Пређи на главни садржај

17-18 APRIL 2026…

 



 

Preskočiću, hahaha, a bez previše opisnih detaljčića jučerašnji udarnički radni dan 17 april 2026, te samo malo danas prozboriti o njemu a inače je proteklo sve u mom selektovanju i seckanju i odvajanju grančica šta ide na ogrev a šta odlazi tanje zelenije na compost (otišlo je 12-13 kolica) – sve u svemu jako poletno radno...

Juče, 17 aprila 2026 ručno iskopane još tri rupe te postavljena tri stuba te tako prva linija od 13 stubova gotova. A ja sam do pola pet sve iseckala sve očistila. Sve sama, pošto je mama pomagala oko kopanja rupa. Onda smo mama i ja isekle dno naše druge strane oko komposta pod živom ogradom i danas na kraju dana me sačekalo od toga još samo vrlo malo seckanja i čišćenja. Juče nisam uspela to malo, jer na sve morale smo da razvučemo višak zemlje, itd...

Videla sam slepića juče u živoj ogradi iza mog komposta u tuđem kršu...

Danas sam sredila to malo parče u dnu iza komposta...

Danas je prioritet bilo samo sve posaditi, a ostalo koliko se stigne a ja sam sebe ponovo i danas prestigla...







Danas ovog divnog 18 aprila 2026, desilo se ono najlepše kupovina gotove rasade. Dakle kupljeno je 136 biljaka i utrošeno 10900 dinara (tačnije 10880, ali sam slučajno dobila 2 čašice čerija manje te umesto plaćenih 15 dobijem 13 u toj gužvi i punim gajbicama desi se, ali sam dobila 7 čašica gratis tako da je to to – mogu dokupiti još dva čerija ali ne moram pošto već gajim oko 70 čašica čerija i dalje onu moju malu ali očekujem naprednu rasadu, hahaha, da me neko slučajno ne shvati stranački nipošto, jer bilo bi strašno reći da gajim nazadnu rasadu!!!)...

Mama mi daje 10 hiljada  a ostalo sam dotirala od male prodaje jaja (rasad nije skupa a ja sam imala sreću da sve dobijem po 80 dinara kao i prošle godine inače je rasada ove godine malo poskupela, jer dva panzionera samo za svoju mesečnu terapiju svakog meseca daju po 8 hiljada dinara za lekove, a nekad i više, gde su kontrole, gde su nalazi a sve se plaća)…









Pune ruke danas posla ali mi vredni mravi i pčele samo lete gamižu rade, ali znam da ću uraditi sve što sam  naumila danas i da ću sutra konačno sedmog dana da se odmaram, iako lažem jer sutra moram nakuvati hrane nešto umesiti pošto je strašno gladno raditi i i trčati za šporet, a moram sutra ošišati malo peršuna, ali to su sve odmarajuće aktivnosti dakle (srećom spanaća više nema, a blitvi treba neko duže vreme da izrasta)...

Posadila sam ono što sam kupila, a to je: 10 krastavaca, 13 čerija (umesto15 jer fale 2), čak 100 paprika (od toga 15 ljutačica dugih zelenih, 25 žutih paprika babura, i 60 paprika šilja dve sorte tamno zelena koje će pocrveneti kad sazri i svetlije žute toliko sorti inače ima a negde po 30 od obe sorte sam kupila). Ali, dokupim još 11 paradajza jer jedan mi fali pošto ga je presekao rovak pa zasadim taj jedan da imam i dalje onih prvobitnih 40 i dokupim još 10 i zasadim celu parcelu na kojoj je rastao spanać te još sve uvećam pojačam za novih 10 paradajza tako da ove godine imam mnogo najviše paradajza čak 50 struka (gajim i 12 mojih žbunastih u čašicama), a tu gde sam posadila dve linije paradajza stalo je još 7 čerija. Preostalih 5 čerija zasadim na još dva mesta, ako i zaboravim gde je sve tačno a neću – poznaću sve uskoro po prvim zametnutim plodovima...

Paprike šilje otišle su u dve linije jedna po desnom a druga po levom bočnom boksu.







Babure su po sredini “Hirošime” desno od stazice a preko puta levo od stazice središnje su ljutačice. I ove godine sve lepše pakujem, bar tako mislim, hahaha…

Tako sam danas zasadila čak 134 kupljene donete biljke (fale 2 čerija ali plus 7 čašica gratis to je 141 čašica i toliko iskopanih rupa malim ašovčićem)…

Ali danas sadim svoj prvi neven i rani kupus ditmar dakle još mnogo biljaka a to je sve moja rasada zato nisam brojala (načupam male žbuniće sve mi je besplatno, sve moje) jer to je sve iz moje rasade. A kad se sve raszraste i ucveta biće jasnije gde sam danas sve radila (inače u narednim radnim danima imaću još zanimljivih poteza, vrtlarenje nema kraja to je uvek neki početak). A pošto je mama u nekim časovima pomagala oko kopanja jedne rupe ručno (čuvamo i vodovodnu cev pa ne smemo mašinom, a koliko stvari čovek mora da zna unapred i da sve pamti) ja sam neven i kupus rani uradila sama sadačom to je manji zamor nego kopati rupe ašovom. I sve ostao mi mama pomaže te dodaje čašice ja iskopam rupe i zatrpam mama skoči da proveri kako nam “stoji” ručak. No, olako nam sve ide, iako smo na umor već zaboravile, mada je malo bilo teško ali ovo su najslađi potezi najlepši poslovi jer samo jedan dan se čovek namuči savije kičmu savije kolena kleči čuči a posle samo bere samo iznosi u košarici sav onaj silni paradajz, itd...









Moji krastavci krenuli da izniču onda druga direktna setva tako da sam ove usporene hladne mračne godine osvanula tanka sa krastavcima ali ću dokuputi još kesica te opet direktno posejati a verovatno ću još nešto dokupiti gotovo možda još malo gotove rasade krastavaca, no za sada dovoljno je i ovo što se moglo postići...

Među zasađenim biljkama u onih 7 čašica dobijem novu biljku koju prvi put gajim u “Hirošimi” borač, i još 2 bosiljka, kao i 4 celera korenjaša i sve to posadim…

Uključila sam gospodski danas čitav sistem kap po kap sva creva osim jednog (neka creva samo 2 malo prskaju gejzir ali nema veze sve gde prska posadim kupus ili neven) po gornjoj desnoj bočnoj strani i sve dobro zalila nepuna 2 sata...

Dok kaplje kap po kap ja sadim neven i rani kupus tako da je to veliko rasterećenje, mada je mama danas sve zasađene biljke po malo zalivala ručno dok nisam pokrenula čitav sistem, a biljke sam sadila u nekoliko etapa, jedno po jedno te pravila jako malo pauze, itd...

Moja rasada patison tikvice je uspela fantastično i na dve lokacije sadim sve moje patison tikvice najpre u plavom tikvištu i malom setvenom boksu od pruća, a u boksu od pruća čistim prvo liniju nevena iz rasadnika te tu zasadim tikvice...

Konačno stigle su nam naše prve prolećne rotkvice na prvu berbu…

Rukole imam nešto od druge kesice nešto malo a ona divlja rukola nešto je podbacila te nije imala snage da niče jače...

Danas je umrla jedna stara koka tako da se jato srozalo na 26 kljunova, a ostalo je samo 20 nosilja, od toga 6 sa farme i 14 u kokošinjcu ali uskoro ćemo ih sve sastaviti, jer želimo i onih 6 koka da iznesemo na vazduh na sunce na lepotu neba, te biće što u prirodi kokoški sve biti mora, ali očekujemo dakle bez kanibalizma...

Urađeno u drugoj liniji 7 stubova (ponovo neplanski slučajno), te dakle završeno već 20 stubova a do kraja kapitalnih poslova ostalo još 23 te na polovini smo postavljanja stubova...

I kada sam sve završilo onda sam iseckala kod kompostišta sve grančice od juče...

Onda smo zatrpali zajedno svih 6 stubova ili rupe koje smo bušili mašinom…

Itd…

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...