Пређи на главни садржај

BOTANIČKA ILUSTRATORKA ELIZABETH BLACKWELL (rođena Blachrie 1699-1758)…

 



 

Elizabeth Blackwell (rođena 23 aprila 1699 u Aberdeenu –1758.) bila je botanička ilustratorka najpoznatija kao crtačica i graverica ploča za A Curious Herbal, objavljenu između 1737 i 1739. Ilustrovala je lekovite biljke u referentno delo za korišćenje lekarima i apotekama.

Život

Elizabeth Simpson bila je kći slikara Leonarda Simpsona. Kao mlada žena, školovala se u umetnosti, muzici i jezicima, a od oca je dobila znatan miraz.

Simpson se udala za Alexandera Blackwella koji je završavao školovanje na koledžu Marischal. Pobegla je iz Aberdeena kada su se pojavila pitanja u vezi s njegovim kvalifikacijama. U strahu da bi mogao biti optužen za ilegalnu praksu, preselili su se u London. Izveštaji beleže da je učila za babicu kod Williama Smellieja, ali nije nastavila tu karijeru zbog 'neznanja i niskog karaktera žena koje su u to vreme sledile isti poziv'. U Londonu je nastavio s upitnim odlučivanjem. Alexander se povezao s izdavačkom tvrtkom i osnovao svoju vlastitu štampariju 1730 uprkos tome što nije pripadao cehu niti je služio potrebno naukovanje. Alexander je optužen za kršenje trgovačkih pravila i visoko novčano kažnjen. Ove visoke novčane kazne, uz Alexanderove navike raskošnog trošenja, dovele su do njegovog kasnijeg boravka u zatvoru Highgate dve godine.

Postignuća

Prepuštena sama sebi bez prihoda, s kućom koju treba voditi i s detetom koje treba podizati, Blackwell je odlučila iskoristiti svoje školovanje kao umetnica. Saznala je da je travarica potrebna za prikaz i opis egzotičnih biljaka iz Novog sveta. Odlučila je da je može ilustrovati i da Alexander, s obzirom na svoje medicinsko obrazovanje, može napisati opise biljaka. Dok je dovršavala crteže, Blackwell bi ih odnela u ćeliju svog muža gde je davao ispravna imena na latinskom, grčkom, italijanskom, španskom, holanđanskom i nemačkom.

Blackwell se amaterski bavila botanikom. Kako bi to nadoknadila, pomogao joj je Isaac Rand, tadašnji kustos Chelsea Physick Gardena, gde su se mnoge od tih novih biljaka uzgajale. Na Randov predlog, preselila se blizu vrta kako bi mogla crtati biljke iz života. Osim crteža, Blackwell je gravirala bakrene tiskarske ploče za 500 slika i teksta te ručno obojila tiskane ilustracije. Bilo je uobičajeno da umetnici angažuju profesionalnog gravera za izradu ploča, ali Blackwell je to preuzela na sebe kako bi uštedela ovaj trošak. Dodane su stranice pisanih opisa za svaku biljku koje su uključivale fizički opis, naviku rasta, gde i kada se biljka može nalaziti, kako se svaki deo može koristiti i druga imena za biljku koja je dao Blackwellin suprug.





Zadatak stvaranja A Curious Herbal bio je golem i trajao je nekoliko godina. Zanimljivo bilje, koje sadrži pet stotina komada najkorisnijih biljaka koje se sada koriste u praksi fizike, čemu je dodan kratak opis biljaka i njihove uobičajene upotrebe u fizici, izlazilo je u sedmičnim delovima, a svaki je sadržavao četiri ploče i popratni tekst tokom 125 sedmica između 1737 i 1739. Prvi svezak sadržavao je 250 ploča i objavljen je 1737 u impresumu je pisalo "London tiskano za Samuela Hardinga u St Martin's Laneu", a nova je publikacija najavljena u Gentleman's Magazineu za jul 1737."

Osim stvaranja ilustracija i gravura, Blackwell je knjigu plasirala putem časopisa i usmenom predajom. The Country Journal: ili The Craftsman za 6 maj 1738 beleži objavljivanje prvog sveska od 252 ploče s biljkama. Nadalje je navedeno da su "još 132 ploče s biljkama za drugi svezak" objavljene i da će "svih 500 biti dovršeno za osam meseci"; posveta dr. Johnu Johnstounu datirana je 17 januara 1739. Oglas u The Country Journalu završava upozorenjem protiv lažne i niske kopije dela koje prodaje Samuel Harding. Jednu takvu kopiju izradila je skupina tiskara i gravera koje je Alexander tužio zbog umnožavanja nekih njegovih ploča.

Prvo tiskanje A Curious Herbal doživelo je umeren uspeh zbog pedantne kvalitete ilustracija i velike potrebe za ažuriranim biljem. Lekari i apoteke pohvalili su rad i dobio je pohvalu od Kraljevskog koledža lekara. Drugo izdanje tiskano je 20 godina kasnije u revidiranom i proširenom formatu u Nürnbergu od strane dr. Christopha Jacoba Trewa, botaničara i lekara, između 1757 i 1773 godine.





Prihod od knjige doveo je do Alexanderovog puštanja iz zatvora. Ubrzo su se ponovno nakupili dugovi, prisilivši par da proda polovinu prava na objavljivanje knjige Johnu Nourseu, knjižaru u Londonu. U aprilu 1747 Blackwellovi su prodali svoju preostalu polovinu udela u izdavačkim pravima, sve preostale kopije knjige i sve bakrene ploče Nourseu kako bi podmirili dug. Alexander se takođe uključio u nekoliko neuspešnih poslovnih poduhvata, te je na kraju napustio obitelj kako bi započeo novi život u Švedskoj. Gdje Alexanderov trag loših odluka vodi do smrti pogubljenjem zbog urote protiv krune 9 avgusta 1747 dok je Elizabeth napuštala London kako bi mu se pridružila.

Malo se zna o Blackwellovim kasnijim godinama, iako je verovatno nastavila svoju prvobitnu obuku za babicu. Pokopana je 27 oktobra 1758, a grob joj je u crkvi Svih Svetih u Chelseaju u Londonu. Njeno je ime jedno od četiri na ploči u staroj crkvi Chelsea u znak sećanja na žene iz Chelsea koje su se razlikovale po svojoj učenosti i pobožnosti. Ostala je verna Alexanderu sve vreme, čak je s njim delila honorare od prodaje dodatnih prava na knjige.

Blackwell ima rod biljaka nazvan po njoj, Blackwellia iz razreda Dodecandria Pentagynia. Postoji šest podvrsta Blackwellia; Blackwellia Panticulata, Blackwellia Glauca, Blackwellia Nipaulensis, Blackwellia Axillaris, Blackwellia Siralis, Blackwellia Padifolia. Ove vrste su poreklom s Réuniona, Mauricijusa, Nepala, Madagaskara, Perua i Kine.





U 1920-ima, dramatičarka Constance Smedley napisala je dramu pod naslovom The Curious Herbal o Blackwellovom delu, iako nije izvedena od 1940-ih.

Uticaji

Na Blackwella je verovatno uticao rad Marije Sibylle Merian, koja je između ostalih dela ilustrovala vrtno cveće u svom delu Neues Blumen Buch. Josepha Millera ‘’Botanicum Officinale; ili Compendious Herbal: davanje prikaza svih takvih biljaka koje se sada koriste u praksi fizike takođe je uticalo na nju, a mnogi opisi medicinskih svojstava biljaka preuzeti su iz njega. Millerov rad i slične publikacije nisu bile ilustrovane, pa je bila potrebna njena ilustrovana biljka. Neke od ilustracija u A Curious Herbal preuzete su od H.A. van Rheede tot Draakesteinov Hortus indicus malabaricus, a ona mu je pripisala i dodelila ove ploče.

Blackwell je prikazivala biljke u stilu tipičnom za botaničku ilustraciju od XVI stoleća pa nadalje. Podstaknuta evropskom renesansom i popularizovana od strane ilustratora kao što je Leonhart Fuchs, ovaj stil trebao je pružiti gledaocu razumevanje oblika organizma iz znanstvene, ali i umetničke perspektive. Njene ilustracije često prikazuju cele biljke uključujući rizome ili korenske sisteme. Ona takođe uključuje odvojene cvetne strukture, namenjene oponašanju izgleda znanstvenih disekcija.

Recepcija

Blackwell je predala primerak svog rada Kraljevskom koledžu lekara, koji ih je 'toliko odobrio da su joj ne samo napravili lep poklon, već su joj dali i opsežnu pismenu izjavu o svom odobravanju njena rada'. Ovaj je dar bio u obliku pohvale Thomasa Pelleta, predsednika Kraljevskog lekarskog kolegija, koji se pojavljuje u većini primeraka A Curious Herbal. Pohvala je datirana 1 jula 1737 i sadrži gravuru Teofrasta i Dioskorida zajedno s grbom Kraljevskog lekarskog kolegija.




Dok se Blackwellov rad u Curious Herbal spominje u mnogim povestima botanike, čini se da joj Društvo apotekara koje je posedovalo Chelsea Physic Garden u kojem se posvetila svom radu na biljnom poreklu, privlači malo pažnje. Znanstvenija dela o botanici, posebno ono Wilfrida Blunta, odbacuju njen doprinos botanici kao ne osobito znanstveni, radije čineći ilustrirani popis lekovitih biljaka dostupnim medicinskoj struci i prosvećenijoj javnosti tog vremena. Tokom preliminarnih faza svog rada na A Curious Herbal, predala je crteže sir Hansu Sloaneu, predsedniku Kraljevskog društva 1712, i dr. Richardu Meadu, uglednom lekaru, koji su je podstakli da nastavi s objavljivanjem. Takođe je privukla pažnju dr. Jamesa Douglasa (1675 – 1742), akušera, koji ju je smatrao jednom od stotinu najpoznatijih žena u povesti. Takođe treba zapamtiti veštinu i marljivost koju je pokazala u graviranju i ručnom slikanju svih ploča, kao i nenu predanost oslobađanju svog muža iz dužničkog zatvora."

Blackwellov A Curious Herbal predstavljen je na web stranici British Library kao "klasik botaničke ilustracije". Knjiga je dostupna za gledanje online korištenjem sustava Turning the Pages. U kolekciji rukopisa Britanske knjižnice sačuvano je nekoliko transakcija obavljenih tokom 1737 i 1747 u vezi s kupovinom deonica i ugovora o autorskim pravima na lekovito bilje od Blackwellsa od strane Johna Noursea.

Primeri Blackwellova rada uključeni su u "Tisk i predrasude: Ženske grafičarke, 1700-1930", izložbu u Victoria and Albert Museumu u Londonu, 2022-23. Godine 2023 Abbeville Press objavio je prvo moderno izdanje knjige A Curious Herbal, s esejima Marte McDowell i Janet Stiles Tyson.

Publikacije

Zanimljivo bilje: sadrži pet stotina rezova, najkorisnijih biljaka, koje se sada koriste u praksi fizike ugravirane na bakrenim pločama, prema crtežima uzetim iz života / Elizabeth Blackwell. Tome je dodan kratak opis biljaka i njihove uobičajene upotrebe u medicini. (London, 1737 – 1739), njeno veliko bilje, koje je sadržavalo gravure nacrtane iz uzoraka u Fizičkom vrtu Chelsea

Herbarium Blackwellianum emendatum et auctum, id est, Elisabethae Blackwell collection stirpium :quae in pharmacopoliis ad medicum usum asseruantur, quarum descriptio et vires ex Anglico idiomate in Latinum conversae sistuntur figurae maximam partem ad naturale exemplar emendantur floris fructusque partium repraesentatione augentur et probatis botanicorum nominibus illustrentur. Cum praefatione Tit. pl. D.D. Christophori Iacobi Trew; excudit figuras pinxit atque in aes incidit Nicolaus Fridericus Eisenbergerus ... Autor: Blackwell, Elizabeth, - Eisenberger, Nicolaus Friedrich, - Trew, Christoph Jacob, - Christiani de Launoy. - Io. Iosephi Fleischmanni. Publikacija: Norimbergae: Typis Io. Iosephi Fleischmanni, 1750–1773.

A Curious Herbal (2023) faksimilno izdanje u boji, uredila Marta McDowell, objavio Abbeville Press.

 

Izvor: “Wikipedia”

(prevod sa engleskog)

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

POEZIJA VRTLARSTVA ili VRTLARSTVO POEZIJE…

    Šta je vrtlarstvo za mene?... Poezija filozofije ili filozofija poezije?... Vrtlarstvo jeste nekakav ili jedini način, teško je još reći samo jedan od načina, ili pak i nije teško pomisliti, tek promisliti nešto tako, a kada recimo putem korisnog holističkog treninga dovedete sami sebe i sve svoje, sav život svoj, u to jedno posebno, a čitavo živo stanje, u stanje najživlje probuđenosti ili svesnosti, jer samo onaj ko bude vaistinu probuđen ili zaista osvešćen, naći će korisnog načina da se pobrine najpre o samom sebi, pa tek onda o svojo široj okolini, o svim ostalim živim bićima, itd… Vrtlar koji danas koristi škodljive, opasne pesticide i druge otrove prvo ne voli sebe, ne voli svoj život, a onda ne voli ni druge, ni ostale, ne voli ovaj predivni svet, ne voli prirodu, ne voli šume, ne voli sitne male bube, jer mu je profit i brza zarada, zamutio svaki vid, svaki zdrav pogled, a toliko je mnogo primera da su neki takvi vrtlari trovači ubili veoma brzo i sebe i s...

ZAČINSKI BOKS NAKON GODINU DANA – male sitne metamorfoze…

    Zovem ga mali setveni boks ili začinski boks, a nalazi se na ulazu u “Hirošimu” sa donje ili leve strane, a do februara prošle godine 2024 izgledao je sve nekako i mnogo prostije ili posve drugačije, mada Duh ostaje vazda isti strogo hirošimski, samurajski... Nakon samo godinu dana došlo je malih sitnih promena, vrtlarskih metamorfoza, te umesto jednog limuna koji je davao samo trnje i lišće došao je naš predivni lekoviti ruzmarin... Pošto je ovo začinski boks ove jeseni zasejan je peršunom lišćarom, a u nastavku sledi još novo veće proširenje setvene percelice... Došlo je u septembru 2024 do zamene drveta crepom te je i ambijent drugačiji... Sada je tu 2025 i naša mala topla lejica u kojoj je zasejan rani kupus ditmar... Itd…    

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

NAŠE KOMPOSTIRANJE 2024…

    Sve ono što smo odlagali od 2023 godine da bi se dalje razlagalo do buđenja ranog proleća 2024, načeto je kao naša sazrela kamara komposta nakon zime, a negde sredinom meseca februara 2024… I odmah je započelo nasipanje setvenih parcela, površina, naše rasturanje komposta, kako napolju svih setvenih boksova i parcela, tikvišta, bundevišta, itd., isto tako i unutar “Hirošime”… Do kraja marta skoro sav kompost se već potrošio, ugradio, a onda se započinje sa deponovanjem novih količina kroz čitavu 2024, jer ja imam samo jedno veće mesto za kompostiranje, a ove godine najviše moguće prošireno i obuhvaćeno da bude jedno mesto, jedan kutak za to (i naravno dodajemo tokom čitave zime, non-stop, vanglicu po vanglicu kućnog otpada od hrane, sve do proleća 2025, jer nemamo gde bacati svoj drgoceni otpad, mada i to sveže sa vrha može da se ugradi u krtole, posebno u krompir, u spoljašnji vrt, itd.)... Ima mnogo ideja i načina kad se nešto ovakvo radi, kao što je “pravljenj...

9 APRIL 2025…

    Jutros u “Hirošimi” berem svoj metarski luk praziluk… Koke su danas ponovo dale nula komada jaja (dakle druga naša nula u mesecu aprilu što se tiče nosivosti jaja)… Mama je prva primetila još jutros i mnogo me obradovala dakle uz onaj jesenas pobodeni štapić nikao je moj beli krin (a ja sam sumnjala da će uopšte nići) onako skupo plaćen, na oko neugledan, a zasađen 21 oktobra 2024… Samo još u najvećoj kamenoj kocki nisu nikle kane ali te sam pelcere prošle jeseni dobila gratis tako da mislim da će i to da uspe… Za sada samo posmatram po etapama i fazama porast našeg belog ljiljana te ako se pokaže dobro moram na jesen kupiti još krinova čak i žuti... Procvetala je i naša domaća jagorčevina u crvenoj-bordo boji mada meni to vuče na neku ciklama boju... Vreme je da avlija evo još malo pa polovina aprila dobije svoj prolećni izgled jer iz zime smo ipak izašli, zašto samo sedeti zarobljen u nekoj zimi, daleko joj svaka kuća,   a tolerisali smo i trpeli sve...

U NAŠEM VRTU - 20 NOVEMBAR 2024…

  Danas neverovatno toplo, iako je bilo i takvih toplih dana baš uoči Aranđelovdana, čak i još toplijih godina, a nekako sve po 3 puta toplije jutros nego nekih prethodnih nam novembarskih dana… Malo posle 14 sati, tačnije u 14 sati i 25 minuta u ”Hirošimi” beše čak 16,7 stepeni, dakle idealno toplo, a vlaga 57%, a zahvaljujući toj današnjoj toploti čitav dan od prve užine, od 10 sati, pa negde do iza ručka, ispred 16 sati bio je divan radan dan, kao u svako naše rano proleće, kad se sve pokreće i kreće, kao u svaki drugi naš radni, a dobro učinkoviti dan, kada se radilo na još nekim detaljima ili sitnicma koje život znače čak i danas... No, postoji jedno nepogrešivo prirodno pravilo, uvek kad je tako napolju toplo, miriše na kišu, i zaista bila je kiša, nakon svega, nakon jednog veličanstvenog završetka svih radova na KOKO ŠINJCU. Jer, kiša ova zemlji suvoj i voćkama u dvorištu baš, baš treba. I danas dok hodam, a napravim najmanje 3200 koraka, imam utisak da hodam po kamenu...

17 APRIL 2025…

  Crvena salata u zoni drvare izgleda prekrasno... Danas je dakle dan kada treba da ispraznim svoje mini male rasadnike te da rasadim svo cveće koje sam iz svojih sakupljenih semenki uspešno odgajila čak i ove sezone sedme, u mnogo čemu jako preteške… I prvo se latim cveća nevena, one jedne uspele parcele u kojoj sam dobila svoje prekrasne sadnice… Prvo neven zasadim u “Hirošimi” između paradajza koji sam sadila sinoć, tj. juče... Kako izgledaju one biljke od juče još je teško išta reći, jer ne može ništa preko noći da se ispravi, niti pomeri, niti promeni, niti se čuda dešavaju preko noći na brzinu, ali biljkama je dato sve što im treba te sada one same uz pomoć sunca i ostalih faktora šta urade… U rasadniku gde je rastao neven ostavim pri vrhu najlona jednu liniju i tu će dakle rasti neven i cvetati i pevati i šaptati, te da ponovo prikupim semenke ionako se ne protežem u sadnji baš u svaki “nedostižni” kutak najlona, a volim kad u “Hirošimi” imam čak i cveća, kao d...