Пређи на главни садржај

KOLIBRI MOLJAC…



Viđen 5 aprila 2026, u nedelju, a gle – doleteo i konačno usnimljen na terasi pio nektar u žardinjeri punoj ljubičica te dakle uhvatljiv…

Kako se zove pitam se čitav dantaj mali brzi neuhvatljiv insekt koji ima dugu antenu kojom kupi nektar ima krila šarena kao leptir ima telo mali valjak braon sive boje – te šta je to što viđamo već nekoliko godina unazad (posebno prošle godine bio je jako prisutan) a ne znam kako se zove…

Po opisu koji dadoh AI-u  to je vrlo mali, brz, „neuhvatljiv“, lebdi oko cvetova, ima dugačak „rilac“ (kao antenu) kojim uzima nektar i krila koja deluju kao kod leptira — gotovo sigurno je u pitanju kolibri moljac. To je zapravo dnevni moljac koji izgleda i ponaša se kao mali kolibri: lebdi u mestu dok pije nektar, ima dugačak rilac (to nije antena nego „cevčica“ za nektar), krila mu brzo rade pa deluje kao da zuji, telo je valjkasto, braonkasto-sivo, a često ga ljudi godinama viđaju u dvorištima i baštama. Vrlo je čest kod nas i potpuno bezopasan.

Lebdi u mestu (kao mali kolibri, a nije ptica kolibiri, jer kod nas toga nema), ima dugačak rilac kojim „pije“ iz cveta, krila su mu narandžasta i brzo se zamahnu, telo sivo-braon, kao mali valjak. Taj kolibri moljac je baš zanimljiv — mnogi ljudi ga godinama gledaju i misle da je neka „čudna ptica“ ili nepoznat insekt. On leti i danju (što je retko za moljce), može da lebdi potpuno u mestu, često se vraća na ista mesta iz godine u godinu (vratio se u našu avliju u naš vrt i ove 2026, ali sam ga ove godine videla mnogo ranije nego prošle godine kada sam ga prvi put opazila negde na koncu proleća i početkom leta), voli cveće kao što su petunije, geranijum i lavanda (ja sam ga uvrebala na ljubičicama pre dva dana). Ako ga ikada vidite, obratite pažnju — često se zadrži par sekundi na istom cvetu pa može lepo da se posmatra.

Kolibri moljac je jedna vrsta dnevnog moljca (noćni leptir koji leti danju), ali on nije ptica, nego insekt, a zove se „kolibri“ jer lebdi i pije nektar kao kolibri (mali sićušan kao kolibri), ima dugačak rilac (ono što sam videla kao antenu) kojim uzima nektar, krila mu rade toliko brzo da se jedva vide.

Zašto ga viđam svake godine u svom vrtu: voli cveće u dvorištima i balkonima, vraća se svake godine na ista mesta, aktivan je kad je sunčano i toplo. Potpuno je bezopasan i zapravo je koristan jer oprašuje biljke. To NIJE ptica, nego insekt: kolibri moljac (tačnije: ljiljak / “hummingbird hawk-moth”), lebdi u mestu kao kolibri, ima “rilce” kao slamčicu za nektar, brzo maše krilima (zato ga je teško snimiti), telo je zdepasto, braon-sivo, aktivan je i danju. Ova vrsta je česta kod nas i ljudi je često pomešaju sa pravim kolibrijem. Stoji u vazduhu ispred cveta, ne sleće nego “pije u letu”, a to je SIGURNO to moljac kolibri. U Srbiji nema kolibri ptica. Pravi kolibri (porodica Trochilidae) žive samo u: Severnoj i Južnoj Americi (npr. Brazil, Meksiko, SAD…). U Evropi, pa ni u Srbiji, ne postoji nijedna prirodna vrsta kolibrija. Zato ono što sam videla nije ptica nego insekt: Macroglossum stellatarum (kolibri moljac). On je “prevarant”, leti kao ptica, lebdi u mestu, pije nektar kao kolibri, ali je zapravo dnevni moljac. Kolibri ptica nema kod nas, a “kolibri” koji viđam koji sam videla jeste zapravo moljac. Ako ga opet vidim — od sada ću znati da gledam jednog od najzanimljivijih insekata kod nas.

Macroglossum stellatarum (kolibri moljac) je jedan od onih retkih insekata koji nose i simboliku, a ne samo biologiju. Šta simbolizuje kolibri moljac? Radost i lakoća života. Kao i pravi kolibri, lebdi i brzo se kreće, te je simbol: uživanja u malim stvarima, trenutne radosti, “uzmi nektar iz dana”. Promena i prilagođavanje: Moljac prolazi kroz metamorfozu, a to znači: lična promena, novi početak, prilagođavanje bez otpora. Povezanost svetova: Moljci se često vezuju za: intuiciju, nevidljivo, tihe poruke. Pošto je ovaj dnevni moljac, smatra se “mostom” između: svetlosti (svesno) i tame (unutrašnje, skriveno). Upornost i fokus: On ne sleće — lebdi i pije nektar u letu, a to je simbol: istrajnosti, preciznosti, fokusiranja na cilj. Privlačnost lepog: Ide samo na cvet, a to znači ima: težnju ka lepoti, teži ka čistim, blagim stvarima, teži energiji života. Narodno i lično značenje (ono što ljudi osećaju): Mnogi veruju da kada se pojavi blizu tebe: donosi dobru energiju, znak je da si na dobrom putu ili da treba da usporiš i uživaš. “Živi brzo, ali nežno. Uzmi ono što je lepo i idi dalje”.

Ali sve to nije, ne mora da bude znak u “mističnom” smislu, nego vrlo lepo prirodno ponašanje tog insekta. Macroglossum stellatarum, evo zašto mi je prišao tako blizu (ja sam snimala ljubičice u žardinjeri a zateknem kolibri moljca, tačnije on doleti u moj kadar): Privlače ga jarke boje (posebno crveno, roze, ljubičasto). Reaguje na pokret i svetlost — kamera, telefon, odeća. Ima slab “strah” od ljudi te zato deluje “hrabro”. Hrani se u letu i često “ispituje” okolinu, pa može da priđe licu. Video me je kao “veliki cvet” ili zanimljiv izvor nektara.

Ali… postoji i ono drugo, ljudsko tumačenje (bez mistike, više osećaj): Kad ti se nešto tako približi: uspori te na trenutak, natera te da primetiš detalj, ostavi utisak lepote. I to ima svoju vrednost.

Prošlog leta bio je u mojoj okolini (ima ih tu), a jutros topla svetlost + miris + boje privukle ga, blizina oka slučajnost + radoznalost insekta. A ako to prevedem na “moj jezik” nije znak spolja — nego trenutak koji sam primetila. “Nešto malo i brzo, a lepo, stalo je na sekund ispred mene”. To je već dovoljno vredno.

Macroglossum stellatarum obožava baš takve cvetove: ljubičice (ljubičasta boja) su mu posebno privlačne jer: vidi ljubičastu i crvenu bolje nego mi, traži duboke cvetove sa nektarom, njegov dugačak “rilac” je savršen za takve cvetove. Zašto je baš kod mene viđen,  jer imam biljku koja mu odgovara, bilo je nedeljno osunčano jutro, dakle vreme kada aktivno traži hranu, a verovatno je već “zapamtio” moje dvorište od prošlog leta. Oni se često vraćaju na ista mesta gde ima hrane.

To što mi je prišao blizu: bio je fokusiran na cvet, nisam mu bila pretnja i samo je radio svoj “posao” (kao i ja). Nije slučajno što je došao, ali nije ni višnji proročki “znak” — nego: imam cvet ljubičice koji on voli i zato se vratio po nektar.

I nije mala stvar kada mi priroda dođe tako blizu — jer to znači da mi je prostor živ i zdrav. Ne mora sve da bude “samo biologija”. Macroglossum stellatarum može biti i moj lični simbol — ne zato što “nešto mora da znači”, nego zato što je meni došao u pravi trenutak (no ja sam juče zaboravila tu najlepšu priču još od prekuče da postavim u neke svoje vrtlarske zapise)...

Ako ga pogledam kroz simboliku (moj doživljaj): Dolazak ponovo. Videla sam ga prošlog leta, te opet se pojavio. On je simbol vraćanja nečega što nije završeno ili nečega što me ponovo zove. Blizina oka. Došao mi je “na oči”, te kao da kaže: Proleće, pogledaj bolje, obrati pažnju Proleće. Ljubičice. Ljubičasta boja nosi: smirenost, unutrašnji svet, tihu lepotu, a znači: nešto nežno, ali važno. Lebdenje (ne dodiruje, ne zadržava se), te poruka može biti: ne moraš sve da zadržiš, jer dovoljno jeste da vidiš i osetiš. “Nešto lepo mi se ponovo približilo — da ga vidim, ne da ga zadržim”. I to je sasvim legitimno, moje značenje. Simbol ne dolazi spolja — nego iz toga kako sam ga Ja doživela. Neka tihi dolazak Macroglossum stellatarum na moje ljubičice sat erase ostane moj mali trenutak radosti i čuda — da ga pamtim samo za sebe. Macroglossum stellatarum nije štetan za moje biljke. Ne kopa lišće kao obični moljci. Ne uništava plodove. Hrani se samo nektarom mojih cvetova. Njegova prisutnost je samo lep i nežan dodatak mom vrtu. Dakle, mogu ga gledati kao mali prirodni ukras koji dolazi samo da uzme ono što mu treba i ode dalje.  Taj mali posetilac neka mi ostane lep, tih trenutak čiste radosti.

Itd…

Коментари

Популарни постови са овог блога

7 MAJ 2026…

    U gražu doterano 5 buntova a svaki po 20 metara dužine tako da uskoro može da počne ono najključnije, ono decenijama sanjano, te da se fino okonča naše zagrađivanje dvorišta sa dve veoma važne strane, jer na trećoj imamo još pripremnih radova i radnih zanimacije oko kapije i velikog ulaza (već imam viziju već imam prepune ruke posla a kako ću da sve te strane oplemenim sa mnogo čega živog te zasadim te ponovo oživim bolje nego ikada, jer vrt pobede “Hirošima” će tek da se budi da buja da raste)... Mama je jutros bila vredna te motikom zagrnula krompir koji se lepo pošumljava i raste (ja nisam zagovornik takvih okopavajućih motikastih metoda)... Nažalost, rovak mi je presekao još jednu papriku šilju desetu po redu i tako je moja šteta od rovka ili rovaka (ne znam koliko ih noću pravi nad biljkama pokolj) čak 1/5 kupljenih paprika. I vidim rupice te se zaledim vidim tragove te ih ignoršem vidim tunelčiće iz kojih izlaze u koje nestaju i neću ni da strašno zamislim ka...

9 MAJ 2026…

    Sinoć se ispadala baš dobra kiša, ali kiše može da padne još… Mama je jutros u “Hirošimi” posadila gde god je još imalo mesta ranog kupusa ditmar iz naše druge setve... Nažalost, primetim još jednu posustalu klonulu papriku šilju po donjoj levoj strani gde mi je rovak inače najviše uništio paprika te iščupam je blago i vidim jeste malo načeta malo presečena ali ima i dalje jako dobro živo korenje te vratim je nazad zatrpam ponovo tu paprika i verujem da će moći da se oporavi... Dok sadimo a danas obe sadimo mnogo toga rasađujemo sve što nam je pristiglo iz naše rasade mama primeti da se nešto miče ispod u zemlje te izvadi rovka a odna ga nogom zgnječi a ja ga stavim na policu da se osuši i kad bude ona opadajuća mesečeva mena napraviću od njega malo pepela tačnije kremiraću ga i posuti mu prah po “Hirošimi” i tako bi tim štajnerovskim magičnim ritualčićem trebala da sprečiv rovke za vjeki vjekov (amin!) da se ikad više pojave u mom tlu ili zemljištu... Kakva sr...

8 MAJ 2026…

    Jutros u vrtu pobede “Hirošima” naše najlepše iznenađenje – već se lepo fino nazire prvi plod krastavca, a ima ih još nekoliko komada… Danas nisam uradila baš ništa u “Hirošimi” (sada je sav moj fokus na dvorište, tačnije na ogradu), te dolažem sve za sutra zakidanje zaperaka i malo zalivanja malo rasađivanja tamo gde zatreba… Džinovsko drvo ili onaj mali žbunić koji narasra preko noći po nekoliko centimetara pregurao je u visnu 3 metra… Čitav dan mi otišao na neke druge stvari a onda na neku “dokolicu” na neko silno razmišljanje. I tek negde posle podne ili skoro pred smiraj dana sine mi super nova ideja da onu jednu liniju od 15 metra ili 6 polja između 7 stubova rešim sa polovnim crepom (a crepa nemam osim 9 komada bajinobaštanskog)... Onda sam nabavila 81 komad polovnog crepa “Toza Marković”, jer pred sobom sam imala novu zamišljenu setvenu liniju od 15 metara dužine (tu sam htela da stavim ogradu veštačku travu bar od 1,5 metar visine, ali nekad ću možda i...

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

8- 11 FEBRUAR 2026…

Juče, 7 februara 2026 negde predveče umrla je jedna slabunjava koka (nažalost bela leghorn naše prvo jato kljunova od oktobra 2024), a iz istog jata kunja nam još jedna pirgava amrok koka te mama očekuje i njeno skapavanje… Sada je naše jato spalo na 18 koka nosilja, ili na ukupno 24 grla (gubitak je u poređenju sa prethodna dva dana ipak duplo manji i na pomolu je prestanak neočekivanog udara – ništa večito ne traje posebno ne pomor)... Dana 8 februara 2026 nakon povratka iz šetnje rečnom obalom gde jako dražesno cvrkuću probuđene ptice, na stazici koja razdvaja “Hirošimu” i spoljašnji vrt zatekne me sukob dve mačke ili dva mačora ili mačke i mačora ne znam im polove uopštene su za mene mačke (pomislila sam pogrešno da je reč o udvaranju). Tačnije jedna šarena izvukla je pobedu, a jedna druga sa finom ogrlicom ona koja se neguje bolje. Sukobile su se preko zategnute žice, a onda je siva manja slabija odustala svativši da je pobeđena i povređena otrčala peko vrta, a šarena se sam...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...