Bio jednom neki zen učitelj koji je podučavao umetnosti
vrtlarenja japanskog kralja. Posle 3 godine učitelj je kazao:
“Doći ću da vidim tvoj vrt. Biće to ispit (tj. provera)
šta si sve učinio za ove 3 godine”.
I rekao mu je
još:
“Šta god da si naučio vežbajući u svojoj baštovanskoj
palati nekog dana ja ću ti doći”.
Kralj je pripremao (tj. spremao) svoj vrt i čekao
taj veliki dan. Radovao se tom danu koji će doći. Za prethodne 3 godine kralj
je uposlio skoro hiljadu vrtlara da ugrade sve najsitnije detalje. I čitavog
tog dana i noći uoči učiteljevog dolaska vrt je čišćen. Sve je stavljeno tačno
na svoje mesto kako ne bi bilo nikakve greške niti propusta. I učitelj je
došao. A kralj beše veoma srećan jer šta god da mu je učitelj kazao moralo je
biti apsolutno ispunjeno (tj. postignuto, ostvareno). Bilo je nemoguće pronaći
neki propust. No, učitelj je pogledao vrt i postao veoma ozbiljan što inače
nije bilo prirodno za njega. On beše nasmejan čovek, a sada postade tužan. Kako
je išao (hodao) po vrtu postajao je sve više i više ozbiljan. Kralj je počeo da
oseća malu tremu unutar sebe misleći da je podbacio (tj. da nije uspeo) pitajući
se šta li je pošlo loše. Ćutanje njegovog učitelja bilo je previše teško. Konačno,
kralj upita:
“Šta nije u redu. Nikada te nisam video tako
ozbiljnog. Pomislio sam da ćeš biti neizmerno srećan da je tvoj učenik radio
teško”.
Učitelj odgovori:
“Sve je u redu, ali gde je zlatno lišće? Ne vidim ni
jednu mrtvu lisku, žuto lišće koje leprša na vetru. Bez toga vrt izgleda mrtvo.
Nema pesme. Nema igre. Bez toga vrt izgleda veoma veštački”.
Kralj je uklonio svo mrtvo lišće ne samo sa zemlje
čak i sa biljaka i drveća. Nikada nije pomislio na to da je smrt takođe deo života,
da nije suprotnost već dopuna bez koje nema života. I svakako, učitelj beše u
pravu. Vrt jeste prekrasan ali izgleda kao da je naslikan a ne živ. Učitelj
reče:
“Nedostaje zlatni vetar. Gde je zlatni vetar. Donesi
zlatni vetar”.
Učitelj je uzeo kantu i otišao izvan kapije vrta tamo
gde je svo lišće bilo bačeno. Sakupio je lišće u kantu i vratio se nazad. I
posuo je lišće po stazi. Iznenada vetar je počeo da duva i tamo i ovamo bila je
galama (buka) i muzika. Bila je igra. Učitelj je rekao:
“Sada ima života. Vetar je zlatan”.
(prevod sa engleskog)
Коментари
Постави коментар