O februaru u prevodu sa engleskog doznajem, a neko
je lepo o tome kazao: “Ovo je Vreme semena.
Slatko dremajući pod pokrivačem zemlje, semenke
strpljivo sanjaju svoje buđenje koje dolazi.
Čekaju dolazak Imbolca, takođe poznatog kao Svećnica,
početkom veljače (ili februara) kako bi ih vatrena alhemija Sunca i tla, vode i
zraka zapalila.
U međuvremenu pernato pleme već signalizira da je
zimsko vreme gotovo, dok pevaju na krilu.
Dugo postoji teorija da pev (ili poj) ptica deluje
kao katalizator za sve žive biljke i drveće. Da rezonancija njihovog pevanja
ima dublji učinak na sva živa bića nego što to znanost može izmeriti.
Neka su istraživanja otkrila korelaciju između rasta
biljaka i pevanja ptica u ranu jutarnju zoru.
Tako možda danas i posvuda oko nas, gde god mi bili,
ptice odzvanjaju svoje pesme, pevaju o buđenju koje dolazi, da nam svima donesu
radost, ali možda još važnije, da probude usnulo seme”…
Moja porudžbina usnulih smena stigla je to nešto
malo kesica (svega 6, a zapravo 8), iznelo me nikad skuplje iako su cene
prošlogodinšnje sve kesice po 100 dinara, samo tikvica lunga di Napoli 130 dinara,
a mala kesica u kojoj ima 5-6 semenki ako su tikvice ili 30 zrna po kesici ako
je u pitanju raštan (u moje 3 kesice koje su dakle stale u jednu malu kesicu
stalo je 90 semenki, mada sam dobila 90 plus, a to znači i nešto malo više).
Moja porudžbina “nije skupa” samo 830 dinara, ali me je sve skupo koštalo,
tačnije oderalo sa skupo plaćenom poštarinom od čak 380 dinara! - a zapravo
bilo je to jedno obično “vrednosno pismo”, ali kako još vrednije nego što zaista
sadržaj u pismu vredi. Ali, da vidimo hoće li se ove usnule semenke sve baš probuditi
i uroditi silnim plodovima (jer prošle godine 2024 imalo je i kikseva sa
kupljenim semenima, a prošle godine kupilo se više za manje poštarine od svega
150 dinara – ne znam šta je to odjednom poskupelo)...
Kako god moj spisak već utrošenog novca u sedmoj setvenoj
sezoni se uvećao za čak 1210 dinara, a do sada moja setva 2025 ima težinu od
već uloženih 1920 dinara ili 16,5 evra (ako je evro naravno 116 dinara)...
Tu su u pismu stigle i 3 kesice gratis (mada mi se
čini da sam i njih baš pretplatila danas) te me čeka setva ukrasnih tikvica,
nigele koju inače imam, ali i neka nova salata po imenu salata kres koju tek
treba zasejati gusto u nekoj manjoj činiji, a onda je tako vitaminsku i lekovitu
ošišati za 15-30 dana...
U “Hirošimi” popodne oko 15 sati preko 6 stepeni u plusu,
a drugih promena T nema...
Trećeg februarskog dana tmurnije, maglovitije, oblačnije,
sumračnije, nalik na sumorni početak janaura 2025, te neka slična potmula hladnoća
i mnogo lošeg vazduha i dalje, pa ipak posle ručka prošetalo se obalama rečnim
čak i danas, jer juče nisam izlazila napolje koliko je bilo sve
neinspirativno...
Onda smo bezbrižno ispijali kafu, posle šetnje, kad
petao zakukurika, a mi potrčasmo misleći da je konačno naš petlić Petko jednom
stasao i sazreo da kukuriče, ali nije to bio naš petlić Petko već neki tuđi petao,
koji je smelo ušetao do žice, verovatno čuo zov naših koka, i stao merkati svih
naših 15 kokica, ali Petko ne da svoj mali harem. Ali, bogme i one, kokice se
uzvrtele za njim, te isturaju svoje lepe glave preko žice, verovatno se pitaju
koja će ga oboriti s nogu ili osvojiti. No, meni i mami nije palo na pamet da
ukrademo tuđeg petla koji je ipak bio na našem posedu, na šta smo verovatno
imale pravo, koji je tu slučajno zalutao, jer prosto nismo tome sklone, a to bi
bio i baksuzluk, iako je neko bio sklon da našu izašlu smeđu koku ukrade jesenas,
onomad 2024, i odnese je dalje, itd…
U “Hirošimi” berem luk praziluk i salatu ledenku...
U prva 3 februarska dana koke su snele svaki dan
samo po 1 jaje, ali je važno da i dalje nema prekida i minusa, nema nula…
Itd…
Коментари
Постави коментар