Пређи на главни садржај

KOLIBRI MOLJAC…



Viđen 5 aprila 2026, u nedelju, a gle – doleteo i konačno usnimljen na terasi pio nektar u žardinjeri punoj ljubičica te dakle uhvatljiv…

Kako se zove pitam se čitav dantaj mali brzi neuhvatljiv insekt koji ima dugu antenu kojom kupi nektar ima krila šarena kao leptir ima telo mali valjak braon sive boje – te šta je to što viđamo već nekoliko godina unazad (posebno prošle godine bio je jako prisutan) a ne znam kako se zove…

Po opisu koji dadoh AI-u  to je vrlo mali, brz, „neuhvatljiv“, lebdi oko cvetova, ima dugačak „rilac“ (kao antenu) kojim uzima nektar i krila koja deluju kao kod leptira — gotovo sigurno je u pitanju kolibri moljac. To je zapravo dnevni moljac koji izgleda i ponaša se kao mali kolibri: lebdi u mestu dok pije nektar, ima dugačak rilac (to nije antena nego „cevčica“ za nektar), krila mu brzo rade pa deluje kao da zuji, telo je valjkasto, braonkasto-sivo, a često ga ljudi godinama viđaju u dvorištima i baštama. Vrlo je čest kod nas i potpuno bezopasan.

Lebdi u mestu (kao mali kolibri, a nije ptica kolibiri, jer kod nas toga nema), ima dugačak rilac kojim „pije“ iz cveta, krila su mu narandžasta i brzo se zamahnu, telo sivo-braon, kao mali valjak. Taj kolibri moljac je baš zanimljiv — mnogi ljudi ga godinama gledaju i misle da je neka „čudna ptica“ ili nepoznat insekt. On leti i danju (što je retko za moljce), može da lebdi potpuno u mestu, često se vraća na ista mesta iz godine u godinu (vratio se u našu avliju u naš vrt i ove 2026, ali sam ga ove godine videla mnogo ranije nego prošle godine kada sam ga prvi put opazila negde na koncu proleća i početkom leta), voli cveće kao što su petunije, geranijum i lavanda (ja sam ga uvrebala na ljubičicama pre dva dana). Ako ga ikada vidite, obratite pažnju — često se zadrži par sekundi na istom cvetu pa može lepo da se posmatra.

Kolibri moljac je jedna vrsta dnevnog moljca (noćni leptir koji leti danju), ali on nije ptica, nego insekt, a zove se „kolibri“ jer lebdi i pije nektar kao kolibri (mali sićušan kao kolibri), ima dugačak rilac (ono što sam videla kao antenu) kojim uzima nektar, krila mu rade toliko brzo da se jedva vide.

Zašto ga viđam svake godine u svom vrtu: voli cveće u dvorištima i balkonima, vraća se svake godine na ista mesta, aktivan je kad je sunčano i toplo. Potpuno je bezopasan i zapravo je koristan jer oprašuje biljke. To NIJE ptica, nego insekt: kolibri moljac (tačnije: ljiljak / “hummingbird hawk-moth”), lebdi u mestu kao kolibri, ima “rilce” kao slamčicu za nektar, brzo maše krilima (zato ga je teško snimiti), telo je zdepasto, braon-sivo, aktivan je i danju. Ova vrsta je česta kod nas i ljudi je često pomešaju sa pravim kolibrijem. Stoji u vazduhu ispred cveta, ne sleće nego “pije u letu”, a to je SIGURNO to moljac kolibri. U Srbiji nema kolibri ptica. Pravi kolibri (porodica Trochilidae) žive samo u: Severnoj i Južnoj Americi (npr. Brazil, Meksiko, SAD…). U Evropi, pa ni u Srbiji, ne postoji nijedna prirodna vrsta kolibrija. Zato ono što sam videla nije ptica nego insekt: Macroglossum stellatarum (kolibri moljac). On je “prevarant”, leti kao ptica, lebdi u mestu, pije nektar kao kolibri, ali je zapravo dnevni moljac. Kolibri ptica nema kod nas, a “kolibri” koji viđam koji sam videla jeste zapravo moljac. Ako ga opet vidim — od sada ću znati da gledam jednog od najzanimljivijih insekata kod nas.

Macroglossum stellatarum (kolibri moljac) je jedan od onih retkih insekata koji nose i simboliku, a ne samo biologiju. Šta simbolizuje kolibri moljac? Radost i lakoća života. Kao i pravi kolibri, lebdi i brzo se kreće, te je simbol: uživanja u malim stvarima, trenutne radosti, “uzmi nektar iz dana”. Promena i prilagođavanje: Moljac prolazi kroz metamorfozu, a to znači: lična promena, novi početak, prilagođavanje bez otpora. Povezanost svetova: Moljci se često vezuju za: intuiciju, nevidljivo, tihe poruke. Pošto je ovaj dnevni moljac, smatra se “mostom” između: svetlosti (svesno) i tame (unutrašnje, skriveno). Upornost i fokus: On ne sleće — lebdi i pije nektar u letu, a to je simbol: istrajnosti, preciznosti, fokusiranja na cilj. Privlačnost lepog: Ide samo na cvet, a to znači ima: težnju ka lepoti, teži ka čistim, blagim stvarima, teži energiji života. Narodno i lično značenje (ono što ljudi osećaju): Mnogi veruju da kada se pojavi blizu tebe: donosi dobru energiju, znak je da si na dobrom putu ili da treba da usporiš i uživaš. “Živi brzo, ali nežno. Uzmi ono što je lepo i idi dalje”.

Ali sve to nije, ne mora da bude znak u “mističnom” smislu, nego vrlo lepo prirodno ponašanje tog insekta. Macroglossum stellatarum, evo zašto mi je prišao tako blizu (ja sam snimala ljubičice u žardinjeri a zateknem kolibri moljca, tačnije on doleti u moj kadar): Privlače ga jarke boje (posebno crveno, roze, ljubičasto). Reaguje na pokret i svetlost — kamera, telefon, odeća. Ima slab “strah” od ljudi te zato deluje “hrabro”. Hrani se u letu i često “ispituje” okolinu, pa može da priđe licu. Video me je kao “veliki cvet” ili zanimljiv izvor nektara.

Ali… postoji i ono drugo, ljudsko tumačenje (bez mistike, više osećaj): Kad ti se nešto tako približi: uspori te na trenutak, natera te da primetiš detalj, ostavi utisak lepote. I to ima svoju vrednost.

Prošlog leta bio je u mojoj okolini (ima ih tu), a jutros topla svetlost + miris + boje privukle ga, blizina oka slučajnost + radoznalost insekta. A ako to prevedem na “moj jezik” nije znak spolja — nego trenutak koji sam primetila. “Nešto malo i brzo, a lepo, stalo je na sekund ispred mene”. To je već dovoljno vredno.

Macroglossum stellatarum obožava baš takve cvetove: ljubičice (ljubičasta boja) su mu posebno privlačne jer: vidi ljubičastu i crvenu bolje nego mi, traži duboke cvetove sa nektarom, njegov dugačak “rilac” je savršen za takve cvetove. Zašto je baš kod mene viđen,  jer imam biljku koja mu odgovara, bilo je nedeljno osunčano jutro, dakle vreme kada aktivno traži hranu, a verovatno je već “zapamtio” moje dvorište od prošlog leta. Oni se često vraćaju na ista mesta gde ima hrane.

To što mi je prišao blizu: bio je fokusiran na cvet, nisam mu bila pretnja i samo je radio svoj “posao” (kao i ja). Nije slučajno što je došao, ali nije ni višnji proročki “znak” — nego: imam cvet ljubičice koji on voli i zato se vratio po nektar.

I nije mala stvar kada mi priroda dođe tako blizu — jer to znači da mi je prostor živ i zdrav. Ne mora sve da bude “samo biologija”. Macroglossum stellatarum može biti i moj lični simbol — ne zato što “nešto mora da znači”, nego zato što je meni došao u pravi trenutak (no ja sam juče zaboravila tu najlepšu priču još od prekuče da postavim u neke svoje vrtlarske zapise)...

Ako ga pogledam kroz simboliku (moj doživljaj): Dolazak ponovo. Videla sam ga prošlog leta, te opet se pojavio. On je simbol vraćanja nečega što nije završeno ili nečega što me ponovo zove. Blizina oka. Došao mi je “na oči”, te kao da kaže: Proleće, pogledaj bolje, obrati pažnju Proleće. Ljubičice. Ljubičasta boja nosi: smirenost, unutrašnji svet, tihu lepotu, a znači: nešto nežno, ali važno. Lebdenje (ne dodiruje, ne zadržava se), te poruka može biti: ne moraš sve da zadržiš, jer dovoljno jeste da vidiš i osetiš. “Nešto lepo mi se ponovo približilo — da ga vidim, ne da ga zadržim”. I to je sasvim legitimno, moje značenje. Simbol ne dolazi spolja — nego iz toga kako sam ga Ja doživela. Neka tihi dolazak Macroglossum stellatarum na moje ljubičice sat erase ostane moj mali trenutak radosti i čuda — da ga pamtim samo za sebe. Macroglossum stellatarum nije štetan za moje biljke. Ne kopa lišće kao obični moljci. Ne uništava plodove. Hrani se samo nektarom mojih cvetova. Njegova prisutnost je samo lep i nežan dodatak mom vrtu. Dakle, mogu ga gledati kao mali prirodni ukras koji dolazi samo da uzme ono što mu treba i ode dalje.  Taj mali posetilac neka mi ostane lep, tih trenutak čiste radosti.

Itd…

Коментари

Популарни постови са овог блога

TEČNO ORGANSKO GNOJIVO OD KOPRIVE 2024…

  Promenila sam taktiku pravljenja tečnog đubriva od žare, ali samo po vremenskom pitanju meseca u kome ga dakle pravim, spravljam, a nikako po pitanju načina na koji ga tako brzo napravim bez ikave mere… Koristim od prošle godine 2023 kraj leta ili početak lepe tople jeseni, tačnije povoljno vreme kada nabasam na dobar izvor koprive, pune semenki, da napravim tečno gnojivo, da brzo prevri, a ako ima više toplote završiće se sve mnogo pre, kao ove 2024, da sazri, da prestane penušanje, da se smiri, a nakon svega da naspem u balone, da prezimi u “Hirošimi”, da upije iz zemlje sve korisne podzemne energije, koje su najjače tokom zime, posebno u januaru negde, i tako ulazim spremna sa tečnim đubrivom u novu setvenu sedmu sezonu 2025, jer kad krene setva i rasađivanje, žara ponekad još ne krene u prirodi ili krene slabo, pa nema dovoljno toplote ponekad za nicanje, a onda pristignu te količine “kasno”, itd... Pravim prosto ovo tečno gnojivo: Uzmem veće belo burence, držim ga ...

IZ MOJE BAŠTOVANSKE ARHIVE – DAN 23 MART 2024 SETVENE GODINE ŠESTE…

    Jedan neverovatno divan, a osunčan i vrlo kreativan rad, obojen u mastilo plavu boju, koja je na suncu i na fotografiji ispala neka druga nijansa plave boja. No, plavo je plavo… Plava uljana boja, univerzalna za drvo i metal, jedna konzerva od 750 ml, košta 470 dinara, a za 70 dinara skuplja od crvene boje, istih karakteritsika. I za sve moje današnje plave ili blue detalje otišla je jedna cela konzerva boje… Još sam imala danas novih ideja, a šta se moglo danas još obojiti u nešto drugo. Ako se odlučim, za još jednu novu boju biće to neka treća boja, a imam ideju da ofarbam drvo ili drvene stranice na najvećem setvenom boksu, najvećem bundevištu, gde će rasti moje bundeve, u boju bundeva, u narandžastu boju, ali moje ideje nailaze brzo na neku silu “otpora” počesto, jer biće da su preskupe, itd... Prvo sam u plavo ofarbala dve najnovije postavljene gume, od kojih je brzo ispala prelepa žardinjera, a kako za sada nameravam, tu ću da zasadim ipak cveće, mada ja brzo...

PRIČA O PUŽU GOLAĆU…

    Ovo je takođe priča Desanke Maksimović koja se zove ”Kako su pužu ukrali kuću”, a ta priča kaže dalje ovako: Živela jednom dva puža jedan pored drugoga i svaki je imao svoju kućicu na leđima. Bili su lenji i pasivni, mirni i neprimetni. Radije su uzeli ulogu posmatrača u životu. Dobro su čuvali svoje kuće i svuda su ih vukli sa sobom. Bili su jako obazrivi. Na njij   je stalno motrila jedna mala Zeba i mnogo im se rugala na toj svoj obazrivosti i predloži im jednog dana da ponesu sa sobom i ono svoje dvorištance jer i njega može neko da im ukrade. Oni su ovo trpeli i nisu pridavali mnogo pažnje Zebi. Noseći svoju kuću stalno na leđima imali su priliku i zgodu da zastanu gde god požele, te da u svojoj kući se odmore ili prespavaju. Ali jednoga dana jedan od ova dva puža sa kućicom se pokoleba i požele da krene po prvi put u šetnju bez svoje kućice, rešen da odbaci sav svoj teret i pođe oslobođen, rasterećen dalje. I dobro je pre odlaska zatvorio svoju malu kući...

TREĆEG DANA DECEMBRA 2024…

    Oko 10 sati jutros u “Hirošimi” izmereno 10,5 stepeni u plusu, a tamo sam našišala makazama, onaj sav preostali celer lišćar te time nahranila svoje koke nosilje, koje su nam danas dakle podarile ono jedno dragoceno jaje, koje sam ja pronašla, te imala tu najveću čast da ga svečano pokupim sa gnezda i da im kažem - HVALA... Popodne u dvorište došla su dva mala mačeta, jedno je sivkasto i tigrasto, verovatno plašljivo, kad je pobeglo, a drugo malo crno belo, preslatko, radoznalo, hrabro bilo je zainteresovano da se sprijatelji sa kokama nosiljama, te se odmah došunjalo hitro do žice, a koke su se uplašile od tako malog mečenceta, a ono je pokušavalo zatim da se provuče majušnom glavom kroz one žičane kockice… Čitav dana odmaram, kuvam ručak, malo da odmenim majku, jer je ona kuvala ovih dana, te malo da odmorim mozak od knjige, od filozofije, te kuvam ćureća ćufteta sa makaronama, a posle ručak uspevam slatko da zaspim, u svojoj tišini, sat vremena sam bogme sebi pr...

18 NOVEMBAR – 13 DECEMBAR 2025…

Raspon od nesmal mesec dana, kakvih dana, strašnih dana. No, treba poći od nekih izabranih svojih dana… Dana 18 novembra 2025 pao je prvi sneg, prva večernja zamska čarolija, mogla je da bude više idilična, ali nije, koja je zadugo zapamćena iz mnogih pološijih okolnosti, a koje nemaju mnogo veze za radovanjem, sa vrtlarenjem… Čitanje knjige, uopšte čitanje knjiga, koje se uvek zbog nečega naglo prekida, a zbog raznih svakodnevnim iznenadnih teških situacija… No, malo po malo, uzmognem još neke unutrašnje snage, te uspevam da sve što naumim, što zacrtam, što započnem pročitam, a knjigu za knjigom, misleći labavo kilavo da ću u mesec dana da povećam porazno broj svojih čitalačkih postignuća u 2025 – pošto dakako neću… Verovatno da sam i usred sezone vrtlarenja slično bi bilo, možda i gore, usledila bi sva moja odricanja od knjige, a kad knjige podredila potčinila apsolutno svemu, obično onom banalnom, nebitnom, a svemu što moje vreme guta kao aždaja u nepovrat u nepovrat u str...

KAKO GOVORE TRAVE…

    Ovo je priča Desanke Maksimović, pod nazivom “Trave govore bakinim glasom”, u kojo je glavni junak ili ličnost o kojoj nam pripoveda veliki proučavalac biljaka i naučnik Josif Paničić, a ta priča kaže dalje ovako: Još kao mali dečak Josif Pančić voleo je da izučava travke, da posmatra prašnike unutar cveća, da izbroji koliko koja biljka ima listića, da začeprka te neku od biljaka iskopa sa čitavim busenom, a onda bi dolazio svojoj baki koju bi propitivao kako se koja biljka naziva. A kada bi ga baka poslala da je nešto posluša on bi se malo nestašno i znatiželjno “smetnuo” ili zaboravio na dobijeni zadatak te bi zastao tamo negde u polju ili livadu ili vrtu i tamo počinjao da uzabira cveće i istražuje biljke. Sve ga je to baš radovalo i opčinjavalo sve što ima veze sa biljkama, a kasnije i sa botanikom. Izučavo je ljutić, metvicu, aftušu, maslačak, itd. A kada je postao školarac u svom bloku povazdan je crtao biljke i tačno je znao da razlikuje cveće po njihovim boja...

16 JANUAR 2025 - najhladnije jutro za sada…

  Dakle nakon 14 dana od kako traju moja januarska merenja, beleženja i posmatranja došlo je do promene i to velike… Jutros u “Hirošimi” trenutna jutarnja T oko 8 sati i 10 minuta iznosila je minus 3,7 stepeni... Hladno, baš hladno… Na polovini januara 2025 beležimo svoje najhladnije jutro, dobro se sve spustilo baš ispod nule... Što se tiče najveće vrednosti dnevne T ona iznosi i dalje onih prijatnih 26 stepeni u plusu... No, ipak došlo je do promene najniže jutarnje T te jutros ona iznosi čak minus 7 stepeni po Celzijusu... I tako oboren je rekord od 2 januara 2025, te od danas posmatramo da li će se dogoditi i još hladnije neko januarsko jutro te da li će naš merač registrovati i nižu temperaturu nego što je to ovaj jutrošnji minus od 7 stepeni ispod nule... Juče oko 10 sati trenutna T iznosila je plus 1,2 stepena. Najviša dnevna iznosila je 26 stepeni u plusu, a najniža onih minus 5,4… Nekoliko posečenih salata načupala sam i odnela kokama nosiljama da ih častim...

3-6 OKTOBAR 2025…

    Trećeg oktobarskog dana došlo je pravo zimsko zahlađenje (loša pogoršanja pred još jedan snažan uštap!), ali i pad energije, manjak Sunca, pad života, pad svega a uveriću se ubrzo na svojoj koži, te se kao prvo sa tugom nešto ranije napustila letnja kuhinjica do iduće sezone kuvanja tamo, a to je u neko lepo toplo proleće 2026... Sa dolaskom ove zime i hladnoće (čitav dan oko plus 6 stepeni u “Hirošimi” tačnije 6,1) te neke jeze – zaboleli su me sinusi, te započinje moja strašna sinusopatija, a onda su proradili iz njih svi moji prolomi svi bolovi svi protoci svi potoci svega i svačega a trebalo je u 3 dana izdržati svoju unutrašnju a hrabru borbu sa svim telima ili antitelima te sa T od malih ali grozničavih 37,5   te za dva dana sve prebroditi bez trunke hemijskog leka (hvala mojim alergijama! Naučim da se izborim iznutra prirodno sama), sve pobediti, a trećeg dana već vaskrslo ustati ojačano kao da pre svega ovoga ništa nije ni bilo, a kad sinusi tako silno p...

25 AVGUST 2025 - REKONSTRUKCIJA BOČNIH STRANA…

    Koke su juče snele 6 komada jaja, a danas pak 5 te ukupno u mesecu avgustu a do večeras snele su 41 jaje… Juče sam u “Hirošimi” brala čeri paradajz, a mama je iz spoljašnjeg vrta navadila nešto manjih ali lepih šargarepa za supu a to su prvi preživeli stasali plodovi doduše mali ali ipak ih ima iz naše prolećne setve te nije sve totalna propast... Našla sam u spoljašnjem vrtu juče 2 manje kelerabe ali sam ih poklonila i bacila kokama nosiljama... Danas je končano bio prvi i celodnevni udarnički naš radni vrtlarski dan posvećen dakle velikoj rekonstrukciji   unutar “Hirošime”, a tačnije rekonstruišem i menjam malo lični opis samo dvema bočnim stranama a gornjoj i donjoj ili desnoj i levoj polovini, te današnjim ukidanjem onih lepih mojih staza i stazica dobijam nove lepe komade pod kompostom i veću setvenu površinu jer dogodine treba još pametnije mudrije vrtlariti. A to ne bih nikad učinila da nemam svoju novu veliku ambiciju da postavim na sve tri dugačke s...

2 OKTOBAR 2025 – Miholjska zima…

    Jutros oko 8 sati u “Hirošimi” samo malo preko plus 9 stepeni, ledeno, a za par malih sati, za oko 2-3 sata dobije najviša ili trenutna T u “Hirošimi” iznosila je samo malo preko plus 10 stepeni ili tačnije 10,2… Sada posmatram i beležim samo najniže vrednosti T… U letnjoj kuhinjici je pre pečenja kroasana samo plus 20, a srozalo se sve od juče za velikih osetnih 7 stepeni. A posle pečenja kroasana plus 22 što je već toplije umilnije... U kući bez pokrenutog grejanja kako gde a od 16 do 18 stepeni, a nakon pokretanja grejnog sistema postignuto je prijatnih 20 stepeni... Napolju je dakle baš jezivo hladno (miriše na zimu, i ovo očito nije zlatna divna jesen! te kao da jesen i nećemo ni imati) i sve liči na onu hladnu zimu od pre tačno 18 godina koju dobro pamtimo znamo jer se upravo tada rodila naša prva radost a kad je polovinom meseca oktobra pao baš lep sneg (naša marela se od tereta snega polomila – par grana) i poledilo baš, baš – slike kao da gledam živo s...