U 9 sati jutros u “Hirošimi” trenutna T plus 2
stepena, ali ono malo sunca brzo nestaje, te će se navaliti podle oblačnosti, modrina,
hladnoća te nema više sumnje - idu dakle promene, i vremenske i svake druge –
gle, šapnula mi mudra Vasiona, ali kako god bude da bude – gle, mora se vazda
nešto sejati, raditi, posebno danas, jer je jako povoljno vreme na tik 2 dana
pred uštap februarski...
Pre setve načela sam džačić semenskog crnog luka
težine 1 kg u toploj letnoj kuhinjici te brzo selektovala načinivši odabir - u
jednu staru šerpicu samo krupniji luk, a onaj sitniji u jednu koficu, ali bez
brige u mom odabiru nikad nema odbacivanja - ja zasejem i najsitniju glavicu
jer iz nje izraste predivan struk mladog luka, a može to da bude i glavica
dobra ako dopustim joj da sazri...
Onda prvo sejem napolju crni luk dok ima sunca dok ne udare hladnoće, ili kiše (čak mi mirišu i neke kiše samo ne znam hoće li nas obići kao i svaki prošli put; napolju dakle ništa nisam zalila jer očekujem kišu, verujem svom predosećaju da je mora ipak biti barem da mi zalije malo i dovoljno sve ovo posejano, a u ”Hirošimi” sve zasejanao sam zalila kanticama ručno). Posejan je crni luk skoro do polovine setvenog boksa, više od pola džačića, samo one najkrupnije glavice, do polovine setvenog boksa u zoni drvare ili žute kućice za drva. Ovoga puta želim da se igram da sve bude estetski lepo pod konac i da bude baš simetrično (nekad patim od simetrije takođe) te koristim prazan karton od jaja i njime pod pritiskom koji ja napravim sama stvaram i dakle pravim ona mala udubljenja te preskačem u setvi po jedno prazno polje, a sejem tako svako drugo polje u prvo mredu, a u drugom udaram luk cik-cak...
Pre setve nasule smo mama i ja dve manje činije
drvenog pepela i pomešale smo ga sa kompostom (mama to malo začeprka i prekopa
budačićem, ona prosto bez toga ne može, a i zapekla se pokroica od
neobrađivanja tla te mora malo da se rastrese) koji se nalazi u ovom setvenom boksu
ukraj drvare...
Onda mrežom za senčenje pokrivam tu polovinu zasejanog
boksa i pobodem štapiće drvene da vidim dokle smo zapravo zasejale sve pod crnim
lukom. Ja sejem luk po kalupu, po šarama, po otisku kartona, a mama iza mene
ide i sve zatrpava olako (ostavim polovinu nezasejanu, još nisam imala ideju
šta ću tu, to se kao ideja javi meni tek malo posle u “Hirošimi”)...
Onda krenem ka “Hirošimi”, u svoj radni prostor, jer
tamo počinje sedma prolećna setva naša, počinje naš ovogodišnji treći setveni
pokušaj u sezoni sedmoj 2025, a uradilo se danas ponajviše, ponajozbiljnije...
Tamo gde sam počupala praziluk u onoj jednoj maloj dužnici
ili džepu pored već zasejanog nevena ostalo je malo prostora da se barem po 3
luka ispune u svaku malu liniju, od vrha do dna. Ostalo je nešto crnog luka
sitnog, nepotrošenog, nezasejanog, a to ću takođe uskoro negde zasaditi, te to svemože
da pričeka u kantici, čak i do marta, jer do tada nemam nameru da išta sejem,
treba posmatrati kuda će me ova 3 prva pokušaja u 2025 odvesti dalje...
Martovski uštap pada14 marta, tako da idealan
setveni martovski dan naklonjen baš svemu biće tek 12 mart, dakle za mesec dana
tek, treba da usledi naš četvrti setveni dan…
Onda sejem danas 3 kesice raštana onih 90 i malo više
jako sitnih semenki, sitne kao zrnce bibera u 4 gajbice ili 112 čašica. I jedino
sam pokrila raštan parčetom najlona, ostalo ću pustiti pa neka bude kako bude...
Onda u 2 preostale gajbice već spremne (kako mi je
sve danas išlo brzo i olakšano, jer sam sve unapred pripremila za današnju setvu)
sejem salatu crvenu, a to je oko 46 čašica, a više nemam gajbica, ali imam planova
za još setve danas, te ću preći na one napunjene posudice od sladoleda, pa ću posle
pikovati i rasađivati salate i sve ostalo što iznikne, a sada je samo važno da
sve nikne...
U jednu veću činiju od sladoleda posejem salatu kres
koja se ionako tu uzgaja u nekoj posudici, a posle samo šiša kad naraste 15-ak cm...
Onda u nešto većoj posudici sejem salatu endevija
(posude biram po broju semenki koje imam, neke kesice imaju malo, a neke opet
mnogo)...
Onda zasejem 1 i po kesicu rotkvica u “Hirošimi”, i
tu se javi ona ideja, novi klik, te ostatak rotkvica, a takođe 1 i po kesicu
posejem u zoni drvare ispred crnog luka...
Ukupno sam danas dakle zasejala 3 kesice rotkvica pola
u “Hirošimi”, a pola napolju tako da sada mogu da posmatram i upoređujem gde će
sve ići brže nicanje i porast, iako je već dokazano – naravno u “Hirošimi”...
Ono najlepše danas jeste mali dokaz da ni minusi, a ni
jutarnji februarski oštri mrazevi u otvorenoj “Hirošimi” ne škode biljkama, pa
ono što hoće da se iz usnulosti svoje probudi i ustane ono dakle već danas, a
posle 11 mrazovitih dana od setve i jeste na površini (dobro je što sam
otkrivala najlon i zavirivala). Kupus rani ditmar posejan 30 januara 2025 - i gle,
eno ga jutros izbija na par mesta na površinu dakle budi se moj rani kupus, a
da budem iskrena malo sam uzgajala sumnju, kao i skepticizam…
U belu veliku saksiju na ulazu u “Hirošimu” direktno
sejem nigelu moje seme koje sam prikupljala letos (lanjske godine 2024), kao i
onu 1 kesicu koju sam uz kupljena semena dobila na poklon...
Dok sejem u “Hirošimi” trenutno je oko 11 sati plus 9,9
stepeni, a izlazi jedva na 10 stepeni, a onda zahlađenje te pada sve oko pola
12 ponovo na 9,9…
Još sinoć sam doznala kako se zove ono što i jesam odmah
zvala nešto po sličnosti nalik lovoru, a onih 7grančica jeste lovor višnja (vidim
od 200 dinara pa naviše kreće se jedna sadnica, ali ako uspem da ožilim ove grančice
znači biće bum te mogu da napravim čak i trgovinu). Ipak mi neki glas ili intuicija
došaptaše lovor tako da sam pola imena već znala u startu...
I zagledam se jutros na lovor višnju na polici “Hirošime”
a voda u teglici sa svim granama lovor višnje zaleđena, te je premestim na prozor
u letnju kuhinjicu...
Danas nasečem grančice ruzmarina čak 9 komada i 4 grančice
lavande i sve stavim u 3 staklene tegle tako da sada ožiljavam čak 4 tegle na
prozoru letnje kuhinjice te da vidimo kakve sam to sreće ove 2025, da vidmo da
li sam ožilila uspeh ili neuspeh...
Da uradim još nešto u ovom povoljnom danu – a gle, dobijem
novu ideju te nasečem 3 grančice od moje crne ribizle i pobodem ih u dobro zalivenu
saksiju onu manju i sada ću pokušati da ožilim i 3 ribizle…
Dakle danas 10 februara 2025 godine mnogo novih setvenih
i rezidbenih pokušaja, mnogo novih izazova i eksperimenata, rizika (sejati na
mrazu, sejati u inat svemu, sejati nikad ranije može samo vrlo hrabar čovek). I
jedva čekam da dobijem od mojih biljaka povratne rezultate te da zbrojim ili poraze
ili uspehe, nema trećeg...
Koke su jutros baš rano, pre 7 sati, a odmah čim su
im otvorena vrata podarile nam jedno jaje...
Itd…
Коментари
Постави коментар