sina, Stephen (rođen 1819), Nathaniel (rođen 1821), John (rođen 1824) i Richard (rođen 1831) svi su se kvalifikovali za lekare i hirurge. Stephen i Nathaniel nakon sticanja kvalifikacija radili su kao pomoćnici sa svojim ocem u obiteljskoj ordinaciji East End. John se pridružio Kraljevskoj mornarici 1846 kao pomoćni hirurg, služeći s odlikom na HMS Vengeance tokom Krimskog rata, s najmlađim sinom Richardom koji je imao vlastitu praksu u središnjem Londonu.

Ward i kućište Wardian

Ward je prvi primetio učinke hermetički zatvorene staklene posude 1829 godine. Stavio je kukuljicu sfinks moljca u vlažnu zemlju na dnu boce i pokrio je poklopcem. Nedelju dana kasnije primetio je da je iz tla iznikla sadnica paprati i trave. Njegovo zanimanje pobudilo je, video je da se isparena vlaga tokom dana kondenzira na zidovima boce, a prema večeri se vraća u tlo, održavajući stalnu vlažnost.

Staklena kutija koju je koristio za uzgoj leptira i uzgoj biljaka bila je široko korišćena tokom vremena za uvođenje biljaka u britanske kolonije. Njegovi prvi eksperimenti s biljkama u staklenim vitrinama (kutijama) započeli su 1830. Godine 1833 George Loddiges koristio je Wardianove kutije za otpremu biljaka iz Australije i rekao je da "dok sam pre gubio devetnaest od dvadeset biljaka koje sam uvezao tokom putovanja, devetnaest od dvadeset je sada prosek onih koji prežive". Loddiges je bio potpredsednik Hortikulturnog društva i slučajevi Wardian postali su popularni.

1866 godina

Pokušao je napraviti staklenik u vrtu Clapham po principu kućišta Wardian. To je međutim kritizirao John Lindley u Gardeners' Chronicle, koji je napisao da "kada se otvara i zatvara iz dana u dan, nema više prava na ime [kućišta Wardian] od običnog staklenika". Lindley je takođe napisao da je Ward imao neumerenu taštinu i želju da bude "prepoznat [kao] drugi Newton".

Dr. Ward održao je predavanje o svom otkriću načina za očuvanje biljaka 1854 Kraljevskom društvu u Chelsea Physic Gardenu. Takođe radio je na mikroskopiji i pomogao u razvoju Chelsea Physic Gardena kao član uprave. Izabran je za člana Kraljevskog društva 1852 godine.

Nathaniel Bagshaw Ward umro je u St Leonardsu u Sussexu i pokopan je u neoznačenom grobu na groblju West Norwood.

Standardna skraćenica autora N.B.Ward koristi se za označavanje ove osobe kao autora kada se navodi botaničko ime.

Odana mu je počast 1837 godine, kada su botaničari William Henry Harvey i William Jackson Hooker po njemu nazvali jednu vrstu mahovine iz Južne Afrike, Wardia”.

 

Izvor: “Wikipedia”

(prevod sa engleskog)

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

NAŠE KOMPOSTIRANJE 2024…

    Sve ono što smo odlagali od 2023 godine da bi se dalje razlagalo do buđenja ranog proleća 2024, načeto je kao naša sazrela kamara komposta nakon zime, a negde sredinom meseca februara 2024… I odmah je započelo nasipanje setvenih parcela, površina, naše rasturanje komposta, kako napolju svih setvenih boksova i parcela, tikvišta, bundevišta, itd., isto tako i unutar “Hirošime”… Do kraja marta skoro sav kompost se već potrošio, ugradio, a onda se započinje sa deponovanjem novih količina kroz čitavu 2024, jer ja imam samo jedno veće mesto za kompostiranje, a ove godine najviše moguće prošireno i obuhvaćeno da bude jedno mesto, jedan kutak za to (i naravno dodajemo tokom čitave zime, non-stop, vanglicu po vanglicu kućnog otpada od hrane, sve do proleća 2025, jer nemamo gde bacati svoj drgoceni otpad, mada i to sveže sa vrha može da se ugradi u krtole, posebno u krompir, u spoljašnji vrt, itd.)... Ima mnogo ideja i načina kad se nešto ovakvo radi, kao što je “pravljenj...

9 APRIL 2025…

    Jutros u “Hirošimi” berem svoj metarski luk praziluk… Koke su danas ponovo dale nula komada jaja (dakle druga naša nula u mesecu aprilu što se tiče nosivosti jaja)… Mama je prva primetila još jutros i mnogo me obradovala dakle uz onaj jesenas pobodeni štapić nikao je moj beli krin (a ja sam sumnjala da će uopšte nići) onako skupo plaćen, na oko neugledan, a zasađen 21 oktobra 2024… Samo još u najvećoj kamenoj kocki nisu nikle kane ali te sam pelcere prošle jeseni dobila gratis tako da mislim da će i to da uspe… Za sada samo posmatram po etapama i fazama porast našeg belog ljiljana te ako se pokaže dobro moram na jesen kupiti još krinova čak i žuti... Procvetala je i naša domaća jagorčevina u crvenoj-bordo boji mada meni to vuče na neku ciklama boju... Vreme je da avlija evo još malo pa polovina aprila dobije svoj prolećni izgled jer iz zime smo ipak izašli, zašto samo sedeti zarobljen u nekoj zimi, daleko joj svaka kuća,   a tolerisali smo i trpeli sve...

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...

17 APRIL 2025…

  Crvena salata u zoni drvare izgleda prekrasno... Danas je dakle dan kada treba da ispraznim svoje mini male rasadnike te da rasadim svo cveće koje sam iz svojih sakupljenih semenki uspešno odgajila čak i ove sezone sedme, u mnogo čemu jako preteške… I prvo se latim cveća nevena, one jedne uspele parcele u kojoj sam dobila svoje prekrasne sadnice… Prvo neven zasadim u “Hirošimi” između paradajza koji sam sadila sinoć, tj. juče... Kako izgledaju one biljke od juče još je teško išta reći, jer ne može ništa preko noći da se ispravi, niti pomeri, niti promeni, niti se čuda dešavaju preko noći na brzinu, ali biljkama je dato sve što im treba te sada one same uz pomoć sunca i ostalih faktora šta urade… U rasadniku gde je rastao neven ostavim pri vrhu najlona jednu liniju i tu će dakle rasti neven i cvetati i pevati i šaptati, te da ponovo prikupim semenke ionako se ne protežem u sadnji baš u svaki “nedostižni” kutak najlona, a volim kad u “Hirošimi” imam čak i cveća, kao d...