Čitajući kraći dramski tekst pod nazivom “Šuma život
znači” koji je napisao Tode Nikoletić – prepričaću vam to kao sledeću poučnu priču:
Bila jednom jedna šuma u kojoj su živele razne
životinje, a između ostalog tu se
zatekoše tek 4: Verica Veverica, zatim Zekan Ušekan, potom Medo Čedo i Lija
Prija. Od svih okupljenh životinja u šumi najtužnija i najprobuđenije svesti
bila je Verica Veverica koja je mnogo tugovala nad onih nekoliko posečenih
šumskih stabala. A onda je svojom šapom iskopala jamu, rupu te u nju posadila mali
plod hrasta, tj. mali žir.
Njenu korisnu rabotu prekinuo je dolazak Zekana
Ušekana koji odmah pomisli kao vredna Verica Veverica recimo tu posadi
šargarepu. Onda su dolazile ostale životinje, a svaka je mislila samo na onu
vrstu hrane koja samo njoj lično treba. I tako dođe i lukava Lija Prija pa
upita vrednu Vericu Vevericu da li možda u tu rupu nije uskočila ili zalutala
neka kokoška.
I svako je životinji Verica Veverica umela poučno da
odbrusi, te tako kaza najpre Liji Priji da ode u prirodu i tamo nađe i ulovi nešto
drugo sebi za obrok. Kao treći došao je Medo Čedo te reče svima kako u toj rupi
mora da bude samo mnogo meda. Onda su životinje dalje počele da nagađaju šta li
je Verica Veverica zakopala u tu misterioznu rupu.
I ponovo uze reč Zekan Ušekan koji reče da je tu sigurno
posađena salata. A Meda Čeda reče da su tu najverovatnije kruške sakrivene. I onda
Verica Veverica reši da im otkrije svoju tajnu i prizna šta je zakopala u tu
rupu. I obznani svima da je tu posadila jedan mali žir.
Meda Čeda beše razočaran jer reče da je to jedino
hrana za divlje svinje. Ali onda Verica Veverica kaza da nije posadila žir da
bi ga neko pojeo već da iz njega izraste budući veliki hrast još jedno veliko
šumsko drvo. Lija Prija neće drvo te svima reče kako njoj treba nešto masno da
omasti brke. A Zekan Ušekan neće drvo, pošto on hoće kupusa, hoće nešto zeleno.
Onda im Verica Veverica reče da su jako sebični, te
da svako od njih misli samo na svoju gušu, na svoju hranu, dok ona jedina stoji
tu mnogo zabrinuta i žalosna zbog tolike seče šuma. Ona je zabrinuta zbog uništenja
planete koje svima preti. I ona je zabrinuta zbog mnogih ptica kojima je neko
porušio i uništio tom sečom mnoga gnezda. I stade ih ukorevati zato što samo misle
kako će da nakrkaju i zasite svoje sopstvene stomake. A ovim Verica Veverica
dakle uspeva da ih sve natera na stid, jer nisu ni na tren pomislili na muke i patnje
onih koji ostaju bez svog prirodnog staništa i uporišta.
Onda su jedan po jedan svi počeli da priznaju svoj
sebičluk i svoju samoživost, te prvi reče Meda Čeda da je mislio samo kako da
on sam bude jako i mnogo srećan. Zekan Ušekan pak kaza da je mislio samo kako da
utoli svoju glad. A Lija Prija reče da je mislila samo na to, a koga će lukavo
preveslati i olako stići do zalogaja.
Verica Veverica želi da svako od njih iz svega ovoga
nauči nešto poučno. Onda sve troje sebičnjaka priznaše da su dakle doneli
odluku, a ta odluka glasi da su svi pristali da se udruže i skupe, okupe, a kako
bi zajedničkim snagama zasadili jednu novu šumu i tako produžili opstanak
planete, tako sačuvali kontinuitet prirode koji je sečom šuma narušen i poljuljan. Shvatili su kolik osu šume važne
svima i zato su krenuli da složno rade na očuvanju šuma i zaštiti drveća.
Коментари
Постави коментар